Jako po\u0161tujem Sr\u0111ana Rojea. Pratim njegovo manifestiranje ve\u0107 godinama, ako ne i desetlje\u0107ima. \u010cak sam jednom davno imala 1 na 1 seansu s njim, jo\u0161 dok je to radio, a i poha\u0111ala sam nekoliko njegovih te\u010dajeva. I dalje ga pratim. No, njegova formula za manifestiranje meni nije radila. Zapravo, imala sam problema s provedbom, koliko god sam se trudila. Tek \u0107u kroz godine saznati za\u0161to je to tako. I u tom pogledu se sa Sr\u0111anom ne sla\u017eem.<\/p>\n\n\n\n
Sr\u0111an se nikada nije deklarirao kao psiholog niti je njegov fokus na tome da se bavi ljudskom psihom i blokadama. Tako da i nije na njemu da rje\u0161ava moj problem. On se isto tako ne bavi iscjeljivanjima i zdravstvenim problemima, tako da i nije \u010dudno da se na\u0161i putevi malo razilaze.<\/p>\n\n\n\n
On ka\u017ee da su na\u0161e misli, emocije, sje\u0107anja i vibracija \u2013 posljedica na\u0161ih definicija i uvjerenja. I u tome se apsolutno sla\u017eem s njim, da su definicije i uvjerenja uzrok kaskade ostalih elemenata. Ali se ne sla\u017eem s njime da je to po\u010detna to\u010dka niti da se klju\u010d promjene nalazi ovdje.<\/p>\n\n\n\n
Ve\u0107 sam nekoliko puta u postovima obja\u0161njavala kako nastaju<\/em> definicije i uvjerenja. Na\u0161a uvjerenja su, zapravo, energetske pretpostavke<\/em><\/strong>, koje su se u kasnijem djetinjstvu fiksirale kroz uvjerenja. Na\u0161 ego nije ni\u0161ta drugo nego skup definicija i uvjerenja. Ali on je nastao u ranom djetinjstvu kroz energetske pretpostavke \u017eiv\u010danog sustava<\/em>. Mi nismo odlu\u010dili koja \u0107emo uvjerenja prisvojiti, to je na\u0161 \u017eiv\u010dani sustav u\u010dinio za nas<\/strong> dok jo\u0161 nismo ni znali za sebe.<\/p>\n\n\n\n \u0160to je \u201eenergetska pretpostavka\u201c? Kad smo jako mali nemamo ni svijest o sebi, nemamo razvijenu psihu, nemamo razumijevanje slo\u017eenih koncepata, nemamo mogu\u0107nost sagledavanja \u0161ire slike. Mi djelujemo kao vrlo jednostavna mala bi\u0107a koja u\u010de iz pona\u0161anja<\/em>. Recimo da kao mala beba osjetimo glad. Po\u010dnemo plakati, to je na\u0161a reakcija na neugodan simptom u nama<\/em>. I recimo da imamo majku koja se ne snalazi i ne zna dobro reagirati, pa ako nas dovoljno puta ne nahrani kad smo gladni, energetska pretpostavka \u0107e biti da \u201eako pla\u010dem kad imam ovu senzaciju nitko mi ne\u0107e pomo\u0107i\u201c. Onda \u0107emo plakati jo\u0161 ja\u010de. A onda \u0107emo u jednom trenutku odustati. Na energetskom \/ \u017eiv\u010danom nivou \u201ezaklju\u010dujemo\u201c da na\u0161e potrebe ne\u0107e biti ispunjene. \u201eAko tra\u017eim, ne\u0107u dobit\u201c. \u010cak i tako rane energetske pretpostavke mogu u nama stvoriti uvjerenje koje \u0107emo desetlje\u0107ima kasnije jo\u0161 uvijek dr\u017eati. Jer se radi o energiji, a ne mislima<\/em>.<\/p>\n\n\n\n Svako na\u0161e uvjerenje utemeljeno je na zaklju\u010dcima koji su doneseni na temelju na\u0161eg pona\u0161anja i reakcije okoline<\/em>.<\/strong> Jo\u0161 jedan primjer, ako me roditelji stalno kritiziraju moram na\u0107i na\u010dina da me prestanu kritizirati i da me vole. Trudit \u0107u se sve vi\u0161e i vi\u0161e, kako bi dobila pohvalu, ili \u0107u zaklju\u010diti da nikad ne\u0107u dobiti pohvalu i da sa mnom ne\u0161to nije u redu. Kasnije, ako je reakcija okoline dovoljno dugo bila dosljedna, taj zaklju\u010dak postaje uvjerenje. Ako sam dovoljno puta u\u010dinila isto (trudila se) i dobila isti<\/em><\/strong> odgovor okoline, u jednom trenutku \u0107e se iz toga dogoditi zaklju\u010dak odnosno uvjerenje \u201e\u0160togod napravim nije dovoljno dobro\u201c.