Slu\u0161aju\u0107i podcaste o minimalizmu nai\u0161la sam na pri\u010du o \u017eeni koja je rekla da nikako ne mo\u017ee postati minimalist, jer bi onda morala baciti svoje knjige, koje obo\u017eava. \u010cula sam, tako\u0111er, kako su jednog minimalista ismijavali jer ima vi\u0161e od \u010detiri vilice.<\/p>\n\n\n\n
Kad prvi put \u010dujemo za minimalizam zami\u0161ljamo prazan prostor s jednim ili dva stolca, dvije \u017elice, ormar s jednom majicom i jednim hla\u010dama i par cipela pored ulaza. Prou\u010davamo prostor oko nas i razmi\u0161ljamo o broju vre\u0107ica za sme\u0107e koje \u0107e nam trebati i vrijednim predmetima koje \u0107emo morati pobacati. <\/p>\n\n\n\n
Ideja da sve izbacim iz stana u sme\u0107e, moram priznati, bila mi je primamljiva. Nisam mogla osjetiti veselje ni u \u010demu i nijedna stvar mi nije pri\u010dinjavala zadovoljstvo. Sve \u0161to sam vidjela u stanu je bila koli\u010dina posla i vremena koje mi je trebalo da sve to odr\u017eavam, \u010distim i perem. \u0160togod sam dovukla u stan nije me veselilo. Osje\u0107ala sam krivnju i sram zbog stvari koje sam kupovala. Odje\u0107a i obu\u0107a u ormaru mi uop\u0107e nije pristajala i nosila sam tri od petsto trideset i tri odjevna predmeta. Nosila sam iste traperice, iste tenisice i istu trenirku svaki dan.<\/p>\n\n\n\n
Ja sam bila spremna. Kad sam \u010dula da postoji druga\u010diji put osjetila sam tra\u010dak slobode i nade \u2013 i dobila sam \u201edozvolu\u201c da napravim ono \u0161to sam i \u017eeljela \u2013 da pobacam sve<\/em>. Tek tada sam si dozvolila osjetiti mr\u017enju prema stvarima koje su me podsje\u0107ale na pro\u0161la vremena i koje su zahtijevale od mene da budem druga\u010dija. Sa stvarima sam si nametala ideje i zahtjeve i ljutila sam se \u0161to ih ne mogu ispuniti. Shvatila sam da \u017eivim u vremenu koje vi\u0161e ne postoji i da se nadam vremenu koje nikako da do\u0111e. Pro\u0161lost koju sam imala nije bila bajna, ali sam barem tada bila mlada, a budu\u0107nost koju sam zami\u0161ljala je bila uvelike druga\u010dija od sada\u0161njosti. Uspjeh kojemu sam se nadala \u010dinio se sve nedosti\u017eniji, a mladost koju sam poku\u0161ala zadr\u017eati izmicala mi je sa svakim danom koji je pro\u0161ao. \u017divjela sam u balonu ideja, \u017eelja, frustracija i nada.<\/p>\n\n\n\n Danas, kad god u du\u0107anu pregovaram s nekim predmetom sjetim se tog trenutka bezna\u0111a, i slobode koju sam osjetila, kad sam, napokon, izgovorila: \u201eOvo mi ne treba\u201c. Osje\u0107aj slobode ostao mi je urezan u sje\u0107anje i vra\u0107a se svaki put kad vratim predmet na policu \u2013 slobodna od nagona da si popunim prazninu. Praznina nije nestala, tuga nije utihnula, zamjeranje nije i\u0161\u010dezlo \u2013 samo se fokus promijenio. Svaki dan iznova se podsje\u0107am na ono \u0161to ja \u017eelim i volim. Kad zaglibim u unutarnjem monologu ili se usredoto\u010dim na ne\u010dije pona\u0161anje, samo se pitam \u201e\u0160to ja \u017eelim?\u201c i fokus se prirodno preusmjeri na moje vrijednosti i interese. Iste sekunde nestaje potreba za kontroliranjem i vra\u0107a se \u017eelja za smislenim djelovanjem. \u201eKakve veze ima ovaj predmet s mojim interesima? Kakve veze ima ovo pona\u0161anje a mnom?