{"id":355,"date":"2026-07-24T11:24:08","date_gmt":"2026-07-24T11:24:08","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/?p=355"},"modified":"2026-07-24T11:30:47","modified_gmt":"2026-07-24T11:30:47","slug":"radikalno-prihvacanje-melem-za-rane-odrastanja-u-toksicnom-okruzenju","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/2026\/07\/24\/radikalno-prihvacanje-melem-za-rane-odrastanja-u-toksicnom-okruzenju\/","title":{"rendered":"Radikalno prihva\u0107anje \u2013 melem za rane odrastanja u toksi\u010dnom okru\u017eenju"},"content":{"rendered":"\n

U postu Za\u0161to je prihva\u0107anje preduvjet<\/a> za iscjeljenje pi\u0161em o va\u017enosti prihva\u0107anja sebe \u2013 svojih stanja i emocija. Ideja da se moramo (ili mo\u017eemo!) promijeniti ne dr\u017ei vodu, a i ne donosi ispunjenje niti iscjeljenje. Prihva\u0107anje je prvi korak prema ljubavi prema sebi, a kroz to i prema vlastitom autenti\u010dnom \u017eivotu.<\/p>\n\n\n\n

Iako sam i sama koristila \u201eradikalno prihva\u0107anje\u201c u kontekstu prihva\u0107anja sebe, ovaj izraz me se najvi\u0161e dojmio kad sam ga prona\u0161la u knjizi doktorice Ramani Durvasule \u201eIt’s not you\u201c. Ona se specijalizirala za lije\u010denje ljudi koji su odrasli u disfunkcionalnim, naro\u010dito narcisoidnim obiteljima, odnosno ljudi koji su kroz odnose do\u017eivjeli narcisti\u010dko zlostavljanje. Kako ljudi koji razviju narcisoidnu obranu i narcisoidne karakteristike li\u010dnosti do\u017eivljavaju svijet kao svojeg slugu i sebe ne mogu do\u017eivjeti kao krivca za bilo \u0161to, naslov njezine knjige \u201eIt’s not you\u201c (Vi niste krivi) pokazuje u smjeru lije\u010denja nakon destruktivnog odnosa s narcisoidnom osobom\/osobama.<\/p>\n\n\n\n

U ovom postu bavim se tako\u0111er narcisoidnim poreme\u0107ajima li\u010dnosti i odnosima s njima, ali radikalno prihva\u0107anje, kao lijek za rane nastale iz takvih odnosa, vrijedi za svako toksi\u010dno okru\u017eenje \u2013 bilo da se radilo o psihopatiji, alkoholizmu ili nekim drugim mentalnim poreme\u0107ajima ili bolestima.<\/p>\n\n\n\n

Narcisoidne osobe uvijek \u0107e zahtijevati od svojih podanika, odnosno ljudi s kojima su u odnosu, da se svijet vrti oko njih i njihovih potreba i o\u010dekivat \u0107e od drugih da te iste potrebe 24\/7 ispunjavaju. U odnosu s narcisoidnom osobom vi slu\u017eite isklju\u010divo zadovoljavanju njezinih potreba, a te potrebe su: uvijek biti u centru pa\u017enje, uvijek biti najva\u017eniji\/a, uvijek biti u pravu, uvijek dobiti \u0161to \u017eeli, uvijek biti zbrinut\/a, uvijek biti najbolji\/najljep\u0161i\/najpametniji. Kako bi ispunili svoje potrebe od vas \u0107e zahtijevati da im se divite, a ako vi to ne\u0107ete dati svojevoljno, ne\u0107e se ustru\u010davati od toga da vas vrije\u0111aju, odbacuju, ismijavaju, minimaliziraju i da vam se rugaju (kako bi oni ispali bolji<\/em>). Pored njih \u0107ete se osje\u0107ati kao bezvrijedno bi\u0107e koje \u017eivi s nekom vrstom bo\u017eanstva oko kojeg se sve vrti. I upravo ta karakteristika, kojom umanjuju vrijednost druge osobe<\/em>, izdvaja narcisoidnost od drugih poreme\u0107aja li\u010dnosti.<\/p>\n\n\n\n

