{"id":409,"date":"2026-10-21T06:31:35","date_gmt":"2026-10-21T06:31:35","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/?p=409"},"modified":"2026-10-21T06:31:35","modified_gmt":"2026-10-21T06:31:35","slug":"krivnja-i-sram-ii-dio","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/2026\/10\/21\/krivnja-i-sram-ii-dio\/","title":{"rendered":"Krivnja i sram \u2013 II. Dio"},"content":{"rendered":"\n

Ponukana jednim razgovorom s mojom prijateljicom odlu\u010dila sam se jo\u0161 malo posvetiti krivnji i sramu. Prije nego uronite u ovaj post, pozivam vas da pro\u010ditate prvo postove Krivnja i sram<\/a>, Emocije su klju\u010d \u017eivota<\/a> i Kratki te\u010daj prihva\u0107anja<\/a>. \u010cini mi se da u tim tekstovima nisam dovoljno naglasila va\u017enost razumijevanja krivnje i srama, i kakve oni veze imaju s prihva\u0107anjem.<\/p>\n\n\n\n

Za\u0161to je toliko va\u017eno razumjeti krivnju i sram? Za\u0161to tvrdim da je va\u017eno prihva\u0107ati sve emocije takve kakve jesu, ali to nigdje izri\u010dito ne ka\u017eem za krivnju ili sram? Da, i krivnju i sram treba prihvatiti, jer te emocije su tu, prisutne su. Situacija je takva kakva je. No, razlika u odnosu na druge emocije je u tome \u0161to krivnja i sram nastaju kao posljedica neprihva\u0107anja sebe i svojih okolnosti, uklju\u010duju\u0107i i druge emocije.<\/p>\n\n\n\n

U proteklih 20 godina uronili smo u svijet beskona\u010dnih mogu\u0107nosti. Internet i globalizam \u201eotvorili su nam vrata u svijet\u201c. Onda se po putu pojavio koncept manifestiranja, u kojem je dovoljno naru\u010diti iz svemira \u0161togod po\u017eelimo i to \u0107e nam pasti u krilo, samo ako naru\u010dimo \u201eispravnim tonom\u201c. A jo\u0161 su se pojavile i dru\u0161tvene mre\u017ee na kojima vje\u010dno promatramo \u017eivote drugih ljudi, koji, \u010dini se, imaju bolje \u017eivote od na\u0161ih.<\/p>\n\n\n\n

Odjednom se \u010dini da je mogu\u0107e postati milijarder preko no\u0107i, a to \u0161to mi to nismo uspjeli na\u0161a je vlastita krivica<\/em>. Nismo sposobni. Netko od prijatelja je svake godine na nekom egzoti\u010dnom putovanju, a mi to ne mo\u017eemo. Sami smo si krivi<\/em>. Da bi manifestirali idealnog mu\u0161karca ili \u017eenu, moramo biti u savr\u0161enoj vibraciji i sami smo si krivi<\/em> \u0161to nas odbijaju. S nama ne\u0161to nije u redu. Ne otvaraju nam se prilike za posao, sami smo si krivi<\/em>. Krivi smo jer smo izabrali krive<\/em> roditelje. Krivi smo \u010dak i za vlastite emocije. Ako nismo vje\u010dno sretni i radosni, ne\u0107emo mo\u0107i manifestirati sre\u0107u. Ako nismo u \u201evibraciji\u201c samopouzdanja, pregazit \u0107e nas. Ako prema ljudima koje bi trebali voljeti osje\u0107amo mr\u017enju ili prijezir, s nama ne\u0161to nije u redu. Krivi<\/em> smo i ako smo se razboljeli. Osje\u0107amo se krivo<\/em> jer se osje\u0107amo optere\u0107eno djecom ili starim roditeljima. Osje\u0107amo se krivo<\/em> kad smo umorni, iscrpljeni, pa \u010dak i gladni.<\/p>\n\n\n\n