<\/p>\n\n\n\n Uvjerenje ne nastaje zato \u0161to smo mi to \u017eeljeli, ili smo ga odabrali od svih mogu\u0107ih uvjerenja, ili nam se u\u010dinilo posebno povoljno za na\u0161 \u017eivot \u2013 ne, uvjerenje je automatski zaklju\u010dak temeljen na DUGOGODI\u0160NJOJ interakciji nas i okoline<\/em><\/strong>. I pritom je jaaaaako va\u017eno naglasiti, da je ta interakcija emotivna<\/em><\/strong>, odnosno svaki put kad \u0107emo biti odbijeni osjetit \u0107emo emociju odbijanja<\/em> koja \u0107e za nas biti jako bolna. Iskustvo<\/em> \u017eivota ide kroz emocije, a ne misli<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n Kako ne bismo morali biti povrije\u0111eni svaki put u interakciji s okolinom po\u010det \u0107emo razvijati obrambene mehanizme. Obrambene mehanizme isto tako ne odabiremo svjesno.<\/strong> Zna\u010di, prva po redu je energetska interakcija, zatim je pro\u017eivljavanje bolnih emocija i onda dolazi obrambeni mehanizam, koji nas \u0161titi od tih bolnih emocija<\/strong>. On ka\u017ee ovako: \u201eSvaki put kad se ja trudim, moj otac ka\u017ee da to nije dovoljno dobro. Zna\u010di da nisam dovoljno dobar. To ne mogu podnijeti. Pravit \u0107u se da jesam dovoljno dobar (stavit \u0107u masku) i pravit \u0107u se da nema bolnih emocija kako ih ne bi morao stalno pro\u017eivljavati.\u201c<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n Obrambeni mehanizam onda postaje na primjer: perfekcionist \u2013 \u201eBit \u0107u najbolji na svijetu, onda<\/em> \u0107e me svi voljeti\u201c, people-pleaser \u2013 \u201eHvalit \u0107u njih i brinut \u0107u se za njih, jer onda oni mene hvale, onda me priznaju i vole\u201c ili problemati\u010dno dijete: \u201eNe\u0107u se uop\u0107e ni truditi, idem se napiti i drogirati\u201c, ili agresivac: \u201eNatjerat \u0107u druge da mi se dive\u201c. Koji obrambeni mehanizam \u0107emo upotrijebiti ovisi o na\u0161em karakteru, situaciji u kojoj jesmo, a mo\u017eda ne\u0161to donosimo i sa sobom iz onog svijeta. Nije bitno koji obrambeni mehanizam odabiremo, bitno je to da on uvijek radi isto \u2013 \u0161titi nas od bolnih emocija<\/em><\/strong>.<\/p>\n\n\n\n Zna\u010di, energetska pretpostavka (iskustvo kroz dugogodi\u0161nju interakciju<\/em>) se kroz godine fiksira u uvjerenje koje glasi: \u201eJa ne vrijedim (kad se pona\u0161am autenti\u010dno)\u201c.<\/p>\n\n\n\n Alternativno iskustvo ka\u017ee: \u201eVidim da me vole kad se brinem za njih\u201c<\/p>\n\n\n\n Obrambeni mehanizam ka\u017ee: \u201eStavit \u0107u masku: Ja se volim brinuti za druge ljude. Onda sam voljen (siguran) i nikad vi\u0161e ne\u0107u osjetiti bolne emocije\u201c.<\/p>\n\n\n\n Ni\u0161ta od ovoga nije istina<\/em>. To je \u201esamo\u201c na\u0161e iskustvo<\/em>. Ali iskustvo<\/em> je nama, i na\u0161em \u017eiv\u010danom sustavu<\/em>, najva\u017enije. Ako smo, po iskustvu, nau\u010dili i uvjerili se<\/em> da nismo vrijedni, vidjet \u0107emo samo takve situacije u \u017eivotu. To je ono \u0161to ka\u017eu da projiciramo<\/em>. Vidjet \u0107emo samo situacije kad nas opominju, kritiziraju i odbacuju, \u010dak i kad objektivno to nije tako. Mo\u017eda \u0107e netko samo ne\u0161to tra\u017eiti od nas, a mi \u0107emo to shvatiti kao kritiku.