\u201eKad tijelo ka\u017ee ne\u201c poznata je knjiga Gabora Mat\u00e9 u kojoj on na\u0161iroko opisuje slu\u010dajeve iz svoje prakse i dolazi do zaklju\u010dka da se ljudi koji su najljubazniji, najsrda\u010dniji i najuljudniji naj\u010de\u0161\u0107e razbolijevaju. Oni nisu u stanju re\u0107i \u201ene\u201c u odnosima pa se uklju\u010di tijelo koje se zauzme umjesto njih na na\u010din da ih onesposobi. Svi koji su ikada bili ozbiljnije bolesni znaju da se u tim trenucima misli ne vrte oko nikog drugog nego oko njih samih.<\/p>\n\n\n\n
Nedavno sam i sama opet imala prilike iskusiti otpu\u0161tanje brige za druge i to ne ba\u0161 svojevoljno. Zavr\u0161ila sam na hitnoj s jakom alergijskom reakcijom i nisam mogla razmi\u0161ljati o ni\u010demu osim o tome kako da se saniram i prona\u0111em uzro\u010dnika moje reakcije. Nisam razmi\u0161ljala o potrebama moje majke u domu, nisam razmi\u0161ljala kako se moji kolege i poznanici trenutno osje\u0107aju, nisam se brinula ni kako izgledam. U danima koji su uslijedili nisam razmi\u0161ljala o tome da li imam sve namirnice u ku\u0107i, mucice i pra\u0161ina po podu nisu me se previ\u0161e ticali, nisam imala pojma \u0161to se de\u0161ava na poslu, nisam odgovarala grozni\u010davo na mailove i kanta za ve\u0161 me nije iritirala.<\/p>\n\n\n\n
A to je bila samo sitna epizoda koja me je malo prodrmala i podsjetila na to da su u mom \u017eivotu moje potrebe najva\u017enije. Dok sam prije dvadeset godina le\u017eala u bolnici s upalom sr\u010dane ovojnice i porebrice nisam to vidjela tako pozitivno. Mislila sam da su mi dani odbrojani i osje\u0107ala sam se kao da sam ka\u017enjena. Nikako nisam mogla vidjeti ono \u0161to danas vidim i razumijem \u2013 a to je da me moje tijelo \u0161titi. Na vrlo svojstven na\u010din, \u010dak \u0161tovi\u0161e, vrlo okrutan na\u010din, ali koje druge opcije na\u0161e tijelo ima kako bi nam prenijelo poruku? Dr. Schubiner, koji se bavi kroni\u010dnim bolovima, ka\u017ee: \u201eNa\u0161e tijelo nam \u0161alje poruku, na nama je da otkrijemo koja je to poruka.\u201c<\/p>\n\n\n\n
People-pleaseri su osobe koje uvijek stavljaju potrebe drugih ljudi ispred svojih. Ne \u201eponekad\u201c, ne \u201euglavnom\u201c, nego uvijek<\/em>. Karakteristike ovih ljudi su: nemogu\u0107nost govorenja \u201ene\u201c (prihva\u0107anje zadataka ili ispunjavanje potreba drugih \u010dak i kad su potpuno iscrpljeni), izbjegavanje konflikta (slaganje s drugima \u010dak i kad se ne \u017eele slagati), hyper-vigilance \u2013 engleska rije\u010d koju je te\u0161ko prevesti na hrvatski \u2013 odnosi se na konstantno stanje budnosti u kojem osoba \u201e\u010dita\u201c emocije i stanja drugih ljudi, konstantno ispri\u010davanje (osje\u0107aj da je drugoj osobi \u201eprevi\u0161e\u201c i stalno se ispri\u010davaju \u010dak i kad nema potrebe), unutarnje izgaranje (konstantna optere\u0107enost, stres i iscrpljenost zbog nepo\u0161tivanja unutarnjih granica). Gabor Mat\u00e9 i ostali koji se bave psihosomatikom (o njima vi\u0161e u drugim postovima) \u2013 uklju\u010duju samo-kriti\u010dnost i perfekcionizam kao dvije osobine koje tako\u0111er dolaze uz people-pleasing i sudjeluju u stvaranju bolesti, bolova i ostalih simptoma.<\/p>\n\n\n\n Svjesna sam svoje crte people-pleasinga i nemogu\u0107nosti zauzimanja za sebe ve\u0107 desetlje\u0107ima i to je jedna od najva\u017enijih tema kojom se bavim otkako znam za sebe. Ali, nisam ju jako dugo razumjela. Mislila sam da se people-pleasing \u201elije\u010di\u201c postavljanjem granica i nasilnim zauzimanjem za sebe (sva\u0111om). Mislila sam da moram \u201eoja\u010dati\u201c, da moram biti direktnija, da moram na silu govoriti \u201ene\u201c i sva\u0111ati se s onima koji mi se suprotstave. Da moram prestati izbjegavati konflikt i \u201ere\u0107i svoje mi\u0161ljenje\u201c. Sve su to odli\u010dni savjeti, no, ne funkcioniraju. Takvo pona\u0161anje mi nije bilo prirodno, osje\u0107ala sam krivicu, ulazila sam u sukobe bezveze \u2013 i osje\u0107ala se sve gore.<\/p>\n\n\n\n Nisam razumjela da je people-pleasing jedini na\u010din na koji moja psiha zna stvoriti sigurnost. Ono \u0161to stvara sigurnost se ne mo\u017ee na silu mijenjati. Ono \u0161to \u0161titi nije negativac i ne treba ga iskorijeniti. Sigurnost i za\u0161tita broj je jedan na\u0161eg \u017eiv\u010danog sustava, tijela, podsvijesti, mozga \u2013 ako ne pre\u017eivimo, sve ostalo je nebitno. Moj \u017eiv\u010dani sustav nije zainteresiran za moju sre\u0107u, zainteresiran je za moje pre\u017eivljavanje. I ako je prije 50 godina zaklju\u010dio \u2013 i samom sebi dokazao, jer sam ja jo\u0161 uvijek \u017eiva, \u2013 da je people-pleasing way to go<\/em> \u2013 jbg, tako \u0107e i ostati, osje\u0107ala se ja umorno, nesretno ili frustrirano.