Kad smo uvjereni kako smo si sami krivi za sve neda\u0107e ovog svijeta isto tako vjerujemo da su si i drugi sami krivi<\/em>. I onda vidimo sve \u0161to oni krivo<\/em> rade, i mislimo si da kad bi samo poslu\u0161ali na\u0161 savjet o tome kakvi bi trebali<\/em> biti, da bi im se sve rije\u0161ilo. Krivljenje drugih dovodi do toga da im ne \u017eelimo pomo\u0107i ni kad su u stvarnoj potrebi. Jer su si sami krivi<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Sve je krivo<\/em>. Ni\u0161ta nije kako treba. Konstantno ispravljamo, popravljamo, kontroliramo i maltretiramo sebe i druge, kako bi stvari bile onakve kakve mi mislimo da bi trebale biti.<\/p>\n\n\n\n

Ako malo bolje promotrite svoje misli (a misli su, zapravo, verbalni proljev ega) uvidjet \u0107ete da se va\u0161e misli vrte oko toga kako \u0107ete nekome objasniti kako ste vi super, kako \u0107ete nekoga uvjeriti da s njim \/ njom ne\u0161to nije u redu i kako \u0107ete ih izmanipulirati da naprave \u0161to vi ho\u0107ete. U glavi vodite razgovore s ljudima kojima zamjerate, optu\u017eujete ih za nepravdu koju su vam napravili, vidite sebe kao pravednika i kao \u017ertvu. To se va\u0161 ego bori protiv osje\u0107aja da je manje vrijedan. Va\u0161 ego \u017eeli biti poseban, va\u017ean, u pravu, bolji, druga\u010diji, pametniji, i tako dalje. U pozadini ega je jedno veliko ni\u0161tavilo protiv kojeg se on tako brani. Ono \u010dega se najvi\u0161e pla\u0161imo je nepostojanje i neva\u017enost. Ali to su strahovi ega. Jer iza ega nema ni\u0161ta. Ego sam po sebi nije ni\u0161ta, nego skupina uvjerenja i pretpostavki. Zato se on buni kad netko ima prednost ili kad netko dobije ono \u0161to pripada (po njegovom mi\u0161ljenju) njemu<\/em>. Teolo\u0161ki gledano, vjerujemo da smo odvojeni (od Boga) i sami protiv cijelog svijeta i svemira. To je, tako\u0111er, vjera ega.<\/p>\n\n\n\n

Ako trenutno nemate misli o svojoj pravi\u010dnosti i va\u017enosti, onda u glavi imate monolog unutarnjeg kriti\u010dara, koji vam govori da ste sranje, bezveze, glupi, jadni, nesposobni i sami si krivi za svoju mizeriju.<\/p>\n\n\n\n

A ako ste si sami krivi za sve, onda se morate sramiti<\/em>. Pa, evo nas i kod srama. Ako nemate kulu umjesto jednosobnog stana, sram vas bilo. Ako ne idete na skijanje, sram vas bilo. Ako ne idete na godi\u0161nji i ne jedete tajlandsku kuhinju u Babu-Dabiju, sram vas bilo. Ako nemate Gucci torbicu, sram vas bilo. Ako imate malo vi\u0161e mesa na bokovima, sram vas bilo. Ako ne zara\u0111ujete ko Bill Gates, sram vas bilo. Ako nemate partnera, sram vas bilo.<\/p>\n\n\n\n

Emocije krivnje i srama su suprotnost<\/em> od prihva\u0107anja. Ako ne prihva\u0107ate sebe kakvi jeste garantiram vam da \u0107ete 24\/7 osje\u0107ati krivnju i sram, i uz to ljutnju i frustraciju, i bijes.<\/p>\n\n\n\n

Pozivam vas da odmah sada zamijenite krivicu razumijevanjem, i vidite da li \u0107e vam to promijeniti unutarnji osje\u0107aj napetosti. Umjesto da se okrivite za ne\u0161to \u0161to ste rekli, recite si: \u201eRazumijem za\u0161to sam to onda rekla\u201c. Ako se osje\u0107ate jadno i krivo \u0161to nemate bolji posao, recite si: \u201eRazumijem za\u0161to nemam bolji posao\u201c. Ako osje\u0107ate sram jer je va\u0161 auto 10 godina stariji od susjedovog, recite si: \u201eRazumijem za\u0161to trenutno nemam bolji auto\u201c. Ako se osje\u0107ate krivo jer ste iscrpljeni zbog obaveza prema djeci ili roditeljima, recite si: \u201eRazumijem za\u0161to se osje\u0107am iscrpljeno\u201c.<\/p>\n\n\n\n