\u201c, pitanja su koja mi automatski dolaze.<\/p>\n\n\n\n Proces \u201eminimaliziranja\u201c me nezaustavno vra\u0107ao u sada\u0161njost. Po\u010dela sam primje\u0107ivati svakida\u0161nje navike, preferencije, osje\u0107aje i interese. S jedne strane sam se osje\u0107ala odli\u010dno, s druge strane prestravljeno. Bila sam zapu\u0161tena i osje\u0107ala sam se neispunjeno, ali sam osje\u0107ala i nalet energije i snagu da se pokrenem. Po\u010dela sam primje\u0107ivati u \u010demu sam dobra i sve dobro \u0161to sam ostvarila u \u017eivotu. Shvatila sam da moje poimanje uspjeha nema veze s uspjehom kojemu sam se cijeli \u017eivot nadala. Shvatila sam da imam predivne prijatelje, zanimljive interese, talente i sposobnosti \u2013 sada<\/em>. Po\u010dela sam \u010de\u0161\u0107e meditirati i prihva\u0107ati. Osjetila sam pomak. Prvi put u \u017eivotu sam osjetila prisutnost sebe same u svom \u017eivotu.<\/p>\n\n\n\n Kad sam se pogledala u ogledalo kao da sam se prvi put vidjela. Sve \u0161to sam imala u ormaru nije mi pristajalo i nisam to voljela nositi. Ono \u0161to jesam voljela nositi bilo je izno\u0161eno i puno rupa. Svi predmeti u mom stanu su \u010dekali bolja vremena ili su bili suveniri i podsjetnici na stara vremena. Ni\u0161ta nije bilo upotrebljivo. Ni\u0161ta nisam voljela. Ni\u0161ta nije bilo vrijedno.<\/p>\n\n\n\n Poznata izreka ka\u017ee: \u201eKupujemo stvari koje ne trebamo, novcem koji nemamo, da bi impresionirali ljude koji nam se ne svi\u0111aju.\u201c To sam bila ja – sto posto ja, sto posto vremena.<\/p>\n\n\n\n Kad sam po\u010dela kupovati stvari koje volim i koje mi pristaju, po\u010dela sam se osje\u0107ati bolje. Kad sam po\u010dela koristiti aparate koji su godinama skupljali pra\u0161inu, po\u010dela sam vi\u0161e kuhati i tra\u017eiti recepte. Kad sam pobacala sve polu-potro\u0161ene kreme, po\u010dela sam se vi\u0161e mazati kremama koje volim. Kad sam pobacala sve knjige koje su me optere\u0107ivale ili koje sam jednom pro\u010ditala \u2013 ostale su one koje redovito otvaram i u kojima pronalazim vrijednost.<\/p>\n\n\n\n Svaka stvar je manifestacija vrijednosti, interesa i ideja. Zato je minimalizam tako predivan alat jer povezuje nematerijalno i materiju. Ne moramo ni\u0161ta znati o na\u0161im vrijednostima i idejama, ne moramo sjediti satima i razmi\u0161ljati o smislu \u017eivota \u2013 dovoljno je da promotrimo stvari, ljude i aktivnosti u na\u0161em okru\u017eenju i svakodnevnom \u017eivotu \u2013 i na\u0161 sada\u0161nji<\/em> osje\u0107aj<\/em> prema njima. Minimalizam poti\u010de na akciju i vra\u0107a nas u sada\u0161nji trenutak. Sve \u0161to kupimo ili ve\u0107 posjedujemo iskaz je nas samih. I ako zaklju\u010dimo da neki predmet nema vrijednosti za nas, zna\u010di da ne iskazuje na\u0161u vrijednost. Zna\u010di da nije dio na\u0161e vizije za \u017eivot. Jednostavno je i predivno po\u010distiti sve \u0161to nije odraz nas samih kako bi otkrili jedinstvenu osobu koja jesmo. Svakodnevno se podsje\u0107amo na\u0161ih vrijednosti i vra\u0107amo se u vlastiti<\/em> \u017eivot.