<\/p>\n\n\n\n Ali to, naravno, nije cijela pri\u010da. Da je tako nitko od nas ne bi pre\u017eivio. Ali, ono \u0161to me jako mu\u010dilo je pitanje \u2013 za\u0161to je to uop\u0107e va\u017eno? Za\u0161to je va\u017eno jesam li ja people-pleaser ili nisam? Za\u0161to tijelo tako sna\u017eno reagira ba\u0161 na tu karakteristiku?<\/p>\n\n\n\n No, prije nego do\u0111em do toga, jo\u0161 jednom \u017eelim pro\u0107i razloge nastajanja takve crte obrane jer je to jako va\u017eno. To je upravo to \u2013 crta obrane. Mo\u017eda \u010dak i prva crta obrane. To je obrambeni mehanizam koji je nastao jako, jako, jako, jako rano. U prija\u0161njim postovima pi\u0161em o tome kako je \u017eiv\u010dani sustav zapravo na\u0161a psiha. Na\u0161a psiha (ego) nije ni\u0161ta drugo nego skup nau\u010denih pona\u0161anja zacementiranih na\u0161im uvjerenjima. To je tako po dizajnu. To nije ni\u0161ta lo\u0161e. Nije lo\u0161e re\u0107i da je na\u0161a psiha nau\u010deno pona\u0161anje, jer je to tako, jer je to ljudski. Kao ljudi nagonski se prilago\u0111avamo okolini u kojoj \u017eivimo kako bismo pre\u017eivjeli.<\/p>\n\n\n\n S obzirom da smo ljudi, nije psovka re\u0107i da nam je va\u017eno povezivanje i da nam je va\u017eno da nas okolina prihvati. To je na\u0161a osnovna karakteristika. Kako ptice lete tako se mi povezujemo. To nam je biolo\u0161ki imperativ. Bez povezivanja ne mo\u017eemo pre\u017eivjeti. Osnovni imperativ malog djeteta je da se pove\u017ee sa svojim roditeljem \/ skrbnikom. Odavno je dokazano da \u0107e bebe koje se hrane ali nisu s majkom \u010de\u0161\u0107e umirati od onih koje su s majkom. Bebe mogu pre\u017eivjeti glad, ali ne mogu pre\u017eivjeti napu\u0161tanje. \u017div\u010dani sustav se na sve mogu\u0107e na\u010dine brani, odnosno tra\u017ei na\u010dine pre\u017eivljavanja. Karakteristike kao \u0161to su \u0161izoidnost, mazohizam ili psihopatija \u2013 sve su to samo na\u010dini na koje se psiha prilago\u0111ava okolini kako bi mi pre\u017eivjeli. To je nagonski, nema veze s na\u0161om svije\u0161\u0107u. Mi ne\u0107emo znati za sebe jo\u0161 dugo godina nakon ro\u0111enja, mi ne\u0107emo imati pojam o vlastitom postojanju dok ne po\u010dnemo hodati i razumijevati da smo odvojeni od majke. U prvim danima, mjesecima i godinama \u017eivota mi smo dio majke. Na\u0161 \u017eiv\u010dani sustav je dio maj\u010dinog \u017eiv\u010danog sustava. Kad smo, kao bebe, uznemireni ne mo\u017eemo sami sebi re\u0107i: \u201edaj se smiri\u201c. Mi ne znamo ni da postojimo. Onda nas majka uzme u ruke, i na\u0161 \u017eiv\u010dani sustav (ne na\u0161a svijest o sebi nego na\u0161 biolo\u0161ki \u017eiv\u010dani sustav) osje\u0107a maj\u010din \u017eiv\u010dani sustav i prema njemu se regulira<\/em>. Ako je majka smirena, smirit \u0107emo se, ako je majka uznemirena, jo\u0161 ja\u010de \u0107emo se uznemiriti, ako je majka tu\u017ena, na\u0161 \u017eiv\u010dani sustav \u0107e to pokupiti, ako je majka preoptere\u0107ena na\u0161 \u017eiv\u010dani sustav \u0107e i to pokupiti.<\/p>\n\n\n\n Na\u0161 \u017eiv\u010dani sustav je daleko pametniji od nas, jer djeluje nagonski. Osje\u0107a energije. Ako je majka cijelo na\u0161e djetinjstvo preoptere\u0107ena, s vremenom \u0107emo se osje\u0107ati kao teret. Ako je odsutna ne\u0107emo se mo\u0107i povezati. Ako na\u0161i skrbnici nisu u stanju povezati se na emocionalnoj razini, osje\u0107at \u0107emo vje\u010dni strah, odba\u010denost i napu\u0161tenost. A kad se osje\u0107amo napu\u0161teno, nebitno i kao teret, mi to kao mala djeca ne mo\u017eemo podnijeti<\/em>. Emocije odbacivanja su za nas nepodno\u0161ljive (jer su direktno vezane uz pre\u017eivljavanje) i na\u0161 \u017eiv\u010dani sustav to zna. Zato<\/em><\/strong> dolazi do obrambenih mehanizama. Obrambeni mehanizam je mehanizam na\u0161eg \u017eiv\u010danog sustava pomo\u0107u kojeg nam on skre\u0107e pa\u017enju od bolnih emocija i stanja za koja misli da ih ne\u0107emo mo\u0107i podnijeti<\/strong> (i u pravu je, mi kao djeca to ne bismo mogli podnijeti). On potiskuje<\/strong> emocije (u podsvijest) kako ih mi ne bismo morali osjetiti.