Da li osjetite razliku? Ako ne prihvatite sebe takvi kakvi jeste, sada, u ovom trenutku, sa sada\u0161njim emocijama, stanjima i okolnostima, osje\u0107at \u0107ete napetost i unutarnju borbu. Ponovno nagla\u0161avam da prihva\u0107anje nije<\/u><\/em> rezignacija. Prihva\u0107anje sebe ne zna\u010di da ne smijete mijenjati svoje okolnosti. Prihva\u0107anje sebe zna\u010di da sada, u ovom trenutku, prihva\u0107ate okolnosti takve kakve jesu \u2013 jer to one sada jesu \u2013 i svoje emocije<\/em> u odnosu na te okolnosti! To zna\u010di da prihva\u0107ate \u2013 i razumijete \u2013 stvarnost ovog trenutka. Ne borite se sa sobom i ovim trenutkom. Kad se prestanete boriti, onda mo\u017eete poduzeti akciju. Dokle god se borite sa sada\u0161njim trenutkom vi ga prisiljavate da bude ne\u0161to \u0161to nije. Silite ma\u010dku da laje. To ne ide. To ne radi. To ne funkcionira i nikad ne\u0107e.<\/p>\n\n\n\n

Byron Katie je, nakon vlastitog bu\u0111enja, osmislila program kojeg naziva Rad (The Work). U su\u0161tini njezinog rada se nalazi prihva\u0107anje trenutka takvog kakav je, jer on to je<\/u><\/em>, jer je sada tako. Ne postoji \u201etrebalo bi biti druga\u010dije\u201c, \u201eon bi trebao ovo ili ono\u201c jer to sada<\/u><\/em> nije druga\u010dije i on sada<\/u><\/em> ne radi ovo ili ono. Drugi dio rada se sastoji u tome da se maknemo iz vlastite percepcije, vlastite perspektive o nekoj situaciji. Mi vjerujemo da je na\u0161e vi\u0111enje neke situacije jedino ispravno i ona nas poziva da vidimo situaciju iz drugog ili vi\u0161e kutova. Da se probudimo iz sna i pravi\u010dnosti vlastitog ega.<\/p>\n\n\n\n

Poku\u0161at \u0107u sve ovo \u0161to sam napisala prikazati kroz (vlastiti) primjer. Recimo da imate starog oca, s kojim niste u dobrim odnosima. On je ve\u0107 star i dosta slab, fizi\u010dki, ali je mentalno jednako jak kao i prije 30 godina i jednako se prema vama pona\u0161a. Izuzetno ste ljuti na njega. Kroz \u017eivot se niste slagali s njim, nije vam davao podr\u0161ku, mo\u017eda vas je i omalova\u017eavao. Osje\u0107ate dru\u0161tvenu i moralnu potrebu da se brinete za starijeg oca (kako god ta briga izgledala \u2013 da ga obilazite, zovete ili fizi\u010dki poma\u017eete). Me\u0111utim, ne volite biti u njegovoj blizini i ne \u017eelite ni\u0161ta od toga raditi. Ljuti ste i non-stop se s njim prepucavate i sva\u0111ate. I 24 sata dnevno vodite unutarnji razgovor s njim u kojem ga poku\u0161avate uvjeriti da ste vi va\u017eni i u pravu.<\/p>\n\n\n\n

I \u0161ta sad? S jedne strane va\u0161 moralni kompas nala\u017ee da se djeca moraju brinuti o starijima, i imate ooogromnu gri\u017enju savjesti kad to ne \u010dinite (drugim rije\u010dima osje\u0107ate krivicu<\/em>), a s druge strane vama je dosta svega. Kako sami niste do\u017eivjeli sli\u010dnu brigu od njega, ljutite se jer on to sada tra\u017ei od vas, bez da se imalo promijenio u odnosu na vas. On vas ne \u010duje, ne vidi, jednako vas omalova\u017eava, zahtjeva, oduzima vremena, manipulira, o\u010dekuje i zove.<\/p>\n\n\n\n