<\/p>\n\n\n\n I onda nakon 30 ili 50 godina iskustva<\/em> ne-vrijednosti ne mo\u017eemo samo tako re\u0107i: \u201eAha! Bilo je pogre\u0161no uvjerenje. Kak sam glup. Idem to sad odmah promijeniti.\u201c Iza uvjerenja se nalaze godine i desetlje\u0107a iskustva, bolnih emocija i obrambenih mehanizama<\/em><\/strong>.<\/p>\n\n\n\n Na\u0161e psiholo\u0161ke probleme mi uporno poku\u0161avamo rije\u0161iti kroz misli. A to je nemogu\u0107e. Analiziramo misli i na temelju analize zaklju\u010dujemo kako bismo se trebali osje\u0107ati. Ego je skup uvjerenja koja smo sakupili kroz interakciju s na\u0161im okru\u017eenjem u kojem smo odrastali. Skup tih uvjerenja je za nas zakon<\/em>. To je na\u0161a istina<\/em>. To je na\u0161 \u017eivot<\/em>. Ako nekim \u010dudom i uspijemo promijeniti uvjerenje, time smo promijenili na\u0161 \u017eivot, a koliko ljudi znate kojima je to uspjelo? Jel vama uspjelo? Meni nije.<\/p>\n\n\n\n Sr\u0111an ka\u017ee da jednom kad vidi\u0161 uvjerenje koje nije to\u010dno da ga \u201esamo onda odbaci\u0161\u201c. Kako ga to\u010dno odbaci\u0161? S druge strane ka\u017ee, to\u010dno, da mora\u0161 krenuti raditi usprkos<\/em> uvjerenju i da o\u010dekuje\u0161 da \u0107e biti otpora. To je to\u010dno. Jer \u0107e se \u017eiv\u010dani sustav buniti ako radi\u0161 protiv zakona i istine. \u017div\u010dani sustav (uvjerenja) nas \u0161tite<\/em> i ako idemo namjerno raditi suprotno od uvjerenja \u017eiv\u010dani sustav \u0107e to prepoznati kao opasnost<\/em> i u\u010dinit \u0107e sve da nas sprije\u010di u naumu.<\/p>\n\n\n\n No, gdje je tomu kraj? Prema Sr\u0111anu, ako dovoljno dugo ustrajemo po\u010det \u0107e nam se otvarati situacije i sinkroniciteti koji \u0107e nam dati drugu realnost, drugo iskustvo. Koliko sam vidjela mnogi ljudi s tim imaju problem. Jer nije ba\u0161 da sinkroniciteti po\u010dnu odmah padati s neba. Pa \u010dak i ako padnu s neba i dalje se bojimo i\u0107i za njima. Uvjerenje nije ne\u0161to \u0161to se samo tako \u201eodbacuje\u201c, jer je to energetski obrazac (imprint) u na\u0161em \u017eiv\u010danom sustavu. Neki imaju manje straha od autenti\u010dnosti, a neki, bogme, imaju \u010distu paniku, o \u010demu i sama mogu svjedo\u010diti. Autenti\u010dnost je, za neke od nas, pitanje \u017eivota i smrti (tako to percipira na\u0161 \u017eiv\u010dani sustav).<\/p>\n\n\n\n Ali, od \u010dega nas \u017eiv\u010dani sustav to\u010dno \u0161titi? Pa \u0161titi nas na dva na\u010dina. S jedne strane nas \u0161titi od negativnih emocija i du\u0161evne boli, a s druge strane sprje\u010dava odbacivanje, \u0161to nas \u010dini sigurnima. Ne pada mu na pamet da promijeni poziciju i samo tako popusti<\/em>.<\/p>\n\n\n\n Zato ne rade ni afirmacije. Ako se osje\u0107ate bezvrijedno i dovoljno si puta ponovite \u201eJa sam vrijedan\u201c \u017eiv\u010dani sustav \u0107e napraviti to\u010dno ovo: ni\u0161ta<\/em>. To uop\u0107e ne percipira niti ga zanima. Ne\u0107e se \u010dak ni buniti. Jer on zna da vi znate da ne vrijedite. Mo\u017ee vam 300x netko re\u0107i da vrijedite, ali vi znate<\/em> da ne vrijedite. Vi imate to iskustvo<\/em><\/strong>. A ne rije\u010di. I misli. I ideje.<\/p>\n\n\n\n Pa kako onda? \u0160to sad pak s tim?<\/p>\n\n\n\n Prou\u010davaju\u0107i neka duhovna u\u010denja i tehnike kao \u0161to su prihva\u0107anje i unutarnje pomirenje, nai\u0161la sam na sasvim druga\u010diji koncept. Isti taj koncept se pojavljuje i u medicini, naro\u010dito onoj vezanoj uz nova istra\u017eivanja mozga i neuronskih puteva.