<\/p>\n\n\n\n Obrambeni mehanizam mo\u017ee biti bilo kakav i to je ono \u0161to mi prepoznajemo kao karakteristike, odnosno mentalne poreme\u0107aje. Mo\u017eemo biti po karakteru recimo mazohist, ali to ne zna\u010di odmah da imamo bolest mazohizam. Samo zna\u010di da se branimo<\/em> od emocija napu\u0161tanja ili odbacivanja tako \u0161to preuzimamo teret na sebe. Ako smo psihopat, branimo se tako da napadamo druge. Ako smo rigidni, veoma smo samo-kriti\u010dni. To su sve na\u010dini na koje se branimo \u2013 ali to nije uzrok na\u0161ih problema. Obrambeni mehanizam nikada nije problem<\/strong>. Obrambeni mehanizam je ono \u0161to mi vidimo<\/strong> pa mislimo da je to problem. Obrambeni mehanizam nas brani od onoga \u0161to je skriveno od svijesti, a radi se o \u2013 emocijama<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n People-pleasing nastaje u okru\u017eenju u djetinjstvu koje je djetetu energetski, rije\u010dima ili pona\u0161anjem davalo do znanja da je dijete neva\u017eno odnosno da su njegove emocije neva\u017ene, a da su skrbnici oni koji su va\u017eni. Dijete se manipuliralo, ismijavalo ili ka\u017enjavalo kad bi izra\u017eavalo svoje prirodne impulse. Na primjer, dijete se prestra\u0161i, a roditelji ga uvjeravaju da je to glupo. Ili mu govore da njegove emocije ne odgovaraju situaciji, da su krive<\/em>. Ako dijete poka\u017ee svoje \u201eja\u201c, bude ka\u017enjeno. Ljutnja se sankcionira, tuga se ismijava, postignu\u0107a se umanjuju. Dijete, odnosno njegov \u017eiv\u010dani sustav zaklju\u010duje: \u201eKako bi se povezao moram se odre\u0107i svojih autenti\u010dnih emocija i pona\u0161anja, moram \u201e\u010ditati\u201c okolinu i prepoznavati emocije i prilago\u0111avati se. Kako bi pre\u017eivio moram staviti potrebe i emocije mojih skrbnika na prvo mjesto, jedino tako \u0107u se povezati.\u201c Dijete, sasvim nesvjesno, po\u010dinje uskla\u0111ivati svoje pona\u0161anje s okolinom. Otac do\u0111e doma \u2013 dijete procjenjuje da li je otac ljut ili veseo i prilago\u0111ava svoje pona\u0161anje trenutnoj emociji. Ako je otac ljut, i ako je ljut ve\u0107inu vremena, dijete \u0107e postati umiljato, mazno, ljubazno, poku\u0161at \u0107e ga razveseliti ili mu ugoditi \u2013 jer je to jedini na\u010din da se pove\u017ee i izbjegne kaznu, batine ili agresiju. Ako je mama emocionalno odsutna dijete \u0107e poku\u0161ati \u201epro\u010ditati\u201c \u0161to ju mu\u010di, mo\u017eda je tu\u017ena mo\u017eda povrije\u0111ena, poku\u0161at \u0107e ju razveseliti, u\u010diniti ne\u0161to za nju kako bi se ona \u201etrgnula\u201c i povezala. Jedina na\u0161a potreba je da nas se vidi kakvi jesmo i da nas se voli takve kakvi jesmo. Ako toga nema, mi \u0107emo se prilagoditi i promijeniti, kako bi nas se vidjelo i voljelo.<\/p>\n\n\n\n Zapravo je vrlo jednostavno \u2013 u\u010dinit \u0107emo sve, ba\u0161 sve, kako bi nas na\u0161i roditelji vidjeli, priznali i voljeli. I to se de\u0161ava nesvjesno i automatski.<\/p>\n\n\n\n Naravno, ovdje se ne radi o jednokratnom doga\u0111aju. Psiholozi razlikuju traumu s velikim T i traumu s malim t. Trauma s velikim T ozna\u010dava neki veliki doga\u0111aj u na\u0161em \u017eivotu koji je izazvao veliki stres u na\u0161em organizmu. To mo\u017ee biti smrt roditelja, rat, silovanje, napad ili neki nasilni doga\u0111aj koji se jednom dogodio. Trauma s malim t je tako zvana razvojna trauma. To zna\u010di da su se nepovoljne okolnosti, koje nisu bile tako dramati\u010dne da bi se smatrale velikom traumom, redovito ponavljale kroz cijeli razvojni put. Da li je to bilo zanemarivanje, odbacivanje, verbalno vrije\u0111anje, ismijavanje, prijetnje, kazne ili emocionalno zanemarivanje \u2013 svejedno je. Svako pona\u0161anje koje odbacuje vrijednost i autenti\u010dnost djeteta u njemu izaziva traumu. Danas to psiholozi zovu CPTSD \u2013 complex post traumatic stress disorder \u2013 kompleksni post-traumatski sindrom. Ono \u0161to je va\u017ena karakteristika nastajanja tog sindroma je redovita izlo\u017eenost negativnom pona\u0161anju i osje\u0107aj zarobljenosti<\/em>, odnosno nemogu\u0107nosti bijega. Dijete, naro\u010dito malo dijete, dok ne postane dovoljno veliko da se odvoji, nema mogu\u0107nost bijega. To zna\u010di da dijete mora na\u0107i na\u010dina da se nosi<\/em> sa situacijom koja je za njega nepovoljna. Da bi uop\u0107e moglo istrpiti neadekvatno pona\u0161anje ono mora<\/em> razviti obrambene mehanizme. Dijete se s jedne strane \u017eeli povezati pod svaku cijenu, a s druge strane ne mo\u017ee pobje\u0107i od negativnog pona\u0161anja<\/em>. U djetetu nastaje konflikt koji ono te\u0161ko mo\u017ee razrije\u0161iti, naro\u010dito ne svjesno. Primarni zadatak \u017eiv\u010danog sustava je da dijete pre\u017eivi, pa makar pod cijenu gubitka dijelova sebe. Dijete ne\u0107e nikada optu\u017eiti roditelja za negativno pona\u0161anje jer bi to zna\u010dilo mogu\u0107nost gubljenja sigurnosti i opstanka, nego \u0107e gotovo uvijek prebaciti krivicu na sebe.