Potpuno je nebitno \u0161to \u0107ete napraviti. Da li \u0107ete prekinuti odnos, da li \u0107ete smanjiti intenzitet odnosa, da li \u0107ete mu pomagati ili platiti nekome da mu poma\u017ee, da li \u0107ete se javiti na telefon ili ne\u0107ete. Nebitno. Bitno je \u0161to vi \u017eelite<\/u><\/em> napraviti i kako se pritom osje\u0107ate<\/u><\/em>. Ako \u017eelite prekinuti odnos s ocem, ali se zbog toga osje\u0107ate kao \u010dudovi\u0161te, provest \u0107ete ostatak \u017eivota predbacuju\u0107i si. Ako \u017eelite smanjiti intenzitet, on \u0107e to osjetiti i zvati jo\u0161 vi\u0161e, pa \u0107ete se osje\u0107ati izlu\u0111eno. A ako potratite tonu vremena na brigu oko njega, predbacivat \u0107ete si \u0161to se niste zauzeli za sebe i svoj \u017eivot.<\/p>\n\n\n\n

I upravo ovdje se nalazi sva snaga prihva\u0107anja. Vi ne morate prihvatiti oca i njegovo zanovijetanje. Vi morate prihvatiti va\u0161e prave emocije u odnosu na oca<\/u><\/em>. Ako ga mrzite, i prihvatite<\/em> tu mr\u017enju, ako si dopustite osjetiti mr\u017enju<\/em>, uvidjet \u0107ete da je to emocija kao i svaka druga. Ako \u0107ete se htjeti okriviti za tu emociju, osvijestit \u0107ete da je potrebno razumijevanje. Razumjet<\/em> \u0107ete za\u0161to<\/em> se tako osje\u0107ate prema ocu. Prihvatit \u0107ete va\u0161u povijest s ocem. Ne okrivljavate ga za to kakav je bio, nego razumijete za\u0161to ste se vi tako osje\u0107ali uz takvog oca<\/em>. Razumjet \u0107ete da niste mogli bolje<\/em>, niste trebali bolje<\/em> i da niste kriv<\/em>i za to kako se va\u0161 otac pona\u0161ao prema vama, niti za va\u0161e emocije prema njemu. Ako uistinu prihvatite i razumijete za\u0161to osje\u0107ate mr\u017enju prema njemu, na temelju toga \u0107ete mo\u0107i donijeti odluku.<\/p>\n\n\n\n

Mr\u017enja je samo emocija, i ta mr\u017enja nije prisutna u vama 24 sata na dan (za razliku od krivice). Ta mr\u017enja nije cijela istina o vama niti je jedina emocija koju imate. Vi mo\u017eete voljeti va\u0161e dijete, biti najbolji otac ili majka, i dalje mrziti nekoga. Jer je to emocija koja je prisutna. Ona se \u017eeli izraziti. Kad se izrazi (dopusti) i prihvati, ona se povla\u010di. Ostajete \u201etrijezne glave\u201c. Va\u0161a je odluka da li \u017eelite provoditi vi\u0161e vremena s ocem, usprkos tome \u0161to ga mrzite, ili ne. Da li \u017eelite provoditi vi\u0161e vremena na svojim aktivnostima ili sa svojom obitelji, ili s o\u010devim zahtjevima. Pritom vi niste odbacili niti okrivili oca. Priznali ste sebi svoje osje\u0107aje i dali ste razumijevanje i sebi i njemu bez okrivljavanja. On je takav kakav je. Vama to ne odgovara. Niste se mogli s njim povezati. Va\u0161a je odgovornost raditi s osje\u0107ajima nepovezanosti, ljutnje, gubitka, nedostatnosti. On to ne mo\u017ee, i nikad ne\u0107e, popraviti. Ali i on je imao razloga za\u0161to je takav. I to je u redu. Nije kriv<\/em>. On je takav<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Ako ka\u017eemo da je kriv<\/em>, automatski ka\u017eemo da je on lo\u0161a osoba koja je vas namjerno zeznula. Ako ka\u017eemo da je takav<\/em> i da razumijemo<\/em> da je takav, i prihva\u0107amo, onda samo ka\u017eemo da nam se njegovo pona\u0161anje ne svi\u0111a. Nekad, mo\u017eda, \u0107e vam se desiti da osjetite i ljubav prema njemu. Ali voljeti se mo\u017ee i na daljinu<\/em>. : ) Vi niste lo\u0161a osoba ako se zauzmete za sebe, ako osje\u0107ate neprijateljstvo i ako se ne \u017eelite anga\u017eirati. Vi samo sebi morate priznati realnost situacije. Tek kad ste prihvatili, tek kad u potpunosti razumijete \u0161to osje\u0107ate, dozvoljavate si to i ne odbacujete se zbog toga, mo\u0107i \u0107ete odrediti intenzitet dru\u017eenja s ocem. On \u0107e raditi pritisak, on \u0107e zahtijevati, on \u0107e zvati, i ok, mo\u017eda \u0107ete se porje\u010dkati, ali u sebi vi \u0107ete znati da niste lo\u0161a osoba, znat \u0107ete za\u0161to se osje\u0107ate kako se osje\u0107ate, suosje\u0107at \u0107ete sami sa sobom i poklopit slu\u0161alicu.<\/p>\n\n\n\n