<\/p>\n\n\n\n A taj koncept ka\u017ee da su emocije primarne, a misli (i, posljedi\u010dno, svjesna uvjerenja) su potpuno nebitni, ako govorimo o lije\u010denju i iscjeljenju. Nama se mo\u017eda \u010dini da na\u0161e misli prethode emocijama, ali to i nije tako. Na\u0161e misli su, vrlo vjerojatno, produkt emocija. Odnosno produkt interakcije koja dovodi do emocija koje su onda potisnute obrambenim mehanizmom. Mi si u glavi obja\u0161njavamo za\u0161to imamo neki osje\u0107aj, analiziramo i racionaliziramo, samo kako ne bismo morali osjetiti taj osje\u0107aj<\/em>. Osjetit \u0107emo ljutnju, ali \u0107emo ju prekinuti beskona\u010dnim obja\u0161njavanjima za\u0161to se tako osje\u0107amo, umjesto da ju samo dopustimo (pritom, naravno, ne mislim na izra\u017eavanje ljutnje nego na prihva\u0107anje senzacija ljutnje). Ako smo vrlo jako blokirali ljutnju, uop\u0107e ne\u0107emo ni percipirati ljutnju nego \u0107emo u glavi slu\u0161ati beskona\u010dan niz razloga za\u0161to se ne bi trebali ljutiti<\/em>.<\/p>\n\n\n\n Na\u0161e su misli totalni \u0111ank. One nam konstantno pri\u010daju<\/em> ne\u0161to. One su narator u na\u0161oj glavi. One nam opisuju okolinu, govore nam \u0161to trebamo raditi, ponavljaju nam \u0161to nam je netko rekao, podsje\u0107aju nas kako moramo biti bolji, govore nam kako su drugi glupi, kritiziraju nas, tra\u017ee od nas da se preispitujemo, opisuju boje automobila koje vidimo, ponavljaju recepte, prepri\u010davaju serije koje smo gledali i tako dalje. One same po sebi ne mogu izazvati emociju. Probajte se naljutiti. Probajte si re\u0107i: \u201eglupa\u010do, debilu, kakva ti je to kosa\u2026\u201c mo\u017eda \u0107ete se malo iziritirati ili, vjerojatnije, nasmijati, ali to ne\u0107e dubinski promijeniti va\u0161e raspolo\u017eenje. Ne. Tek kada u\u0111ete u odre\u0111enu situaciju<\/em> ili interakciju<\/em> va\u0161 \u0107e \u017eiv\u010dani sustav itekako po\u010deti reagirati. Kad ste u interakciji sa \u0161efom, na primjer, on vas ne mora direktno vrije\u0111ati, on mo\u017ee odre\u0111enim tonom natuknuti kako ste vi ne\u0161to krivo napravili ili mo\u017ee spomenuti nekakve otkaze, a vi ste odjednom u totalnoj panici. Vi reagirate<\/em>. Emotivno<\/em>. Ili, ako po\u010dnete ne\u0161to raditi, \u0161to \u017eelite, ali se bojite to raditi kako ne bi bili ismijani, podi\u0107i \u0107e se emocije, senzacije, nelagoda, umor, strah, nervoza, tjeskoba<\/em>.<\/p>\n\n\n\n I da, to je vrlo dobro opisati kao otpor<\/em>, jer je to otpor pro\u017eivljavanju nelagodnih emocija<\/em><\/strong>. Vi se ne opirete pisanju, ili slikanju, zato \u0161to mislite da je to glupo, nego zato jer se nelagodno osje\u0107ate kad to radite – zbog emocija srama, krivnje ili straha<\/strong>. Nisu misli te koje su nelagodne, nego senzacije i emocije<\/em>.<\/p>\n\n\n\n Nama se \u010dini da se sve de\u0161ava u na\u0161oj glavi jer nam na\u0161i dijelovi pri\u010daju pri\u010du o tome kako je sve to glupo i od toga ne\u0107emo mo\u0107i \u017eivjeti, ali suprotna teorija ka\u017ee ovako: i prije nego smo se sjeli i po\u010deli slikati imali smo potisnute osje\u0107aje bezvrijednosti (od kojih nas obrambeni mehanizam \u0161titi) i masku na licu koja radi sve kako bi se drugima svidjeli. Zna\u010di mi se branimo od osje\u0107aja bezvrijednosti, a samim \u010dinom po\u010detka slikanja mi izazivamo<\/em> \u017eiv\u010dani sustav. Ako je \u017eiv\u010dani sustav zaklju\u010dio ovo: \u201eMoje se autenti\u010dno pona\u0161anje sankcionira, moram se pona\u0161ati sukladno \u017eeljama okoline kako bi bio siguran\u201c \u2013 svako<\/em> autenti\u010dno pona\u0161anje \u0107e biti opasnost<\/em>. Mi \u010dinom slikanja stavljamo na\u0161 \u017eiv\u010dani sustav u opasnost! Pa naravno da se buni. Jer on zna<\/em> da \u0107e autenti\u010dno pona\u0161anje biti sankcionirano (izazvat \u0107e kritiku) i on zna<\/em> da \u0107e to u nama izazvati emocije koje su potisnute i moraju ostati potisnute<\/em> jer zna<\/em> da ih ne mo\u017eemo podnijeti<\/em>!