<\/p>\n\n\n\n To je stvarno krucijalno za razumjeti \u2013 ne samo da dijete prilago\u0111ava svoje pona\u0161anje roditeljima kako bi se povezalo, bez obzira na na\u010din pona\u0161anja roditelja, nego to dijete zaklju\u010duje da je ono uzrok negativnog pona\u0161anja i da s njim ne\u0161to nije u redu<\/em>. Dijete ne mo\u017ee pojmiti da je roditelj bolestan, preoptere\u0107en ili da ga ne \u017eeli. I tu onda nastaju uvjerenja. \u017div\u010dani sustav potisne sve negativne emocije kao \u0161to su sram, tuga, bijes ili bezna\u0111e, prilagodi pona\u0161anje roditeljima, i na kraju se uklju\u010di svijest koja ka\u017ee: \u201eTo sam ja, ja sam, zapravo, takav\u201c (\u201eja sam dobra osoba\u201c, \u201evolim pomagati\u201c, \u201edrugi su mi va\u017eni\u201c).<\/p>\n\n\n\n Uga\u0111anje, osjetljivost i ispunjavanje zahtjeva i prohtjeva roditelja mo\u017eda su bili obrambeni mehanizmi \u017eiv\u010danog sustava, ali se negdje po putu zacementiralo uvjerenje \u201esvi su va\u017eniji od mene\u201c, \u201emoje emocije i potrebe nisu va\u017ene\u201c, \u201eja nemam pravo tra\u017eiti\u201c, \u201eja sam teret\u201c. I, naravno, u skladu s time nastavljaju se pona\u0161anja koja su omogu\u0107ila tom djetetu, danas odrasloj osobi, da pre\u017eivi \u2013 uga\u0111anje drugima, ispunjavanje potreba, \u017eelja i zahtjeva drugih, osje\u0107aj nebitnosti, osje\u0107aj da se \u201emora biti dobra osoba\u201c, potreba da se druge udovolji, da se izbjegne konflikt (odbacivanje). I onda mi to zovemo people-pleasingom i nazivamo to problemom.<\/p>\n\n\n\n Kad izbjegavamo konflikt, \u010dinimo to da ne bi bili odba\u010deni \u2013 jer imamo iskustvo odbacivanja u konfliktu; kad ne mo\u017eemo re\u0107i \u201ene\u201c to je zato \u0161to imamo iskustvo ka\u017enjavanja kad smo govorili \u201ene\u201c; kad oslu\u0161kujemo okolinu to \u010dinimo zato \u0161to smo ovisili o okolini koja je bila nepredvidljiva; kad iscrpljeni udovoljavamo potrebama drugih \u010dinimo to kako bismo se povezali, bili vi\u0111eni i voljeni.<\/p>\n\n\n\n Na\u0161e pona\u0161anje nikad nije bio problem. Na\u0161e pona\u0161anje je bilo rje\u0161enje u okolini koja nas nije prihva\u0107ala takvima kakvi jesmo. \u201eProblem\u201c su emocije<\/strong> koje su zakopane duboko u na\u0161oj podsvijesti \u2013 koje to pona\u0161anje \u0161titi<\/strong>. Ono nas \u0161titi od osje\u0107aja odba\u010denosti, nevidljivosti, napu\u0161tenosti, nevoljenosti, neadekvatnosti, usamljenosti i sli\u010dno. Ono nas \u0161titi od na\u0161eg bijesa, straha i terora.<\/p>\n\n\n\n U idealnom scenariju dogodilo bi se sljede\u0107e: Mi bismo bili people-pleaser, to bi nam donijelo povezivanje s na\u0161im partnerom, prijateljima, poznanicima, mi bismo svima uspje\u0161no udovoljavali i \u017eivjeli sretno do kraja \u017eivota. Mo\u017eda taj scenarij tako zami\u0161lja na\u0161 \u017eiv\u010dani sustav, ali stvari na terenu izgledaju malo druga\u010dije.<\/p>\n\n\n\n Ono \u0161to se stvarno dogodi jedan je od slijede\u0107ih scenarija: preopteretimo se drugima i postajemo iscrpljeni, ne mo\u017eemo se smiriti, po\u010dinjemo se osje\u0107ati kao otira\u010d, u nama se javlja glas \u201ea \u0161to je sa mnom\u201c, iskori\u0161tavaju nas na poslu, iskori\u0161tavaju nas u ku\u0107i, postajemo iscrpljeni i nezadovoljni. I onda se pitamo tko smo. I onda odemo kod psihijatra. A ako dovoljno jako dr\u017eimo obranu i uvjeravamo se kako je sve divno i krasno \u2013 onda \u0107e na\u0161e tijelo re\u0107i \u201ene\u201c i razboljet \u0107emo se. Pri\u010da o odricanju od sebe nikako i nikada ne mo\u017ee zavr\u0161iti dobro<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n Za\u0161to je to tako? \u0160to na\u0161 \u017eivot, na\u0161a du\u0161a, na\u0161a svijest \u2013 ima od toga da nas razboli ili razvali? Zato \u0161to je potiskivanje emocija jednostavno neodr\u017eivo.<\/strong> Energija koju ula\u017eemo u obrambene mehanizme zarobljena je energija koja nas sprje\u010dava da \u017eivimo ispunjenim \u017eivotima. Jednostavno je nemogu\u0107e konstantno potiskivati emocije, koje konstantno budu trigerirane nekim doga\u0111ajima. Prije ili kasnije na\u0161a obrana mora puknuti. I ovisno o na\u0161em \u017eiv\u010danom sustavu to \u0107e se dogoditi ili na fizi\u010dkom ili mentalnom planu. Jer fizi\u010dki i mentalni plan su jedno te isto, \u0161to sam jako kasno saznala.<\/p>\n\n\n\n Kad na\u0161 \u017eivot ne funkcionira do mjere da moramo kod psihijatra, zna\u010di da je popustila obrana. Kad nas tijelo po\u010dne boljeti i kad nam se javljaju misteriozni simptomi, zna\u010di da je obrana pukla. Kad se razbolimo zna\u010di da je pukla i obrana i tijelo.