Narcisoidni poreme\u0107aj se dijeli na dva glavna tipa. Ja sam imala sre\u0107e upoznati oba. Grandiozna narcisoidnost stvara bogove i bo\u017eanstva, koja misle da su bolji od svih drugih na svijetu<\/em> i da se pravila svijeta ne odnose na njih<\/em>. U svijetu oko njih \u017eive gnjide i beskorisni \u017edera\u010di koje treba iskoristiti i rije\u0161iti ih se. Takvi \u010desto govore kako na svijetu ima previ\u0161e ljudi (a oni spadaju u skupinu koja je itekako potrebna svijetu) i kako treba smanjiti broj ljudi na svijetu (a oni, naravno, pripadaju maloj skupini koja ima pravo nastaviti \u017eivjeti). Oni kr\u0161e pravila i zakone, jer se zakoni odnose na obi\u010dne bezli\u010dne ljude, uzimaju si za pravo druge pelje\u0161iti, varati i krasti jer su iznad tih tri\u010darija koje ih samo ograni\u010davaju. Oni su ti koji upravljaju \u017eivotima drugih i koji smatraju da su \u017eivoti drugih \u010dak i njihovo vlasni\u0161tvo. Oni su ti koji napadaju, ucjenjuju i zahtijevaju. Oni su ti koji ne\u0107e po\u0161teno platiti uslugu koju su naru\u010dili i oni su ti koji \u0107e pametovati konobaru u restoranu i zahtijevati da ih poslu\u017ei glavni chef. Oni \u0107e si dati za pravo govoriti drugima kako ne znaju raditi svoj posao i u svakom pogledu, svo vrijeme, \u0107e od svih biti pametniji.<\/p>\n\n\n\n

Kad im se dogodi narcisoidna povreda, a to je trenutak kad se ne osje\u0107aju dovoljno grandiozno jer: im netko nije dao pa\u017enju koju zaslu\u017euju, ih je tretirao kao obi\u010dnog \u010dovjeka, nije napravio ne\u0161to \u0161to su oni rekli\u2026 reagiraju eksplozivnim bijesom<\/em>. Nitko nikada ne zna kad je to\u010dno pokazao premalo divljenja i klanjanja, pa se nikad ne zna kad \u0107e biti \u017ertva eksplozivnog bijesa. Drugim rije\u010dima, izljevi bijesa se nama \u010dine nasumi\u010dni. Ali nisu. Jedna kriva rije\u010d, koja umanjuje va\u017enost<\/em> narcisoidne osobe, dovoljna je da grandioznog narcisa ubaci u totalni sveobuhvatni bijes koji se mo\u017ee iskaliti na bilo kome, naj\u010de\u0161\u0107e na najbli\u017eima. I u tajnosti<\/em>. Jer narcisi moraju zadr\u017eati status u dru\u0161tvu i rijetki su koji \u0107e agresivni bijes pokazati me\u0111u ljudima \u010dije im je mi\u0161ljenje va\u017eno<\/em>. U dru\u0161tvu, oni su \u0161armantni, karizmati\u010dni, vizionari, pametni, duhoviti, lideri i ugla\u0111eni mu\u0161karci\/\u017eene. Kod ku\u0107e oni su mahniti agresivci koji svoju obitelj smatraju svojim vlasni\u0161tvom i robovima. \u010cesto smo se bra\u0107a i ja \u0161alili kako u drugim obiteljima djeca tr\u010de prema tati kad dolazi doma, a mi tr\u010dimo u suprotnom smjeru od njega \u2013 \u0161to je bio \u0161aljivi dje\u010dji na\u010din iskazivanja dubokog straha od vlastitog oca.<\/p>\n\n\n\n