<\/p>\n\n\n\n Naravno da ne\u0107emo baciti ono \u0161to nas veseli, naravno da ne\u0107emo brojati vilice, naravno da ne\u0107emo spavati na drvenoj dasci \u2013 spavat \u0107emo u udobnom krevetu, slu\u0161at \u0107emo muziku koju volimo i nositi odje\u0107u u kojoj si izgledamo dobro. Natjecanje s drugima mo\u017ee dati poticaj da se rije\u0161imo vi\u0161ka stvari, ali teroriziranje, brojanje i prozivanje ne poma\u017eu nikome. Ne \u017eelimo biti najbolji<\/em> minimalist, \u017eelimo \u017eivjeti smislenim \u017eivotom.<\/p>\n\n\n\n Na\u010dini minimaliziranja<\/strong><\/p>\n\n\n\n Ryan Nicodemus, druga polovica Minimalista, \u017eelio se \u010dim prije rije\u0161iti nepotrebnih stvari pa je sve \u0161to je imao spakirao u kutije, kao da se seli, i mjesec dana iz kutija izvla\u010dio samo ono \u0161to mu treba. Kefica za zube, ru\u010dnik, \u010da\u0161a \u2013 svaka sitnica morala je biti izva\u0111ena iz kutije. Sve \u0161to je ostalo u kutijama nakon mjesec dana poklonio je, prodao ili bacio.<\/p>\n\n\n\n To je pomalo ekstreman pristup za moje poimanje, ali mo\u017eda je ba\u0161 pravi pristup za nekoga tko je spreman. Kopanje po stvarima i premetanje s jedne na drugu hrpu zamagljuje osje\u0107aje i velika je vjerojatnost da \u0107e se neopa\u017eeno provu\u0107i podle podsvjesne upute \u201eovo \u0107u jo\u0161 nositi\u201c, \u201eovo mi je za svaki slu\u010daj\u201c ili \u201enikome ovo ne smeta\u201c.<\/p>\n\n\n\n Drugi na\u010din koji spominju je natjecanje s jednom ili vi\u0161e drugih osoba. Jedan dan bace (minimalno) jednu stvar, drugi dan dvije, tre\u0107i dan tri i tako dalje. Ovaj pristup daje malo vi\u0161e vremena za pripremu i opra\u0161tanje od stvari, a poti\u010de dru\u017eenje i interakciju.<\/p>\n\n\n\n Ja sam to radila stihijski i mrcvarila sam se mjesecima, jer je mrcvarenje moj \u017eivotni put. Krenula sam od garderobe pa se nastavila probijati kroz kuhinju i dnevni boravak, dok nisam pro\u0161la sve prostorije. Kad su pojedine prostorije bile po\u010di\u0161\u0107ene, krenula sam se rje\u0161avati namje\u0161taja i premje\u0161tati ga. Naravno, nakon prvog velikog \u010di\u0161\u0107enja svaka slijede\u0107a iteracija je bila puno br\u017ea, kra\u0107a i efikasnija. Nisam imala jasnu viziju, pa sam \u010desto \u201eisprobavala\u201c kako bi \u201eosjetila\u201c prostor i uvela pobolj\u0161anja. S vremenom sam shvatila da je to normalno. Vrijednosti i interesi srame\u017eljivo isplivavaju na povr\u0161inu pa ih je potrebno nje\u017eno uklopiti u \u017eivot. Kod mene vrijedi: \u201eSamo bez naglih pokreta\u201c. Promi\u0161ljam, sistematiziram i ne \u017eurim se. Ali jednom kad je slo\u017eeno kako \u017eelim, slo\u017eeno je \u201ezauvijek\u201c. Retrospektivno gledano, vrlo sli\u010dni u\u010dinak bi imala da sam odmah sve upakirala u kutije i vadila ono \u0161to mi treba kroz mjesec dana.