Ja nisam doktor ni psiholog/psihijatar i sve o čemu pišem na blogu spada u sferu samo-pomoći i duhovnosti. Imajte na umu da savjeti i tehnike koje opisujem ne mogu zamijeniti liječnika. Također, terapija biorezonancom pripada skupini komplementarnih pristupa liječenju i ne zamjenjuje konvencionalni medicinski tretman. Za medicinske savjete uvijek se posavjetujte s liječnikom.
Temama o kojima pišem u ovom blogu bavim se desetljećima i zaključci koje sam donijela rezultat su empirijskog istraživanja na sebi samoj. Svaku od tehnika koju navodim isprobala sam i sama. Bilo da je riječ o nekoj vrsti prehrane ili nekoj tehnici psihološke samo-pomoći. Kritika koju iznosim prema društvu općenito rezultat je moje buntovnosti i tvrdoglavosti. Nisam se zadovoljila odgovorima kao što su „ne zna se“, „ne postoji“, „nema načina“ i slično. Uvijek ima načina i uvijek ima odgovora. Samo ih je potrebno tražiti i preispitivati konvencionalne metode.
Neki dan sam gledala još jedan u nizu satsanga koje Srđan Roje redovito održava. Pratim ga godinama i pohađala sam i njegov intenziv „Više Ja“. Izuzetno ga cijenim i njegovo mi djelovanje pomaže u svakodnevnom životu. U tom satsangu tema je bila poniznost. A poniznost je suprotnost aroganciji. Arogantan čovjek misli kako sve zna i kako je najpametniji, a ponizan je svjestan da ne zna ništa i s tim je u redu. To ne znači da ne djeluje i da ima loše mišljenje o sebi, nego dopušta mogućnost širenja perspektive i mijenjanja mišljenja.
Današnja znanost i konvencionalna medicina ne dopuštaju drugačije mišljenje iako se na svim nivoima pronalaze dokazi koji su „na rubu znanosti“. Poveznica između uma i tijela više nije toliko tabu kao prije (npr. psihoneuroimunologija, kompleksni PTSP (CPTSD), psihosomatski sindromi i sl.), funkcionalna medicina pronalazi odgovore na kronične i „neizlječive“ bolesti, energija i svijest postaju dio svakodnevnog vokabulara, a razni istraživači i doktori pronalaze načine za rješavanje boljki čovječanstva. No, društvo se i dalje drži dogmi i predrasuda.
Zašto je to tako mogli smo slikovito vidjeti za vrijeme pandemije covida. U tom periodu su se razotkrile mnoge skrivene sile koje utječu na oblikovanje našeg društva i civilizacije, ali se pojavilo još nešto, što je, za mene, najveća dobit koju smo dobili iz tako mračnog razdoblja. Pojavili su se ljudi koji su slobodno i nesebično počeli dijeliti svoja znanja po Internetu, a koja se uvelike razlikuju od tradicionalnog i uvriježenog pogleda na svijet. Ono što me oduševilo je činjenica da na svijetu postoji toliko „alternativnih“ ljudi koji su, očigledno, živjeli u nekim sjenama. Postalo mi je jasno da moje viđenje svijeta i bolesti nije tako usamljeno. Iako je glavna tema bila covid, kroz razgovore su se provlačile i sistemske i kronične bolesti i potpuno alternativni pristupi istima. Ljudi su počeli dijeliti svoja istraživanja s očiglednom namjerom – da pomognu.
U to vrijeme, kad smo svi buljili u monitore, je krenuo i ubrzani razvoj podcasta, i odjednom smo mogli satima slušati o pojedinim pristupima bilo liječenju, duhovnosti, promicanju zajedništva, stvaranju novog svijeta. Svi koji su se zasitili starim načinom postojanja pronašli su svoj prostor u eteru. A ja sam upijala kao spužva.
Ono što me također fasciniralo, a očigledno je dio novog svijeta, je da svi ti ljudi svoje znanje dijele potpuno besplatno. Svi oni imaju neke klinike, imaju knjige, imaju svoje poslove od kojih žive, ali nitko od njih ne misli kako to znanje moraju držati za sebe. Dapače, prosperiraju. Kad bih pretragom naišla na neku novu dobru teoriju, zanimljivog budističkog svećenika ili liječnika, preslušala bi, besplatno, sve njihove programe i objave. I onda bi se, u velikom broju slučajeva, odlučila na kupovinu nekog njihovog online programa, knjige ili tečaja. Srđan kaže da ako radimo nešto iz svoje strasti, to znači da za to imamo talent, a to znači da je to nekome potrebno. Ako imamo talent, dobro ćemo raditi to što radimo i ljudi će u tome prepoznati vrijednost. Više nema marketinških „udica“ koje bi trebale nekog uloviti i izmust iz njega pare. Ima, ali one više, na novi svijet, ne djeluju.