Prihvatiti situaciju takva kakva je zna\u010di prihvatiti oca takvog kakav je i svoje osje\u0107aje<\/em> prema njemu. Ti osje\u0107aji ne moraju biti pozitivni i radosni, i vi niste lo\u0161a osoba ako ne osje\u0107ate divnu i bezvremensku ljubav prema njemu. To ne zna\u010di da niste sposobni za ljubav i da s vama ne\u0161to nije u redu. Priznajete sebi svoje rane i cijelu povijest s tom osobom \u2013 cijeli paket. Svaki put kad otac nekaj zameke\u0107e i zahtijeva \u2013 manje \u0107e vas trigerirati ako ste na\u010disto sa svojim emocijama. Ako odbijate osjetiti mr\u017enju ili \u010dekate da se otac promijeni \u2013 svaki put kad vas nazove vi \u0107ete eksplodirati. Branit \u0107ete se, obja\u0161njavati, manipulirati, sva\u0111ati se  – jer \u0107ete htjeti mijenjati<\/em> situaciju. Vi \u017eelite da vas on napokon vidi. Ali on to ne mo\u017ee. Mo\u017eete vidjeti samo vi sami sebe.<\/p>\n\n\n\n

Dati sebi dozvolu za osje\u0107anje<\/u><\/em> je drugi naziv za prihva\u0107anje. Smijete se osje\u0107ati jadno, manje vrijedno, napu\u0161teno, ljuto, bijesno, tu\u017eno \u2013 smijete. \u010cak i kad sve izvana izgleda super, vi se smijete<\/em> osje\u0107ati jadno, razo\u010darano i nevoljeno. Nitko to ne mora znati osim vas. Ne morate plakati pred grupom da bi dokazali da mo\u017eete osjetiti tugu. Vi ju morate vidjeti i pustiti. Nitko drugi. Vi ste taj koji sebi daje dozvolu. Vi ste taj koji suosje\u0107a. Vi ste taj koji vidi i \u010duje.<\/p>\n\n\n\n

Isto tako, vi mo\u017eete i drugima dati pravo da se osje\u0107aju kako se osje\u0107aju. Vi niste krivi<\/em> za tu\u0111e emocije i ne morate se ispri\u010davati za svoje postupke (naravno, ako stvarno niste nekome naudili!) koji u drugima uzrokuju mo\u017eda negativne emocije. Mala djeca nau\u010de osje\u0107ati krivicu za emocije svojih roditelja, ali va\u0161i roditelji i va\u0161i partneri su odvojene osobe koje same moraju nau\u010diti nositi svoje emocije. Ne mo\u017eete ih za\u0161tititi od lo\u0161ih emocija. Ne mo\u017eete se postaviti naglava\u010dke kako va\u0161e dijete ne bi osjetilo razo\u010darenje ili kako se va\u0161 otac ne bi durio. I iako ni\u0161ta ne mo\u017eete u\u010diniti po pitanju va\u0161eg oca koji se duri, dijete mo\u017eete nau\u010diti prihva\u0107ati emocije tako da ih priznate<\/em> i date im podr\u0161ku<\/em>. Ako va\u0161e dijete osje\u0107a razo\u010darenje, onda mu ne ka\u017eete: \u201eMa joj, nije to ni\u0161ta\u201c, nego mu ka\u017eete: \u201eRazumijem te za\u0161to se tako osje\u0107a\u0161. Sigurno te to povrijedilo\u201c. Prestajete manipulirati tu\u0111im osje\u0107ajima i stanjima. Dajte im pravo da se osje\u0107aju druga\u010dije od vas. Ili, jo\u0161 bolje, dajete im pravo da se osje\u0107aju druga\u010dije od onoga kako vi mislite da bi se oni trebali osje\u0107ati<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