Grandiozni tip je \u010desto poduzetan i proaktivan i \u017eeli se domo\u0107i statusa i mo\u0107i, pa \u010desto uspijeva u \u017eivotu \u2013 naro\u010dito jer mu nije strano krasti i varati, s obzirom da se pravila ne odnose na njega. On je onaj mu\u0161karac i ona \u017eena koji zra\u010de uspjehom i mo\u0107i i po\u017eeljni su sudionici dana\u0161njeg dru\u0161tva.<\/p>\n\n\n\n

Drugi tip su osobe s prikrivenim<\/em> narcisoidnim poreme\u0107ajem. Oni su, po unutarnjem ustrojstvu grandioznosti, identi\u010dni grandioznom tipu. Oni jednako vjeruju kako su neka vrsta bo\u017eanstva i da su posebni i druga\u010diji, i da im se drugi trebaju klanjati, ali im to u \u017eivotu nekako nije uspjelo<\/em>. Na neki na\u010din ih je \u017eivot zeznuo i nije im pripala njihova titula. Ne dobivaju iz svijeta dovoljno pohvala o posebnosti \u010dime su, zapravo, konstantno u narcisoidnoj povredi. Oni rade apsolutno sve isto kao i grandiozni tip \u2013 samo to rade u sebi<\/em>. Oni ne zahtijevaju \u2013 oni manipuliraju, i to naj\u010de\u0161\u0107e osje\u0107ajem krivice. <\/em>Kad ne dobiju \u0161to \u017eele dure se i emocionalno povla\u010de i izazivaju osje\u0107aj krivice kod druge osobe. Oni \u010de\u0161\u0107e koriste narcisti\u010dke udice \u2013 radnje kojima izazivaju sna\u017ene emocije kod drugih \u2013 kako bi drugi umjesto njih<\/em> izrazili njihove potisnute emocije. Na primjer, zapo\u010dnu razgovor navode\u0107i drugu osobu da ka\u017ee ne\u0161to o sebi, \u0161to onda oni podcjenjuju i ismijavaju \u010dime u drugoj osobi dignu bijes ili ljutnju i onda ka\u017eu: \u201eAh, \u0161to se ti jedi\u0161? Za\u0161to si uvijek ljuta?\u201c. Bacaju udice kako bi drugi ljudi emotivno reagirali i kako bi ih oni mogli prozvati emotivnima, a oni sami ispadaju \u201ebolji\u201c, \u201esre\u0111eniji\u201c ili \u201emoralniji\u201c. Oni \u010de\u0161\u0107e koriste i narcisti\u010dko buljenje. Intenzivno promatraju svoje \u201eprotivnike\u201c (obi\u010dno su to uku\u0107ani) kako bi prikupili \u0161to vi\u0161e informacija o slabostima svojih suparnika, kako bi bez rije\u010di izvr\u0161ili dominaciju, izrugivanje ili pritisak.<\/p>\n\n\n\n

Dok se nisam susrela s ovim izrazima i obja\u0161njenjima, uvijek sam se pitala za\u0161to me moja mama tako intenzivno promatrala. Uvijek bi imala osje\u0107aj da me gleda, \u0161to bi u meni izazvalo smrzavanje. To nije bio maj\u010dinski pogled pun ljubavi, nego je bio pogled osu\u0111ivanja i prosudbe. U njezinim o\u010dima se vidjelo prosu\u0111ivanje mojih postupaka, nekad je i bilo verbalne kritike (za\u0161to sad tu \u010da\u0161u nosi\u0161 tam), ili, kad ne bih odmah napravila \u0161to ho\u0107e, pogled je slu\u017eio kao pritisak. Ja sam se smrzavala jer sam htjela zaustaviti svaku aktivnost, jer sam znala i osje\u0107ala, da bi ta aktivnost bila omalova\u017eavana, ismijavanja, odmahivalo bi se glavom i kolutalo o\u010dima. Ona je uvijek znala sve bolje od mene. Dan danas me pita, na primjer: \u201eKako ti pere\u0161 ve\u0161?\u201c, pa kad bi ja rekla kako perem ve\u0161 (stavljam kuglicu s teku\u0107im deterd\u017eentom, \u0161to ona vrlo dobro zna jer je dovoljno puta promatrala) onda bi ona iste sekunde odgovorila: \u201eJaaaa koristim deterd\u017eent u prahu i to samo onaj od Ariala, uvijek sam\u2026..\u201c i onda obi\u010dno slu\u0161am pola sata o njezinim najboljim i najpametnijim navikama pranja ve\u0161a. Ovaj na\u010din razgovora je isto vrsta udice \u2013 \u201enitko me ni\u0161ta ne pita, onda ja moram postaviti pitanje ili potaknuti razgovor, pa \u0107u to u\u010diniti tako da se razgovor onda odmah usmjeri na mene\u201c.<\/p>\n\n\n\n