Stari kompetitivni sustav iskorištavanja alá „tko je jamio je jamio“ ili „ako ja imam ti nemaš“ umire. Civilizacija se urušava i postaje groteskna. Više nikome nije do rata, zato izbijaju ratovi na sve strane jer se moćnici drže stare dogme. Novi svijet neće izrasti preko noći, nego se već stvara u „rovovima“. Putem inicijativa zajedništva, boljitka čovječanstva i okoliša, prednost se daje suradnji nad kompeticijom, male promijene u društvu rade mali ljudi koji se ni ne vide. I ja vjerujem u to. I želim sudjelovati u tom novom svijetu.
A to najradije radim putem bloga. Obožavam blog kao književnu formu i čim se pojavila skočila sam na nju. Volim kratku formu koja omogućava poetičnost, ironiju, humor, korisne informacije i crtice iz života u istom tekstu. A ovo su teme o kojima možete čitati:
STRAST 1:
ZDRAVLJE
Što je zdravlje, kako se hraniti, što je zdrava hrana, koje dodatke prehrani odabrati i zašto – neke su od tema koje obrađujem. Bavim se i raznim alternativnim pristupima liječenju, između ostaloga i terapijom biorezonancom.
STRAST 2:
ISCJELJENJE
Iscjeljenje = transcendencija ega = buđenje i svijest = unutarnje pomirenje = ljubav prema sebi. U ovu kategoriju sam smjestila i psihologiju jer sve dok se ne probudimo (prosvijetlimo) na nas djeluje psiha i ego. Prosvjetljenje nije ništa drugo nego spoznaja o našoj pravoj prirodi. Naša svijest, za koju, opet arogantno, medicina tvrdi da je nusprodukt našeg mozga, je ono što mi stvarno jesmo. Prema istočnjačkim tradicijama svijest je sve što postoji i ne postojimo „ja“ ili „ti“, nego je sve jedno i sve je Bog. Ta naša individualna svijest (u nedostatku bolje riječi) se identificira s našim egom i mi vjerujemo kako smo naš ego (naučena ponašanja), vjerujemo da smo odvojeni od drugih i od Boga, i patimo. Ne možemo na silu odvojiti svijest od našeg ega – nitko se nije prosvijetlio zato što je tako odlučio. Prosvjetljenje je akt milosti. Sve što možemo je vježbati svjesnost i otvoriti vrata milosti.
Prihvaćanje je prvi korak prema buđenju i iscjeljenju. Ne radi se toliko o samom aktu prihvaćanja koliko o osvješćivanju da u nama postoji dio nas koji je slobodan od patnje i odvojen od našeg ega. U nama postoji netko tko sve vidi – naše emocije, stanja i mišljenja. Taj koji vidi, „promatrač“, je onaj koji mi stvarno jesmo. Vježbe prihvaćanja i unutarnjeg pomirenja se svode na osvješćivanje tog dijela nas (Više Ja) i postepenog de-identificiranja s egom. Pritom ne želimo „ubiti ego“ nego ga želimo prevazići (transcendirati). Ali, za početak, moramo prihvatiti da ego postoji, da emocije postoje, i da je patnja stvarna.
STRAST 3:
MINIMALIZAM
Ne mogu ispustiti temu minimalizma jer ona čini velik dio mojeg života. A i nije tako nevezana na temu zdravlja i iscjeljenja. Minimalizam je više filozofija nalik zenu ili budizmu nego organizacijska i materijalna vještina.
Bacanjem viška stvari iz našeg života ne samo da preispitujemo naš odnos s materijom nego i sa nama samima i pritom se pitamo što nam u životu treba. Tek kad sam počela prakticirati minimalizam počela sam ozbiljno razmišljati o tome kako živim svoj život, što mi je važno i koje su moje strasti. Tek tada sam počela uistinu i raditi ono što volim, jer se više nisam morala baviti stvarima, prekapanjima, čišćenjima i obavezama koje to uopće ni nisu.