To ne zna\u010di da \u0107ete raditi \u0161to ho\u0107ete jer vas nije briga za druge, nego \u0107ete prestati tra\u017eiti od drugih osoba da osje\u0107aju bilo \u0161to drugo od onoga \u0161to ve\u0107 osje\u0107aju. Ako vam osoba ka\u017ee da se osje\u0107a povrije\u0111eno, onda joj ne ka\u017eete da je to krivo<\/em>, nego poku\u0161ate razumjeti za\u0161to se tako osje\u0107a. \u017delite vidjeti njihovu perspektivu, prihvatiti, uzeti u obzir i nau\u010diti. Onda taj odnos postaje odnos iz ljubavi i razumijevanja, a ne iz straha i manjkavosti. Onda ne o\u010dekujete da drugi ispuni sve va\u0161e potrebe i zahtjeve, nego vidite osobu takva kakva je. A kad ju vidite takvu kakva je, tek onda mo\u017eete donijeti odluku o tome da li \u017eelite odnos  s tom osobom. I kakav.<\/p>\n\n\n\n

I tako, s vremenom, prihva\u0107ate i onda polako po\u010dnete ku\u017eiti tko ste i \u0161to ste i \u0161to vam, zapravo, treba. Mo\u017eete imati sva\u0111u s partnerom, ali razumijete da to nije cijela istina o vama i va\u0161em odnosu. Ka\u017eete si: \u201eRazumijem za\u0161to sam tako reagirala\u201c, \u201eRazumijem za\u0161to se osje\u0107am povrije\u0111ena\u201c, \u201eBiram vidjeti drugi put\u201c, \u201eBiram vidjeti istinu o ovoj osobi\u201c, \u201eOna nije kriva, napravila je gre\u0161ku\u201c, \u201eOn ne mo\u017ee bolje\u201c. I sli\u010dno. Niste lo\u0161a osoba, samo se u tom trenutku niste znali bolje nositi situacijom. Osje\u0107ali ste se napadnuto, nevoljeno i neshva\u0107eno. Mo\u017eete li prihvatiti da se osje\u0107ate nevoljeno, napadnuto i neshva\u0107eno? Mo\u017eete li razumjeti od kuda to dolazi? Mo\u017eete li si dati podr\u0161ku? Suosje\u0107anje? Tek kad sebe mo\u017eete razumjeti i dati si podr\u0161ku, mo\u017eete razgovarati s drugima iz mjesta ljubavi. I oni imaju jednake unutarnje borbe. I tek kad ste potpuno trijezni u odnosu na svoje emocije mo\u017eete odlu\u010diti ho\u0107ete li nastaviti s nekim odnosom, aktivno\u0161\u0107u ili poslom.<\/p>\n\n\n\n

Isto tako, nema apsolutno nikakvog razloga da se sramite. \u010cak i da zavr\u0161ite pod mostom, kako vam to ego ho\u0107e prezentirati, vi i dalje vrijedite i razumijete<\/em> za\u0161to se to dogodilo. Ljudi se ne znaju nositi sa situacijama, \u017eivotom, emocijama \u2013 moramo li ih zbog toga okrivljavati? Moramo li ih odbacivati? Ako si je netko sam kriv<\/em> \u0161to je besku\u0107nik, ne\u0107ete mu pomo\u0107i na cesti? Ne\u0107ete dati euro-dva? Pa i ako ne date, niste<\/em> lo\u0161a osoba. U vama je strah da \u0107e vas ta osoba izmusti ili prevariti. U redu je! Imate razloga za to. Vjerujete da vas se mo\u017ee pokrasti ili da si je ta osoba sama kriva za svoju situaciju. Own it! (Onda to tako recite! Priznajte emocije i stavove!). A nemojte napadati tu drugu osobu i biti pravednik ili policajac. Vi ne znate<\/em> \u0161to je ta druga osoba pro\u0161la. Vi samo morate priznati svoje<\/em> emocije, a ne se praviti bolji i pametniji od drugih.<\/p>\n\n\n\n