<\/p>\n\n\n\n Ali, \u0161to kad bi mi rekli ovako: \u201eJa sam sada veliki\/a i mogu<\/em> podnijeti osje\u0107aj bezvrijednosti. Bring it on!\u201c<\/em><\/p>\n\n\n\n Potisnute emocije, po novim istra\u017eivanjima, uzrok su kroni\u010dnih bolova i simptoma. Emocionalna bol se nalazi na istom mjestu u mozgu kao i fizi\u010dka bol. Na\u0161 obrambeni mehanizam duboko vjeruje da je bolje da nas sve boli nego da iskusimo osje\u0107aj napu\u0161tanja, odbacivanja i bezvrijednosti! On uistinu vjeruje da \u0107emo lak\u0161e podnositi fizi\u010dku nego emotivnu bol. Toliko mu je va\u017eno da emocije ostanu potisnute!<\/p>\n\n\n\n Zvu\u010di glupo da mi logi\u010dki znamo da se osje\u0107amo bezvrijedno i da mi psiholo\u0161ki znamo da na\u0161e uvjerenje glasi da smo nesposobni, pa da ipak ne mo\u017eemo do\u0107i do razrje\u0161enja! Kad bi osvje\u0161\u0107ivanje uvjerenja bilo ujedno i razrje\u0161enje uvjerenja, svi bismo bili zdravi i veseli. Ali to nije tako. Zato desetlje\u0107a psihoanalize ne\u0107e u\u010diniti ni\u0161ta<\/em> na emotivnom nivou. A na\u0161 emotivni nivo je ono kako se mi svaki dan osje\u0107amo<\/em>! Ako ja znam<\/em> da se svaki dan osje\u0107am depresivno to ne mijenja \u010dinjenicu da se osje\u0107am depresivno! To je jasno kao dan, ali mi i dalje mislima poku\u0161avamo razrije\u0161iti emotivni \/ energetski problem! To \u0161to svjesno znamo da izbjegavamo kritiku, ne mijenja na \u010dinjenici da \u0107e na\u0161 \u017eiv\u010dani sustav u\u010diniti sve kako bi nas sprije\u010dio da napravimo ne\u0161to \u0161to volimo, pa makar nas zakucao za krevet. Na\u0161 \u017eiv\u010dani sustav \u017eeli da mi budemo sigurni, a ne sretni. Na\u0161a du\u0161a<\/em> \u017eeli da budemo sretni, ali ona djeluje na duhovnom nivou, a ne na nivou \u017eiv\u010danog sustava. Mi cijeli \u017eivot opisujemo na\u0161e emocije umjesto da ih pro\u017eivimo<\/em>. Jer na\u0161 \u017eiv\u010dani sustav misli da \u0107e nas pro\u017eivljavanje emocija ubiti. I to nije tako glupo kako se \u010dini, jer u trenutku kad smo privi put osjetili te emocije, one su za nas bile nepodno\u0161ljive i mogle su nas ubiti.<\/p>\n\n\n\n Potisnute emocije mogu izazvati bolove u vratu i le\u0111ima, IBS, vrtoglavice, anksioznosti, fibromialgiju, bolove u abdomenu, pa \u010dak i autoimune bolesti (a mo\u017eda \u010dak i 90% bolesti) \u2013 za\u0161to onda potisnute emocije ne bi mogle sprije\u010diti da se bavimo onime \u0161to volimo? Ako je u na\u0161em djetinjstvu bilo opasno<\/em> biti autenti\u010dan, za\u0161to bi to sada bilo druga\u010dije (za \u017eiv\u010dani sustav)?