<\/p>\n\n\n\n Osim toga \u0161to je energetski neodr\u017eivo konstantno potiskivanje emocija i stanja, postoji jo\u0161 ne\u0161to \u0161to nas vu\u010de van iz zatvora. Ja vjerujem u du\u0161u, vjerujem u autenti\u010dnost, vjerujem u put i zadatak, i meni nije te\u0161ko vjerovati da postoji du\u0161a koja nas vu\u010de da \u017eivimo autenti\u010dni \u017eivot. Du\u0161a koja nas zove da se bavimo stvarima koje nas vesele. Du\u0161a koja se \u017eeli povezivati, dru\u017eiti, iskusiti \u017eivot \u2013 a ne samo pre\u017eivljavati. \u010cak i kada ne bi vjerovali u du\u0161u i na\u0161 autenti\u010dni put, \u010dinjenica je da na\u0161e tijelo iz nekog razloga ne mo\u017ee podnijeti neautenti\u010dnost.<\/p>\n\n\n\n Volim ponekad poslu\u0161ati iskustva blizu smrti. I naro\u010dito me se dojmilo iskustvo Vincenta Tolmana. Ne zato \u0161to je bio 45 minuta mrtav bez mo\u017edane aktivnosti, nego zbog poruke koju je donio. A to je da je na\u0161 glavni zadatak kao ljudi na ovom svijetu \u2013 da budemo autenti\u010dni. Isto je rekla i Anita Moorjani, ali vi\u0161e iz njezinog osobnog iskustva i susreta s ocem na drugoj strani. Vincent je to donio kao poruku, za sve, kao apsolutni prioritet \u017eivota na Zemlji. Zato me ne \u010dudi da je autenti\u010dnost toliko va\u017ena, da \u0107emo se radije razboljeti i umrijeti nego nastaviti \u017eivjeti neautenti\u010dno. Lak\u0161e nam je razboljeti se nego osjetiti emocije napu\u0161tanja, odbacivanja, srama i straha. Ne mo\u017eemo podnijeti \u017eivot bez povezivanja i ljubavi, ne mo\u017eemo podnijeti maske koje nosimo. \u017delimo biti slobodni. I kad ka\u017eemo da \u017eelimo biti slobodni, zapravo ka\u017eemo da \u017eelimo biti autenti\u010dni.<\/p>\n\n\n\n I, sada, postavlja se pitanje \u2013 kako \u017eivjeti autenti\u010dno?<\/p>\n\n\n\n Ako smo od malih nogu slu\u0161ali poruke o tome kako na\u0161e pona\u0161anje nije u redu, kako su na\u0161e emocije krive, kako na\u0161a djela nisu dovoljno dobra i kako na\u0161i uspjesi ne vrijede puno \u2013 kako smo mogli razviti autenti\u010dnost? Kod djece koja se poti\u010du na aktivnosti i koja se podr\u017eavaju i hvale u aktivnostima koje im prirodno dolaze razvijaju autenti\u010dnost. Postaju svjesni onoga \u0161to vole ili ne vole. Imaju preference. Djeca, koja su odrasla u ograni\u010davaju\u0107im okolinama, nemaju preference. Ona znaju koje preference imaju njihovi skrbnici. Svoje nisu nikad upoznali. Zato ne mo\u017eemo sebi skakati po glavi, jer smo neautenti\u010dni. Nikada nismo nau\u010dili \u017eivjeti autenti\u010dno niti smo bili u podr\u017eani u svojim aktivnostima.<\/p>\n\n\n\n Kao \u0161to sam spomenula, ja sam mislila da se radi o nasilnom ru\u0161enju obrambenog mehanizma. O sva\u0111ama, stavljanju granica, odbijanju, izgovaranju \u201ene\u201c. Ali se uop\u0107e ne radi o tome. Ne radi se ni o poslovima koje radimo. Mislila sam da mogu biti autenti\u010dna samo ako prona\u0111em svoju strast i \u017eivim ju. No i to nije pro\u0161lo, jer nisam znala na\u0107i svoju strast, jer nije bilo inspiracije i radosti u meni. Desetlje\u0107ima sam razbijala glavu oko toga \u0161to ja to trebam raditi ili tko ja to trebam biti kako bi me drugi voljeli i prihvatili.<\/p>\n\n\n\n Ali nikad nije bila rije\u010d o tome. Obrambeni mehanizam nije problem. \u201eProblem\u201c je ono \u0161to on \u0161titi. I to isto nije problem, samo je nekad<\/em> bio ogroman i nepremostiv problem. Radi se o emocijama.<\/strong> Radi se o malom prepla\u0161enom djetetu koje se nije moglo nositi s emocijama napu\u0161tanja, odbacivanja, osje\u0107ajem neva\u017enosti, nevoljenosti, koje nije moglo podnijeti da se na njega deru, da ga ismijavaju ili ignoriraju. To su vapaji malog djeteta koje \u017eeli biti voljeno takvo kakvo je. Kad mo\u017eemo iskusiti na\u0161e autenti\u010dne emocije, mo\u017eemo po\u010deti prepoznavati na\u0161e autenti\u010dne \u017eelje, preference i potrebe.<\/p>\n\n\n\n U psiholo\u0161kom pravcu IFS-u (Internal family systems) postoje tri vrste dijelova u nama. Postoji bezbroj dijelova, ali oni su razvrstani u tri skupine. Jedno su protektori (za\u0161titnici), drugo su vatrogasci (isto vrsta za\u0161titnika), a tre\u0107e su egzili. Na primjer, people-pleaser. People pleasing je karakteristika obrambenog sustava. To je protektor. People-pleaser \u0161titi malo dijete koje se osje\u0107a odba\u010deno i nevoljeno (ono je egzil). Egzili su na\u0161i najmla\u0111i i najpovrje\u0111eniji dijelovi, na\u0161e unutarnje dijete koje je nemo\u0107no i preplavljeno. Mi lijepo uga\u0111amo drugima i onda se desi ne\u0161to \u0161to nas \u201eizbaci iz takta\u201c. To je \u201etriger\u201c. Triger aktivira potisnute emocije. Ako su potisnute emocije sna\u017ene, zna\u010di da je mehanizam people-pleasinga \u201ezakazao\u201c a mi po\u010dinjemo osje\u0107ati sve ve\u0107e nezadovoljstvo i po\u010dinjemo kipjeti iznutra. Onda se \u201epali\u201c vatrogasac. To je dio nas koji doslovno gasi vatru (potisnutih emocija). On nas odvla\u010di od emocija. To je ono \u0161to radimo kako bismo se smirili kad smo jako uzrujani. Po\u010dinjemo piti, bingati serije, ili se drogirati, ili divljati (midlife-crisis \u2013 anyone?), po\u010dinjemo raditi stvari koje nikad nismo jer \u201enam je dosta\u201c. No, vatrogasac se brzo istro\u0161i, egzil se ponovno potisne, i vra\u0107a se protektor. Nastavljamo uga\u0111ati drugima kako bi se osje\u0107ali sigurno i voljeno, do slijede\u0107eg trigera.