Probajte zamisliti, samo na pet minuta, da ste prihvatili svoj \u017eivot takav kakav je. I da je on dobar \u017eivot. I da je to va\u0161 \u017eivot. I da ste dobri kakvi jeste. I da volite i da ste voljeni. I da se ne morate popravljati. I da niste neuspjeh. I da ste napravili najbolje \u0161to mo\u017eete. Zamislite da se ne morate nikome obja\u0161njavati, da ne morate lagati jer se sramite, da ne morate nositi masku, ispunjavati zahtjeve, brinuti se \u0161to drugi misle i osje\u0107aju. Mo\u017eete li osjetiti motivaciju koja se iza toga javlja? Iza krivice i srama nalazi se motivacija i \u017eelja za \u017eivotom. U tome je mo\u0107 prihva\u0107anja.<\/p>\n\n\n\n

Kad prihva\u0107ate stvari takve kakve jesu, onda imate polazi\u0161nu to\u010dku. Onda ne\u0107ete zahtijevati od sebe nemogu\u0107e samo kako biste ispunili o\u010dekivanja drugih, nego \u0107ete raditi ono \u0161to mo\u017eete i \u017eelite \u2013 u ovom trenutku. Onoliko koliko mo\u017eete. S onime \u0161to imate.<\/p>\n\n\n\n

Kad vidim da me stari zove po peti put u roku 10 minuta oko iste stvari, jer je to njemu \u201ejako hitno\u201c, da, po\u010dnem bacat telefon i psovat. Ali, ipak ne\u0107u napraviti odmah to \u0161to tra\u017ei od mene. Nek \u010deka. Nek pita nekog drugog. Nek se duri. Ja se mogu nositi<\/u><\/em> s njegovim durenjem i sa svojim emocijama oko toga. Prije bih se sva uzneverila u strahu da \u0107e se moj tatica naljutiti na mene. Osje\u0107ala bi se krivo<\/em> ako ne bi iste sekunde izvr\u0161ila zadatak. Ja mu sada ne \u201evra\u0107am\u201c, ja samo uzimam u obzir moj raspored, moje vrijeme i motivaciju. Napravit \u0107u. Danas, sutra ili preksutra. Moram skuhat juhu i odgovorit na mailove. Moram do du\u0107ana, napisat neke dokumente i malo odmorit : ).<\/p>\n\n\n\n

Ja znam kako se osje\u0107am, ne moram si vi\u0161e govoriti da sam lo\u0161a osoba zato \u0161to se ljutim. Nisam vi\u0161e ljuta na sebe, ne osje\u0107am se krivo<\/em> \u0161to se pona\u0161ao prema meni kao robu i slu\u017eavki, i ne osje\u0107am se krivo<\/em> \u0161to on ima emocije koje sam ne zna nositi. Ako \u0107e ikad htjeti pomo\u0107, pravu pomo\u0107, razgovor, iskrenost, ako \u0107e mu trebati da ga otpratim \u2013 dapa\u010de, ali za deranja, divljanja i manipulacije vi\u0161e nisam dostupna. Jedino s \u010dime sam se trebala pomiriti je \u2013 gubitak. Gubitak djetinjstva u kojem nisam imala oca kakav mi je trebao. Jbg. Sama sam si kriva \ud83d\ude09\ud83d\ude02<\/p>\n\n\n\n

Photo by Dav Hovhannisyan on Unsplash<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ponukana jednim razgovorom s mojom prijateljicom odlu\u010dila sam se jo\u0161 malo posvetiti krivnji i sramu. Prije nego uronite u ovaj post, pozivam vas da pro\u010ditate prvo postove Krivnja i sram, Emocije su…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":410,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[6],"tags":[],"class_list":["post-409","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-iscjeljenje"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/409","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=409"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/409\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":411,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/409\/revisions\/411"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/410"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=409"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=409"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=409"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}