<\/p>\n\n\n\n Ono \u0161to mi ovdje moramo u\u010diniti najbolnija je stvar na svijetu. Nova generacija znanstvenika i nau\u010dnika koji se bave neuronskim putevima i psihosomatikom ka\u017eu da put iz problema vodi kroz<\/em> sami problem. To zna\u010di, na primjer, ako patite od napadaja panike da u trenutku napadaja panike morate prihvatiti i pro\u017eivjeti taj napadaj<\/strong>. Zna\u010di, potpuno suprotno<\/em> od onoga \u0161to \u017eiv\u010dani sustav radi, \u0161to je na\u0161e logi\u010dno razmi\u0161ljanje i na \u0161to nas poti\u010du misli. Kad dobijemo napadaj panike mi ga pod svaku cijenu \u017eelimo zaustaviti<\/em> \u2013 \u0161to je nemogu\u0107e (!). Ako ga poku\u0161amo zaustaviti patit \u0107emo dulje i ja\u010de. Opiremo mu se, bojimo ga se i mislimo da s nama ne\u0161to fizi\u010dki nije u redu \u2013 stvaramo dodatni sloj panike. Kad bismo bili u stanju pro\u017eivjeti<\/em> napadaj panike on bi se br\u017ee zavr\u0161io i samim tim \u010dinom mi bismo na\u0161em \u017eiv\u010danom sustavu rekli da je sve u redu i da se ne mora bojati vlastitih simptoma. Na taj na\u010din umirujemo<\/em> \u017eiv\u010dani sustav. U suprotnom samo ga jo\u0161 vi\u0161e \u201epla\u0161imo\u201c i postajemo jo\u0161 vi\u0161e osjetljivi na paniku. Isto je s anksiozno\u0161\u0107u i isto je s depresijom isto je i s kroni\u010dnim bolovima.<\/p>\n\n\n\n Da li ste ikada do\u017eivjeli napadaj panike i probali ga \u201epustiti\u201c (bring it on!)? Ajme majko! To je najte\u017ea stvar koju ikada itko mo\u017ee napraviti. Za vrijeme napadaja mi smo u smrtnom strahu i mi bismo to samo trebali pustiti??? Da. Tako ka\u017ee znanost \u2013 a i iskustvo.<\/p>\n\n\n\n Ima onih hrabrih koji to uspiju i od prve pro\u0111u kroz najgori napadaj i sku\u017ee da je brzo gotov. Ali to kod ve\u0107ine nije tako. Po\u010dinjemo polako<\/em>. Koliko mo\u017eemo. Ka\u017eu \u010dak da je dovoljno vizualizirati. Polako. Kad se pojavi simptom, barem 10 sekundi ga prihva\u0107aj i nemoj bje\u017eati od njega. Nije poanta da ga trpi\u0161, nego da ga prihvati\u0161<\/strong><\/em>. Da vidi\u0161 da nije opasan<\/em><\/strong>. Da se prestane\u0161 bojati. I onda \u0107e se, s vremenom, \u017eiv\u010dani sustav smiriti. Imat \u0107e\u0161 opet napadaj, pa \u0107e\u0161 pro\u0107i kroz njega. I kroz jo\u0161 jedan. Sve dok jednog dana ne sku\u017ei\u0161 da ga vi\u0161e nema\u0161.<\/p>\n\n\n\n Isto je i s bolovima. Mi moramo djelovati usprkos bolovima, znaju\u0107i da je s nama sve u redu. Moramo pokazati \u017eiv\u010danom sustavu (i na\u0161im mislima koje su nusproizvod straha<\/strong>) da nam nije potreban jo\u0161 jedan MR, da nam ne\u0107e puknuti ki\u010dma, da na\u0161i mi\u0161i\u0107i nemaju neku te\u0161ku bolest i da nam ne fali kalcija. Jednostavno, kad smo pro\u0161li pretrage i uvidjeli da se ni\u0161ta opasno ne de\u0161ava \u2013 onda tomu moramo po\u010deti vjerovati.<\/p>\n\n\n\n Nova znanost u medicini ka\u017ee da ako se bojimo odre\u0111enog simptoma, taj simptom postaje jo\u0161 ja\u010di. Na primjer, ako se bojimo bolova u le\u0111ima, oni postaju sve ja\u010di. Ako smo uvjereni da nam je ki\u010dma slaba i da nas svaki pokret mo\u017ee paralizirati, bolovi \u0107e s vremenom biti sve gori. Isto tako ta znanost ka\u017ee \u2013 simptomi se pojavljuju kao distrakcija<\/strong> od potisnutih emocionalnih rana. Kad nas bole le\u0111a bavimo se le\u0111ima, vje\u017ebanjem, fizijatrima, snimanjem i tako dalje. Jako smo daleko od potisnutih emocija. Zato je izlaz iz kroni\u010dnih bolova znanje<\/strong> da je s nama sve u redu i pona\u0161anje<\/strong> u skladu s tim (vi\u0161e o ovome u mom postu Napokon bez boli<\/a> i obavezno provjerite resurse na dnu posta). Doslovno dajemo do znanja \u017eiv\u010danom sustavu da se ne bojimo i da smo u redu. Jako \u010desto se u takvim situacijama dogodi da odjednom nestanu bolovi, ali se pojavi recimo IBS. \u017div\u010dani sustav je sku\u017eio da vi\u0161e ne palimo na bol, pa daje neki drugi simptom.