Ono \u0161to je glavna karakteristika narcisoidnog poreme\u0107aja, koja razlikuje taj tip li\u010dnosti od svih drugih, je to da se drugu osobu u odnosu mora umanjiti<\/em>. Na koji na\u010din to rade, zapravo i nije va\u017ean, da li je to otvoreno ili prikriveno. Glavne rane koje nastaju u odnosu s osobama s narcisoidnim poreme\u0107ajem su osje\u0107aj bezvrijednosti i osje\u0107aj beskona\u010dne krivice. Oni su veliki i va\u017eni i na svaku sitnicu eksplodiraju ili postanu hladni kao fri\u017eider (a vi<\/em> ste krivi za njihove ekstremne emocije) i vi<\/em> ste malo bezna\u010dajno bi\u0107e u njihovoj slu\u017ebi. Va\u0161e emocije, potrebe, mi\u0161ljenja i stanja jednostavno nisu va\u017eni. Dapa\u010de, izvor su izrugivanja, ismijavanja i podcjenjivanja (\u201eAh \u0161ta glumata\u0161\u201c, \u201eAko tako misli\u0161 onda s tobom ne\u0161to nije u redu.\u201c).<\/p>\n\n\n\n

S obzirom da smo mi u odnosu na njih mala bespomo\u0107na i nebitna bi\u0107a, mi sav na\u0161 trud, sav na\u0161 \u017eivot, svu energiju, svu pa\u017enju \u2013 usredoto\u010dujemo na njih<\/em> \u2013 ne bili smo dobili barem malu mrvicu pa\u017enje, mrvicu ljubavi, mrvicu po\u0161tovanja\u2026 Na\u0161 \u017eivot se okre\u0107e oko njih, a mi mali gladni ljubavi sanjamo san o tome kako \u0107e se oni jednog dana probuditi i vidjeti koliko se mi trudimo biti dobri za njih<\/em>. Obe\u0107avaju nam brda i doline, mi se u potpunosti zaka\u010dimo za njih, a onda nas ostatak \u017eivota ostave u emocionalnoj pustinji i smiju nam se kako se batrgamo.<\/p>\n\n\n\n

Postoje zli i toksi\u010dni ljudi<\/strong>. A meni je trebalo gotovo 50 godina da tu \u010dinjenicu uop\u0107e vidim, a kamoli prihvatim. Richard Grannon ka\u017ee da kad odrastamo u toksi\u010dnom i narcisoidnom okru\u017eenju postajemo \u201eslijepi na zlo\u201c. U vanjskom svijetu, u vlastitom \u017eivotu, ne prepoznajemo predatore i nasilnike, jer nam je takvo pona\u0161anje normalno<\/em>. Na\u0161 glavni osje\u0107aj u odnosu na toksi\u010dne ljude je zbunjenost<\/em>. Nismo sigurni da li nam pokazuju ljubav ili nas \u017eele uni\u0161titi. Jer, s jedne strane su se brinuli o nama i nekad imali izljeve ljubavi (tzv. narcisti\u010dko bombardiranje ljubavlju) a s druge strane su uni\u0161tili svaku nadu u nama da \u0107emo ikada i\u0161ta vrijediti. Na predatore po\u010dinjemo gledati pogledom suosje\u0107anja u nadi kako \u0107emo ih spasiti \u2013 a pritom budemo po\u017ederani. Na\u0161 identitet i samo postojanje budu nihilizirani. Poni\u0161teni. Zgoreni. Zgnje\u010deni. Uga\u0161eni.<\/p>\n\n\n\n