<\/p>\n\n\n\n Sva ta halabuka ovdje je jer se \u0161titi malo povrije\u0111eno dijete. Kako bi mogli \u017eivjeti autenti\u010dno, moramo na\u0107i na\u010dina<\/strong> da osvijestimo i osjetimo emocije<\/strong> na\u0161eg malog izgubljenog djeteta u nama. To mo\u017eemo kroz tjelesnu terapiju, kroz IFS, kroz pisanje dnevnika (JournalSpeak \u2013 o tome \u0107u u nekom drugom postu). CTSPD terapije uvijek uklju\u010duju tijelo i emocije. Zarobljene emocije moraju<\/strong> do\u0107i u svijest, moraju se osjetiti i prihvatiti. Moramo osjetiti suosje\u0107anje za nas same, za na\u0161e dijete u nama, koje s\u00e2mo nosi sve te te\u0161ke emocije desetlje\u0107ima. Moramo na\u0107i na\u010dina da do\u0111emo do na\u0161ih pravih<\/em> emocija. \u017divjeti autenti\u010dno zna\u010di osje\u0107ati svoje emocije i prihva\u0107ati se skupa s njima<\/strong>. \u017divjeti autenti\u010dno zna\u010di pogledati istini u o\u010di. Biti brutalno iskren sam sa sobom.<\/p>\n\n\n\n Desetlje\u0107ima sam bila fokusirana na misli i pona\u0161anje. Emocije mi nisu padale na pamet. Tko jo\u0161 osje\u0107a? Osje\u0107aji su opasni \u2013 jer mo\u017eemo biti povrije\u0111eni, jer smo onda \u201eslabi\u201c, jer \u0107emo \u201ese raspasti\u201c. A, zapravo, osje\u0107aji su klju\u010d. Na\u0161i istinski iskonski osje\u0107aji kriju tajnu o tome tko smo mi zapravo, kako se osje\u0107amo i \u0161to \u017eelimo. Ne mo\u017eemo znati \u0161to \u017eelimo ako nismo u doticaju s na\u0161im emocijama. Jednostavno ne mo\u017eemo. One su putokaz. Ne mo\u017eemo znati \u0161to nas pokre\u0107e ako ne mo\u017eemo do\u0107i do ljutnje. Ne mo\u017eemo do\u0107i do radosti ako ne iskusimo bijes i teror. Ne mo\u017eemo do\u0107i do sebe razmi\u0161ljaju\u0107i o sebi. Mo\u017eemo misliti<\/em> da ne\u0161to osje\u0107amo. Ali nikad ne\u0107emo pro\u0107i emociju razmi\u0161ljaju\u0107i o njoj. Nikad ne\u0107emo iskusiti<\/em> \u017eivot ako ne osje\u0107amo.<\/p>\n\n\n\n Ako ste people-pleaser morate<\/em> na\u0107i tehniku kojom \u0107ete do\u0107i do svojih pravih emocija. Ne\u0107ete mo\u0107i brinuti se za sebe ako ne znate kako se osje\u0107ate. Ne\u0107ete mo\u0107i zauzeti se za sebe ako ne znate za \u0161to se zauzimate.<\/p>\n\n\n\n I sad \u0107u vam dati pravu<\/em> definiciju people-pleasinga. To nije<\/em> udovoljavanje drugima i ispunjavanje tu\u0111ih potreba, ne, to je samo vidljiva karakteristika. Glavna karakteristika people-pleasinga je samo-kritika<\/em>.<\/p>\n\n\n\n Uzmite olovku i papir, ili sjednite za kompjuter, i dvadeset minuta pi\u0161ite o tome \u0161to stvarno<\/strong> mislite o sebi. Nemojte se opisivati, nego napi\u0161ite \u0161to osje\u0107ate<\/strong> prema sebi i \u0161to mislite<\/strong> o sebi. \u0160to mislite, \u0161to stvarno<\/strong> mislite, kakva ste majka\/otac? Kakav ste prijatelj\/prijateljica? Kakav ste zaposlenik\/rukovodioc? \u0160to ljudi misle o vama? \u0160to mislite kako izgledate? \u0160to biste trebali<\/em> u\u010diniti? Kakva ste \u017eena\/mu\u0161karac? Koliko vrijedi posao koji radite? Pi\u0161ite o onome \u0161to zaista mislite o sebi, ne ono \u0161to mislite da drugi misle o vama. Da li si dozvoljavate gre\u0161ke? Da li smijete biti obi\u010dni? Da li ste interesantni? Da li ste vrijedni? Kako vas vidi Bog, od kojeg se ne mo\u017eete sakriti? \u0160to mislite o svom \u017eivotu?<\/p>\n\n\n\n Ako ste pravi people-pleaser i ako ste uspjeli do\u0107i do prave istine o tome \u0161to mislite o sebi, mo\u017eda ste se iznenadili. Vi ne udovoljavate drugima zato \u0161to vjerujete da su bolji, nego zato \u0161to vjerujete da ste vi lo\u0161i. Da vi ne zaslu\u017eujete. Da ste vi problem. Da su va\u0161e potrebe jadne i glupe. Da ste slabi, da ste nesposobni. I da vas se ne mo\u017ee voljeti.<\/p>\n\n\n\n Glas, koji vam govori da niste vrijedni ljubavi, pa\u017enje i brige, internalizirani je glas va\u0161ih roditelja ili skrbnika (unutarnji kriti\u010dar). I on vas \u0161titi! On vas \u0161titi na na\u010din da vam govori ne\u0161to o vama, kako biste se vi pona\u0161ali u skladu s potrebama okoline, kako biste pre\u017eivjeli!