<\/p>\n\n\n\n A sad dolazimo do emocija. Jedino \u0161to nas dr\u017ei podalje pro\u017eivljavanja emocija je strah. Bojimo se da ako slu\u010dajno do\u0111emo u dodir s mr\u017enjom ili tugom, da \u0107emo se raspasti i rasprsnuti, i da \u0107e nas sa \u0161pahtlom morati strugati sa zida. Koliko ste puta \u010duli da netko ka\u017ee da ima osje\u0107aj da \u0107e poludjeti ako si dozvoli neku emociju? Da \u0107e zavr\u0161it u Vrap\u010du. Svatko ima osje\u0107aj da se dogoditi ne\u0161to stra\u0161no ako si dozvoli osjetiti emocije<\/em>. Tako je to po dizajnu. Jedna od uloga na\u0161eg \u017eiv\u010danog sustava je da potiskuje emocije i mi to ne mo\u017eemo promijeniti voljnim \u010dinom. To je za\u0161titna uloga \u017eiv\u010danog sustava koja nas je sa\u010duvala dovoljno dugo kako bismo proslavili 40. ili 50. ro\u0111endan.<\/p>\n\n\n\n David R. Hawkins, poznati psihijatar koji je do\u017eivio iskustvo prosvjetljenja isti\u010de upravo emocije kao klju\u010d za bu\u0111enje. On ka\u017ee da se otpu\u0161tanjem emocija otpu\u0161taju i misli vezane uz emocije<\/em>. Zna\u010di nisu misli te koje proizvode emocije, nego su emocije te koje proizvode misli. Ako se otpusti tuga, otpu\u0161taju se tu\u017ene misli.<\/p>\n\n\n\n Ali, \u0161to je to to\u010dno, po njemu, otpu\u0161tanje emocija (knjiga koja se time bavi zove se Letting go)? Zapravo se ne radi o \u201eotpu\u0161tanju\u201c nego \u201edopu\u0161tanju<\/strong>\u201c. I to dopu\u0161tanje se odnosi na emocije, a ne misli o emocijama<\/em><\/strong>. Ako \u017eelimo otpustiti recimo tugu, onda ne razmi\u0161ljamo o tuzi nego osje\u0107amo senzacije<\/em> tuge. Osje\u0107amo pritiskanje u prsima, bolove, stezanje, mokre o\u010di, napinjanje, propadanje, tresenje i \u0161togod na\u0161e tijelo \u017eeli. Kako god na\u0161e tijelo \u017eeli osjetiti<\/em> emociju. Kad ju osjetimo<\/em> do kraja, i ni na koji na\u010din ju ne prekinemo, otpustili smo ju. Kad se emocija pro\u017eivi, ona se \u201eistro\u0161i\u201c, a mi osjetimo olak\u0161anje. Tako znamo da smo ju otpustili.<\/p>\n\n\n\n Naravno, imamo tonu emocija u tonu slojeva i redovito moramo otpu\u0161tati emocije kako dolaze ili kako ih pozovemo, ali sa svakim do-pu\u0161tanjem dolazi od-pu\u0161tanje. \u0160to vi\u0161e otpu\u0161tamo, to se osje\u0107amo lak\u0161e, to manje misli imamo oko tuge, to vi\u0161e energije imamo za kreativnost. On ka\u017ee da se na taj na\u010din mo\u017eemo osloboditi i od ega, ali ne moramo odmah i\u0107i s tim o\u010dekivanjem u otpu\u0161tanje. Jednostavno krenemo dopu\u0161tati. Osjetit \u0107emo olak\u0161anje, to je sigurno, a to \u0107e nam dati motivaciju da idemo dalje. Po\u010dinjemo stvarati novo iskustvo<\/em>. O tome se radi. O stvaranju novog iskustva za \u017eiv\u010dani sustav u kojem je sigurno osje\u0107ati emocije<\/em>. Zato ni\u0161ta ne silimo i idemo polako. Polako se u\u010dimo otpu\u0161tanju i dopu\u0161tanju. Polako ispu\u0161tamo paru, kao na ekspres loncu.<\/p>\n\n\n\n Kad \u0107emo biti u stanju osjetiti i do\u017eivjeti emociju u trenutku kad ona nastane \u2013 mo\u0107i \u0107emo re\u0107i da \u017eivimo \u017eivot. Mo\u0107i \u0107emo re\u0107i da smo autenti\u010dni. Radit \u0107emo ono \u0161to volimo jer \u0107emo mo\u0107i podnijeti osje\u0107aje koje ta aktivnost nosi<\/em>, a mo\u017eda ih uop\u0107e ne\u0107e ni biti.