I tu na scenu stupa radikalno prihva\u0107anje. Radikalno<\/em>. Prihva\u0107anje<\/em>. Prihva\u0107anje da nikad, ba\u0161 nikad, nikad, nikad se oni ne\u0107e promijeniti<\/em>. Nikad se ne\u0107e ispri\u010dati. Nikad ne\u0107e do\u017eivjeti nikakve posljedice za svoje pona\u0161anje. Nikad ne\u0107e biti zavr\u0161etka. Nikad nas ne\u0107e vidjeti ni \u010duti. Nikad nas ne\u0107e priznati. Nikad ba\u0161 nikad ne\u0107e do\u0107i dobra vila i ispraviti nepravdu. I nikad ne\u0107e biti kona\u010dnog iscjeljenja.<\/p>\n\n\n\n

Kad radikalno prihvatimo ove tu\u017ene \u010dinjenice, tek onda mo\u017eemo po\u010deti razmi\u0161ljati o bilo kakvom oporavku. Dokle god se na\u0161 svijet vrti oko toga da se obja\u0161njavamo s njima<\/em>, uvjeravamo njih<\/em>, borimo se protiv njih<\/em>, branimo se od njih<\/em>, ispri\u010davamo se njima<\/em>, tra\u017eimo od njih,<\/em> dokazujemo se njima<\/em> \u2013 nikakav pomak se ne\u0107e dogoditi. Uvijek \u0107emo biti u istoj ulozi \u2013 i jednako bezvrijedni. Oni ne uzimaju u obzir na\u0161a obja\u0161njavanja, ne uzimaju u obzir na\u0161e osje\u0107aje, ne uzimaju u obzir na\u0161e \u017eelje \u2013 i jedino \u0161to \u0107ete do\u017eivjeti u odnosu s njima je da \u0107ete vi uvijek biti optu\u017eeni i umanjeni<\/em>. Uvijek \u0107e bacati udice na koje \u0107ete se loviti, uvijek \u0107ete u glavi vrtiti nepostoje\u0107e razgovore s njima, uvijek \u0107ete smi\u0161ljati neko pismo koje \u0107ete im htjeti poslati jer vas ne slu\u0161aju dok govorite, uvijek \u0107e oni biti u pravu, uvijek \u0107ete se vi osje\u0107ati bezvrijedno. Sve dok radikalno ne prihvatite da se oni ne\u0107e promijeniti<\/em> i da se ne\u0107e magi\u010dno dogoditi neki \u010din ispravljanja nepravde<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Kad odrastamo u ovakvom okru\u017eenju osje\u0107amo se kao da nas je \u017eivot za ne\u0161to zakinuo. Osje\u0107amo se kao da nam je \u017eivot du\u017ean ne\u0161to vratiti. Mo\u017eemo cijeli \u017eivot poku\u0161avati ispraviti nepravdu kroz njih, sile\u0107i ih da nam daju to \u0161to nam nisu dali, a mo\u017eemo cijeli \u017eivot \u010dekati neki magi\u010dni doga\u0111aj koji \u0107e ispraviti sve nepravde. A mo\u017eemo i radikalno prihvatiti da se to nikad ne\u0107e dogoditi. Nikad. Da ne\u0107emo dobiti bolje djetinjstvo, da se ne\u0107e pojaviti dobra vila koja \u0107e nas iscijeliti, da se ne\u0107e svi sveti spustiti da nam ka\u017eu kako smo posebni i voljeni, da se ne\u0107e dogoditi \u010dudo, da se ne\u0107emo jednog dana probuditi s osje\u0107ajem ljubavi i vrijednosti u srcu. Jer ne\u0107emo. Uvijek \u0107emo se osje\u0107ati zakinuto i nitko zbog toga ne\u0107e ispa\u0161tati niti biti ka\u017enjen. Oni nastavljaju \u017eivjeti svoj \u017eivot nemaju\u0107i blage veze \u0161to je s vama, niti ih to zanima. I ne\u0107e im se dogoditi nikakvi doga\u0111aji koji \u0107e ih \u201eprobuditi\u201c ili navesti da vam ka\u017eu \u201eOprosti \u0161to sam te gazio cijeli \u017eivot\u201c. Ne, najvi\u0161e \u0161to mo\u017eete dobiti je osje\u0107aj duboke gri\u017enje savjesti kad prekinete ili smanjite intenzitet odnosa i tap\u0161anje po ramenu od va\u0161eg Vi\u0161eg ja. Ni\u0161ta drugo.<\/p>\n\n\n\n