<\/p>\n\n\n\n Sve to se odigrava u va\u0161em unutarnjem svijetu htjeli vi to ili ne. U vama se sukobljava nekoliko energija i glasova koji vas svi \u0161tite \u2013 svaki na svoj na\u010din. Svi ti glasovi su jednako va\u017eni. Jedini na\u010din da upoznate sebe je da upoznate i prihvatite sve dijelove i glasove. Oni su tu s razlogom. To \u0161to rade i govore mo\u017eda vi\u0161e nije istina, ali bila je istina tada. Oni \u017eive u pro\u0161lom vremenu i treba ih upoznati s trenutnim stanjem. Treba im pokazati da ste u stanju sada osje\u0107ati emocije, da ste u stanju sada se zauzeti za sebe, da ste u stanju pre\u017eivjeti bez va\u0161ih roditelja. Treba iskusiti i prihvatiti gubitak sebe, gubitak djetinjstva, \u017eal za onime \u0161to je moglo biti, tuga zbog onoga \u0161to je izgubljeno. To su sve emocije. To nisu radnje, to su emocije. Emocije gubitka, tuge, srama, bijesa, \u010de\u017enje, o\u010daja i straha. Te dijelove u vama treba pomiriti<\/em>, a ne ih ubiti<\/em>. Jer ne mo\u017eete ih maknuti, mo\u017eete ih samo transformirati. A svaka transformacija zapo\u010dinje prihva\u0107anjem.<\/p>\n\n\n\n U kona\u010dnici, nijedan ovaj glas nije va\u0161 pravi glas. Oni su dijelovi vas. Postoji u vama ne\u0161to \u0161to je pravo \u201eja\u201c, \u201eVi\u0161e Ja\u201c kako se to zove u duhovnom svijetu. Va\u0161a du\u0161a nije ograni\u010dena kritikom niti ovisno\u0161\u0107u. Ona je \u010dista. \u010cista radost, ljubav, prihva\u0107anje i suosje\u0107anje. To je ono \u0161to ste vi u duhovnom svijetu, u onom<\/em> svijetu, u drugom<\/em> svijetu. Ali vi sada niste ni u drugom ni u onom svijetu, vi ste u ovom<\/em> svijetu. I do\u0161li ste ne\u0161to iskusiti. I iskusili ste ne\u0161to \u0161to se bojite iskusiti. Iskusili ste bol, gubitak i patnju. Ali vi ste u potpunosti sposobni iskusiti te emocije, i u potpunosti ste sposobni suosje\u0107ati sa sobom. Svi, ba\u0161 svi, koje sam slu\u0161ala na temu bolesti i bolova, isti\u010du suosje\u0107anje prema sebi kao klju\u010dni faktor izlje\u010denja. Morate<\/em> iskusiti bol i suosje\u0107ati<\/em> sa sobom, a ne se napadati zato \u0161to ste u boli i patnji. Time si samo nanosite dodatnu bol.<\/p>\n\n\n\n Kad se uspijete povezati s Vi\u0161im ja, i pogledati sve svoje dijelove i suosje\u0107ati s njima, i kad ih razumijete i podr\u017eavate ih \u2013 stvarate unutarnje pomirenje. Vi\u0161e nema borbe. Svi imaju pravo postojati. Svi se osje\u0107aju prihva\u0107eno i vi\u0111eno. Svi imaju pravo ne\u0161to re\u0107i, svi imaju pravo postojati. I onda razgovarate s njima kao sebi ravnopravnima. Razgovarate s njima onako kako ste \u017eeljeli da roditelji razgovaraju s vama kad ste bili mali (a mo\u017eda i sad). I onda donosite odluku o tome \u0161to \u0107ete u\u010diniti. Ne zato jer se \u0161titite, ne zato jer ste se identificirali s nekim dijelom, nego zato jer to \u017eelite u\u010diniti. Ako se brinete za nekoga iz obrane, onda to ne radite jer to \u017eelite nego zato \u0161to morate. \u017deljeti nekome pomo\u0107i i pomo\u0107i nekome iz straha od odbacivanja je razlika izme\u0111u \u017eivota iz ljubavi i \u017eivota iz straha. I ako ne \u017eelite nekome pomo\u0107i, ne zna\u010di da ste lo\u0161a osoba, nego ste odlu\u010dili da je u tom trenutku va\u0161 prioritet druga\u010diji.<\/p>\n\n\n\n Ako ste people-pleaser, kao i ja, vi ovo morate \u010duti, kao i ja, tisu\u0107u puta ako treba: vi niste odgovorni za sre\u0107u druge osobe, vi niste odgovorni za \u017eivot druge osobe. Vi niste tu da drugima omogu\u0107ite njihovu svrhu, nego da \u017eivite svoju svrhu. Vi niste tu da druge spa\u0161avate. Vi se niste du\u017eni odre\u0107i svog \u017eivota kako bi se druga osoba osje\u0107ala bolje i izbjegla svoje neugodne emocije.<\/p>\n\n\n\n Tu\u017ena \u010dinjenica je da nitko nije odgovoran za na\u0161e potrebe i nitko nije du\u017ean ispunjavati na\u0161e potrebe (bilo bi lijepo da to roditelji \u010dine dok smo mali, ali to nije zagarantirano). Mi smo du\u017eni ispunjavati na\u0161e potrebe. To je tu\u017eno, ali vu\u010de za sobom jednu pozitivnu posljedicu \u2013 a to je da se niste du\u017eni nikome opravdavati za svoje potrebe. Nitko vam ne mora \u201edopustiti\u201c va\u0161e potrebe, jer one nisu njihova odgovornost. Vi se ne morate ni opravdavati ni ispri\u010davati ako \u017eelite biti sami, ako \u017eelite \u010ditati, plesati, kupati se u hladnoj vodi, pjevati, slikati ili skakati. Ne morate se ispri\u010davati ako za ne\u0161to nemate volje ili vas boli glava ba\u0161 na dan kad ste dogovorili kavu. Ne\u0107ete biti sebi\u010dni, jer prvo morate nau\u010diti biti sebi\u010dni, a to