<\/p>\n\n\n\n Cilj nije promijeniti<\/em> uvjerenje, cilj je nemati nikakva uvjerenja,<\/em> nego odgovarati na situaciju u stvarnom vremenu onako kako se ona razvija (\u017eivjeti u sada\u0161njem trenutku).<\/strong><\/p>\n\n\n\n I zato je prihva\u0107anje najva\u017enija vje\u0161tina<\/a> u \u017eivotu koju mo\u017eete nau\u010diti.<\/p>\n\n\n\n I medicina kroni\u010dnih bolesti, i duhovne prakse, i IFS i drugi novi klinci govore o prihva\u0107anju kao najva\u017enijem preduvjetu za napredak. Bilo medicinski, duhovni ili psiholo\u0161ki. Ne mo\u017eemo mijenjati ne\u0161to na silu, ne mo\u017eemo se kritizirati i o\u010dekivati da \u0107e to donijeti promjenu, ne mo\u017eemo se stalno boriti sa \u017eivotom \u2013 u jednom trenutku moramo stati i prihvatiti svoj \u017eivot takav kakav je. Sve emocije, strahove, senzacije, panike, bolove<\/strong> \u2013 i dati na\u0161em tijelu do znanja da smo sada prisutni<\/em>.<\/p>\n\n\n\n Da li \u0107e nas to odvesti na duhovni put nijeva\u017eno. Ne morate se prosvijetliti niti duhovno uzdignuti da biste se voljeli i da biste iscijelili bolove. Pritom \u201evoljenje\u201c izjedna\u010davam s \u201eprihva\u0107anjem\u201c i \u201esuosje\u0107anjem prema sebi\u201c. Bitno je da se volite, i prihvatite, iskreno, iz srca. Ne mo\u017eete voljeti druge ako ne znate voljeti sebe. Ako niste autenti\u010dni, ne mo\u017eete voljeti autenti\u010dno. Mo\u017eete voljeti prividno, uvjetovano ili manipulativno. Ako se ne bojite pro\u017eivjeti potisnute emocije i prizvati ih u svijest, onda vas \u017eiv\u010dani sustav ne mora stalno \u010duvati od neugodnih situacija i trigera. Onda idete svje\u017eije u svijet. Malo trjezniji. Malo smireniji. Malo vi\u0161e svoji.<\/p>\n\n\n\n Nije lako dopustiti i prihvatiti napadaj panike, nije lako dopustiti mr\u017enju prema nekome koga biste trebali voljeti, nije lako osjetiti napu\u0161tanje, bezdan, strah, tjeskobu, o\u010daj. \u017div\u010dani sustav nas od toga \u0161titi upravo zato \u0161to je to za nas tako te\u0161ko. Ali to su na\u0161i autenti\u010dni osje\u0107aji, za koje se pravimo da ne postoje. A oni su tu. Uvijek. U pozadini. Vrebaju. I \u0161to ih vi\u0161e potiskujemo to djeluju stra\u0161nije i opasnije. Dok se, bje\u017ee\u0107i od njih, u potpunosti ne odvojimo od sebe i postanemo karikatura. Dok ne postanemo kruti, predvidivi, te\u0161ki za suradnju, agresivni ili \u017ertve. Dok nam \u017eivot ne postane jedna beskona\u010dna projekcija jedno te iste pri\u010de koju si svaki dan ponavljamo. Eckhart Tolle to lijepo ilustrira: \u201eOH, MOJ \u017dIVOT. To je problem kojeg je potrebno rije\u0161iti.\u201c<\/p>\n\n\n\n U slijede\u0107oj epizodi \u0107u se pozabaviti konkretnim tehnikama prihva\u0107anja, a do onda mo\u017eete baciti oko na slijede\u0107e resurse:<\/p>\n\n\n\n Knjiga \u201eEmocionalno pro\u010di\u0161\u0107avanje\u201c Johna Ruskana https:\/\/knjiga.hr\/emocionalno-prociscavanje-john-ruskan-1<\/a><\/p>\n\n\n\n Letting go od David R. Hawkinsa https:\/\/planetopija.hr\/kategorija\/strana-knjiga\/tema\/personal-development\/letting-go-02367080-0f08-42c4-8fc9-93e3dd3b7f80<\/a><\/p>\n\n\n\n A ako imate iskustvo kroni\u010dnih bolova preporu\u010dam:<\/p>\n\n\n\n Howard Schubiner \u2013 Oslobodite se bolova – https:\/\/mozaik-knjiga.hr\/proizvod\/oslobodite-se-bolova\/<\/a><\/p>\n\n\n\n Nicole Sachs \u2013 Mind your body – https:\/\/www.knjizara-dominovic.hr\/mind-your-body-proizvod-54176\/<\/a><\/p>\n\n\n\n