I onda, ako uspijete prihvatiti navedene \u010dinjenice, onda \u0107e vas preplaviti ogromna tuga. Onda slijedi period \u017ealjenja koji mo\u017ee potrajati. Tuga oko izgubljenog vremena, tuga zbog nepravde, zbog osje\u0107aja nevoljenosti, prepu\u0161tenosti, odba\u010denosti. Tuga jer smo proveli \u017eivot \u010dekaju\u0107i. Tuga jer smo \u017eivjeli ulogu, a ne autenti\u010dni \u017eivot. Tuga jer nas nitko nije podr\u017eao. Tuga jer smo nevidljivi u o\u010dima onih koji su nas trebali bezuvjetno voljeti.<\/p>\n\n\n\n

Bit \u0107e tu i malo bijesa. I malo o\u010daja. I sa\u017ealijevanja. I strahova. I usamljenosti. I pla\u010da.<\/p>\n\n\n\n

I tu, ba\u0161 tu, vam je potrebno radikalno prihva\u0107anje sebe<\/em>. Radikalno prihva\u0107anje svih emocija, \u017eelja i strahova. Prihva\u0107anje svih obrambenih mehanizama i svih emocionalnih obrazaca koje smo razvili u okru\u017eenju koje je za nas bilo toksi\u010dno i opasno. Kako smo se trebali braniti? Zdravim<\/em> pona\u0161anjem? Razumljivim razgovorom? \u0160to smo trebali? Natjerati ih da nas vole? Pa poku\u0161ali smo. Trudili smo se. Bili smo bolji, poslu\u0161ni, trudili smo se posti\u0107i rezultate, udovoljavali smo im, slu\u0161ali ih \u2013 i nismo uspjeli. Razvili smo tehnike kako bismo pre\u017eivjeli u okru\u017eenju koje nas ne voli. I pre\u017eivjeli smo. I to nije zdravo<\/em> pona\u0161anje. Jer nismo \u017eivjeli u zdravom<\/em> okru\u017eenju. I zadnje \u0161to \u017eelite napraviti je da se zbog toga napadate. Da se napadate jer ste people-pleaser, ili zato \u0161to ste perfekcionist, ili zato \u0161to se ne mo\u017eete opustiti, ili zato \u0161to idete preko svojih granica, ili zato \u0161to se osje\u0107ate bezvrijedno. To je zadnje \u0161to \u017eelite u\u010diniti jer \u0107ete u\u010diniti upravo ono \u0161to su vam radili. Zato \u0107ete se prestati napadati i po\u010deti \u0107ete se prihva\u0107ati. Radikalno prihva\u0107ati, \u010dak \u0161tovi\u0161e.<\/p>\n\n\n\n