<\/p>\n\n\n\n Kod ra\u0161\u010di\u0161\u0107avanja garderobe mo\u017ee se primijeniti \u201esezonsko pravilo\u201c odnosno pravilo \u201e\u0161est mjeseci\u201c. Pravilo glasi da, kad procjenjujemo odjevni predmet, provjerimo da li smo ga nosili u proteklih tri mjeseca i da li ga planiramo nositi u sljede\u0107a tri mjeseca. Time je pokriveno \u0161est mjeseci, odnosno dvije sezone. Postoji i klub 333. Radi se o osobama koje kombiniraju 33 odjevna predmeta kroz 3 mjeseca. To uklju\u010duje svu odje\u0107u, obu\u0107u pa \u010dak i nakit. Online zajednica ljudi u klubu 333 izmjenjuje iskustva i ideje kako i koje predmete kombinirati, sve u cilju smanjenja odjevnih predmeta, ali i, a to je jo\u0161 va\u017enije, kako odabrati odjevne predmete koji nas najvi\u0161e vesele i nositi ih svaki dan (i osje\u0107ati se odli\u010dno svaki dan).<\/p>\n\n\n\n Ja napravim inventuru svaki put kad je promjena vremena, bilo na po\u010detku zime ili po\u010detku ljeta. To je ono vrijeme kad sam u pro\u0161losti selila i premetala kutije. Ako ne\u0161to nisam nosila cijelu zimu, sigurno ne\u0107u ni slijede\u0107u. Isto vrijedi i za ljeto. Obi\u010dno u to vrijeme odvojim dva ili tri predmeta koja mi vi\u0161e ne slu\u017ee.<\/p>\n\n\n\n Za ra\u0161\u010di\u0161\u0107avanje garderobe dobro je i pravilo 1:1 koje, zapravo, vrijedi za kasnije odr\u017eavanje reda, ali se sli\u010dno pravilo, npr. 1:5 ili 1:10 mo\u017ee upotrijebiti za efikasno \u010di\u0161\u0107enje na po\u010detku. Ako ste kao ja, uvidjet \u0107ete da vam nedostaje odjevnih predmeta koje volite nositi. Pa kad kupite novi predmet kojeg namjeravate redovito nositi, izbacite iz ormara jedan, pet ili deset odjevnih predmeta iste vrste. Ovo pravilo je izvanredno za odr\u017eavanje. S vremenom postane prirodno kupovati odjevne predmete koji nam stvarno trebaju, \u0161to zna\u010di da je neki stari odjevni predmet ve\u0107 \u201edao svoje\u201c i mo\u017eemo ga otpustiti.<\/p>\n\n\n\n Digitalni svijet<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u201eStvari\u201c u digitalnom svijetu ne zahtijevaju fizi\u010dko odr\u017eavanje. Cijena prostora za pohranu danas je zanemariva. Imamo terabajte i terabajte prostora na kojem mo\u017eemo dr\u017eati svaku sliku koju smo ikada snimili ili digitalnu knjigu koju smo preuzeli s Interneta. \u010cini se kao da uop\u0107e nije va\u017eno \u0161to smo sve pohranili i da nam to ne stvara nikakav pritisak. Pa ipak, stvari nas mogu optere\u0107ivati \u010dak i kad ih ne vidimo (zato nije dobro sve \u0161to \u017eelimo maknuti iz prostora preseliti kod roditelja u podrum ili u iznajmljeno skladi\u0161te).<\/p>\n\n\n\n Ono \u0161to vr\u0161i najve\u0107i pritisak u svakodnevnom \u017eivotu nisu digitalne knjige, nego dru\u0161tvene mre\u017ee, video-servisi, portali \u2013 odnosno digitalni \u201edru\u0161tveni svijet\u201c. Ovisnost o igricama i dru\u0161tvenim mre\u017eama danas su priznate bolesti modernog doba. Ni\u0161ta manje nisu problemati\u010dne ovisnosti o reality- show<\/em>-ovima ili serijama. Mogu\u0107nost odr\u017eavanja pa\u017enje sme\u017eurala se na tridesetak sekundi, ako i toliko. Novine su postale \u017euta \u0161tampa, a vijesti medij za senzacionalizam. Veze koje gradimo krhke su kao i veza s Internetom.