za people-pleasere nije lako : ) Svi mi \u017eelimo davati, dijeliti, pripadati i sudjelovati, \u017eelimo i\u0107i na kave, \u017eelimo i\u0107i na odmor, \u017eelimo se dru\u017eiti, \u017eelimo pomo\u0107i, \u017eelimo dati. Potrebno je samo na\u0107i granicu izme\u0111u davanja jer mislimo da moramo i davanja jer \u017eelimo davati. Tko od nas \u017eeli provoditi vrijeme s osobom koja nas omalova\u017eava? Jesmo li mi lo\u0161e osobe ako to ne prihvatimo? Jesmo li lo\u0161e osobe ako se branimo od agresivnog pona\u0161anja? Jesmo li lo\u0161e osobe ako odbijamo sudjelovati u aktivnostima koje nas iscrpljuju? Jesmo li lo\u0161e osobe ako \u017eelimo biti u prirodi? Jesmo li lo\u0161e osobe ako trebamo osam sati sna? Jesmo li lo\u0161e osobe ako trebamo subotu za sebe?<\/p>\n\n\n\n Uvijek sam govorila kako bih voljela da je moja majka bila sretna, jer bi ja onda bila sretna. Ja nisam imala dozvolu biti sretna, ako je moja mama tu\u017ena. A ona je uvijek bila tu\u017ena, zabrinuta, odsutna. Jasno mi je davala do znanja da je njezino emotivno stanje va\u017enije od mojeg i da svako moje suprotstavljanje zna\u010di mogu\u0107nost oduzimanja ljubavi i pa\u017enje. Znala se na mene duriti danima i nikad ne bi popustila. Ispri\u010davala sam se do iznemoglosti i molila za oprost. Ja sam bila odgovorna za to kako se osje\u0107a. I dan danas jesam. Barem ona tako misli. Naravno, ne svjesno. Ona bi me nazvala da mi se \u201epo\u017eali\u201c. Kad bi joj htjela pomo\u0107i, odbijala je. \u201eSamo sam se htjela po\u017ealiti, ti me uvijek slu\u0161a\u0161\u201c. \u010cak i kad bi joj mogla pomo\u0107i, ona je odbijala. Jer je \u017eeljela ostati u mizeriji. \u201eNe \u017eelim te optere\u0107ivati, ali\u2026(ipak \u0107u te opteretiti)\u201c. Jasno mi je govorila da moje emocije nisu u redu i jasno je izra\u017eavala emocionalno odbijanje i ignoriranje na moje potrebe za va\u017eno\u0161\u0107u. Na moje uspjehe je gledala kao na svoje. Nije hvalila mene, nego sebe, jer sam ja \u201enjezina\u201c. Kad bi ja slavila ro\u0111endan, ja sam njoj morala \u010destitati \u0161to me rodila.<\/p>\n\n\n\n Danas ju razumijem, nije se bila u stanju nositi sa \u017eivotom. Nije nikada imala prilike pogledati u sebe i razumjeti se. Nije se osje\u0107ala vi\u0111eno i voljeno. Ali to ne mijenja na \u010dinjenici da me nikad nije vidjela i da me ka\u017enjavala zbog mojih osje\u0107aja i potreba. Ona mi to nikad ne\u0107e mo\u0107i ni dati ni vratiti. Ona mi nikad ne\u0107e pru\u017eiti utjehu koja mi je tako o\u010dajni\u010dki bila potrebna. I to je gubitak. Gubitak kojeg nisam mogla osjetiti desetlje\u0107ima. Gubitak protiv kojeg se borilo cijelo moje tijelo. Suo\u010davanje s gubitkom i onime \u0161to nikad ne\u0107e biti ne\u0161to je najte\u017ee s \u010dime sam se morala suo\u010diti. Da me moja majka i moja obitelj nikad nisu vidjeli i podr\u017eavali. Guranjem glave u pijesak samo sam si priskrbila bolove i bolesti. Do\u017eivjela sam gubitak koji nikad ne\u0107u mo\u0107i nadoknaditi. I to je iskustvo gubitka. Emocije koje idu uz to su toliko te\u0161ke da nije \u010dudo da me moj \u017eiv\u010dani sustav od toga \u0161titi. Ali, negdje se u meni ne\u0161to prelomilo. Nastaviti \u017eivjeti u boli za mene vi\u0161e nije bila opcija. Odricanjem od sebe i uni\u0161tavanjem svojeg tijela nisam dobila ni\u0161ta. Ni\u0161ta nisam dobila time \u0161to sam se razboljela niti \u0161to sam bila neispunjena. Svo to odricanje mi nije donijelo ni\u0161ta. Pa \u0161to onda imam za izgubiti?<\/p>\n\n\n\n Photo by takwa abdo on Unsplash<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" \u201eKad tijelo ka\u017ee ne\u201c poznata je knjiga Gabora Mat\u00e9 u kojoj on na\u0161iroko opisuje slu\u010dajeve iz svoje prakse i dolazi do zaklju\u010dka da se ljudi koji su najljubazniji, najsrda\u010dniji i najuljudniji naj\u010de\u0161\u0107e…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":364,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[6],"tags":[],"class_list":["post-363","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-iscjeljenje"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/363","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=363"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/363\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":365,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/363\/revisions\/365"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/364"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=363"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=363"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=363"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}