I tek onda \u0107ete odlu\u010diti da je vrijeme da iza\u0111ete iz svoje uloge koju su vam nametnuli (o ulogama u disfunkcionalnim obiteljima pi\u0161em u postu Kralj, kraljica i luda \u0161lapa<\/a>). Uloge koje su vam mogli dodijeliti nisu samo \u017ertveno janje ili zlatno dijete. Mogli ste biti rob, sluga, slu\u0161kinja, ili ste mogli dobiti ulogu roditelja svojem roditelju. Razmislite koja ili koje su to uloge koje su vam dodijelili. I kad \u0107ete odlu\u010diti iza\u0107i iz njih, preplavit \u0107e vas strah. Jer izlazite iz nametnute uloge, nametnutog ega, u nepoznato<\/em>. Ne znate tko ste jer nikad niste mogli razviti svoje Ja. Nikad va\u0161e autenti\u010dno ja nije smjelo proviriti glavu. Zakopali ste ga i vrijeme je da ga iskopate. Vrijeme je da radite stvari za sebe<\/em>. Vrijeme je da po\u010dnete prepoznavati i vrednovati<\/em> svoje emocije, potrebe i \u017eelje.<\/p>\n\n\n\n

Ovaj rad na sebi \u0107e mo\u017eda zahtijevati psiholo\u0161ku pomo\u0107. Uzmite ju. Trebat \u0107ete puno snage i energije za obraditi sve emocije. Uzmite odmor. Samo se nemojte napadati zbog toga \u0161to vam treba i \u0161to vam se de\u0161ava.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Ako i to uspijete, iza\u0107i iz uloge i prona\u0107i svoje autenti\u010dno ja i po\u010deti \u017eivjeti svoj \u017eivot, a ne njihov \u2013 onda se ne\u0107e dogoditi ni\u0161ta spektakularno<\/strong>. Morate na to biti spremni<\/em>. Jer ako \u0107ete \u017eivjeti \u201esamo zato da njima doka\u017eete da mo\u017eete biti sretni\u201c \u2013 opet sve radite u odnosu na njih<\/em>. Niste iza\u0161li iz uloge. Sve dok slu\u0161ate u svojoj glavi<\/em> prigovore na njihovo pona\u0161anje i obja\u0161njavate se s njima i dokazujete se njima \u2013 i dalje \u017eivite njihove \u017eivote.<\/p>\n\n\n\n

A ako uspijete iza\u0107i iz uloge, bez obzira na va\u0161u posebnu<\/em><\/strong> ranu, po\u010det \u0107ete \u017eivjeti \u017eivot obi\u010dnog<\/em><\/strong> \u010dovjeka. Radit \u0107ete svoje stvari i i\u0107i za svojim \u017eeljama. Nitko vas zbog toga ne\u0107e slaviti. Nitko vam ne\u0107e pru\u017eiti ruku jer ste u ponedjeljak do\u0161li na posao. Nitko vam ne\u0107e odati priznanje za sve \u0161to ste pro\u0161li. Nitko vas na cesti ne\u0107e slikati. Do\u017eivljavat \u0107ete uspone i padove. \u017divjet \u0107ete u neizvjesnosti kao i ostatak \u010dovje\u010danstva. Bavit \u0107ete se nekim hobijima i imate nekoliko prijatelja. Do\u017eivljavat \u0107ete gubitke. I nitko vam ne\u0107e dati nikakvu medalju zbog toga. Vi \u0107ete samo i\u0107i svojim poslom.<\/p>\n\n\n\n

I voljeti sebe i svoj \u017eivot.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Preporuka za rad na izbacivanju uloga i obiteljskog sistema iz vlastitog sustava: https:\/\/www.youtube.com\/@jerrywise<\/a><\/p>\n\n\n\n

Preporuka za rad na iscjeljivanju rana iz narcisti\u010dkog odnosa: https:\/\/www.youtube.com\/@RICHARDGRANNON<\/a><\/p>\n\n\n\n

Photo by George Kourounis on Unsplash<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U postu Za\u0161to je prihva\u0107anje preduvjet za iscjeljenje pi\u0161em o va\u017enosti prihva\u0107anja sebe \u2013 svojih stanja i emocija. Ideja da se moramo (ili mo\u017eemo!) promijeniti ne dr\u017ei vodu, a i ne donosi…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":356,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[6],"tags":[],"class_list":["post-355","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-iscjeljenje"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/355","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=355"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/355\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":361,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/355\/revisions\/361"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/356"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=355"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=355"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=355"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}