<\/p>\n\n\n\n Tkogod se \u017eeli pozabaviti smislom \u017eivota morat \u0107e odrediti svoj odnos prema tehnologiji. Suludo bi bilo poku\u0161ati izbaciti tehnologiju i online sadr\u017eaje iz \u017eivota, jer su oni isprepleteni s poslovima i karijerama. Ali dozvoliti da nam svaki korak ili svaku misao kontrolira tehnologija dehumanizira nas i stavlja u polo\u017eaj primatelja sadr\u017eaja bez svijesti. Uskoro bismo trebali u potpunosti prepustiti na\u0161e razmi\u0161ljanje umjetnoj inteligenciji jer je na\u0161a ljudskost postala najslabija karika koju treba likvidirati. Nama se u djelovanje \u201emije\u0161aju emocije\u201c, \u0161to je istina, ali to nas ne \u010dini beskorisnim \u0161teto\u010dinama nego ljudima.<\/p>\n\n\n\n Tehnolo\u0161ke utopije pojavile su se s razvojem tehnologije modernog doba i u vrijeme prvih znanstveno fantasti\u010dnih filmova. Iako je primamljivo \u201e\u017eivjeti u oblacima\u201c budu\u0107ih civilizacija, na\u0161a stvarnost jo\u0161 uvijek je tu, na Zemlji, u rovovima. Kad \u017eivimo u virtualnom svijetu za svaki klik dobijemo bod ili lajk, i mali dopaminski high<\/em>. Svaki lajk potvr\u0111uje na\u0161u vrijednost, a na\u0161 trud se \u201eisplati\u201c prelaskom na sljede\u0107i level<\/em>. \u0160to manje osje\u0107amo vlastitu vrijednost, to \u0107emo vi\u0161e vremena provoditi online, jer ovisnosti koje imamo vezane su uz neispunjene potrebe, a dru\u0161tvene mre\u017ee i online igre prividno (i lak\u0161e) ispunjavaju na\u0161e potrebe. Virtualni svijet omogu\u0107ava privid povezivanja i privid va\u017enosti. Granica izme\u0111u zabave i ovisnosti je zamagljena i prili\u010dno smo pristrani i slatkorje\u010divi prema sebi dok se opravdavamo zbog jo\u0161 jednog sata provedenog na mre\u017ei.<\/p>\n\n\n\n Koliko, i da li \u0107ete, minimalizirati svoju prisutnost na digitalnim medijima ovisi, kao i sve ostalo, o vama. Mo\u017eda morate poslovno boraviti na dru\u0161tvenim mre\u017eama, a mo\u017eda i \u017eivite od dru\u0161tvenih mre\u017ea, naravno da to onda ne\u0107ete izbaciti (osim ako to ne \u017eelite). Ja sam odavno zatvorila sve dru\u0161tvene profile i nisam nikad bila ovisna o dru\u0161tvenim mre\u017eama. \u010cini se da \u0107e mi u budu\u0107nosti trebati za posao, ali ne osje\u0107am paniku zbog toga. Moja digitalna ovisnost je bila vezana uz \u201eistinu\u201c koju sam \u017eeljela prona\u0107i. Nisam vi\u0161e mogla podnijeti la\u017ei i neistine koje se serviraju u medijima, pa sam si dala za zadatak da prona\u0111em istinu. Bila sam na svim poznatim i nepoznatim stranicama i kanalima, na svim mogu\u0107im jezicima i bavila se svjetskim problemima. Tek kad sam prestala, shvatila sam koliko je to bio uzaludan pothvat. Nikakvu vrijednost za svoj \u017eivot nisam prona\u0161la na tim portalima. Kad sam prestala pratiti alternativne vijesti, prestala sam pratiti i mainstream<\/em> vijesti. Prestala sam \u010dak pratiti i YouTube videe s raznim psiholo\u0161kim savjetima (to je bio ekvivalent mojem bjesomu\u010dnom kupovanju knjiga). Ni\u0161ta od toga mi nije pomoglo da \u017eivim bolji \u017eivot. Sada biram isklju\u010divo materiju koja me zanima i koja mi donosi vrijednost.<\/p>\n\n\n\n Ovisnosti<\/strong><\/p>\n\n\n\n Svatko za sebe mora odrediti granicu izme\u0111u ovisnosti, zabave i smislenog \u017eivota. To se odnosi na sve ovisnosti, ne samo digitalne. Ovisnosti, virtualne ili stvarne, dolaze u svim veli\u010dinama i oblicima \u2013 ovisnost o gomilanju, ovisnost o izlascima, ovisnost o partnerstvu, ovisnost o \u0161opingu, ovisnost o telefoniranju, ovisnost o radu, ovisnost o alkoholu, cigaretama ili drogama, ovisnost o digitalnim mre\u017eama, ovisnost o televiziji, ovisnost o tabletama za smirenje\u2026 Nazivamo ih na\u0161im demonima iako to nisu demonske sile u nama, nego se javljaju kao odgovor na neispunjene potrebe i neugodne emocije u nama. Potrebe i neugodna stanja poku\u0161avamo \u201eubiti\u201c, \u201ezaboraviti\u201c, \u201eprogutati\u201c ili \u201eprespavati\u201c. Ako ih ne uspijemo \u201epobijediti\u201c \u201esnagom volje\u201c, osje\u0107amo se jadno i pora\u017eeno. Ali, uop\u0107e se ne radi o tome da nemamo snagu volje, nego nismo (jo\u0161) na\u0161li bolji na\u010din da se nosimo s neugodnim emocijama i posljedicama neispunjenih potreba.<\/p>\n\n\n\n Nekad \u0107e s\u00e2mo definiranje vrijednosti i smislenijeg \u017eivota rije\u0161iti, ili barem smanjiti, neke ovisnosti, ali, u ve\u0107ini slu\u010dajeva, dok ne zamijenimo ovisni\u010dka pona\u0161anja nekim drugim pona\u0161anjem, koje \u0107e za nas biti vrijedno i interesantno, put manjeg otpora \u0107e uvijek pobje\u0111ivati. Mali koraci su oni koji \u010dine razliku. Japanska filozofija Kaizen u\u010di nas da mali koraci dovode do velikih promjena. Bolje je kontinuirano napredovati malim koracima, nego \u010dekati promjenu ili raditi velike korake. Veliki koraci \u010desto previ\u0111aju \u010dimbenike u procesu i mogu dovesti do nepredvidivih problema.<\/p>\n\n\n\n Mark Scheeren, Michelle Dunbar i Steven Slate u knjizi The Freedom Model obra\u0111uju temu ovisnosti o alkoholu, \u010diji se koncepti mogu itekako primijeniti na ostale ovisnosti. Umjesto da na\u0161e pona\u0161anje nazovemo ovisno\u0161\u0107u<\/em> (ne\u0161to \u0161to je izvan na\u0161e kontrole) bolje ga je definirati kao navike<\/em> (koje su u potpunosti pod na\u0161om kontrolom). U jednom trenutku smo se zbog neke aktivnosti osje\u0107ali dobro, pa smo ju, ponavljaju\u0107i ju, usvojili kao naviku. Naviku smo toliko puta ponovili da smo ju (mi i okolina) prozvali ovisno\u0161\u0107u. Na\u0161a podsvijest usvojenu naviku povezuje s \u201enagradom\u201c bez obzira \u0161to smo u me\u0111uvremenu postali svjesni da nam ta navika ne donosi ni\u0161ta osim problema. Kad po\u010dnemo prakticirati nove navike, one su, ispo\u010detka, za nas te\u0161ke, ali s vremenom se osje\u0107amo bolje prakticiraju\u0107i ih. U prirodi \u010dovjeka je da radi ono zbog \u010dega se bolje osje\u0107a. Kako sve \u010de\u0161\u0107e biramo bolji osje\u0107aj novih navika, otpu\u0161tamo stare. Svijest o tome da \u017eelimo prakticirati bolje navike dodatno ih utvr\u0111uje.<\/p>\n\n\n\n Da li \u0107emo pobrisati profile, napraviti mjese\u010dni detox<\/em> od digitalnog svijeta ili \u0107emo upravo zbog novootkrivenih vrijednosti poja\u010dati online prisutnost \u2013 u potpunosti je pod na\u0161om kontrolom. Isto vrijedi za sve ostale ovisnosti. Pitanje je bilo, i ostaje, \u0161to nama<\/em> daje vrijednost<\/em> i \u0161to oplemenjuje<\/em> na\u0161 \u017eivot.<\/p>\n\n\n\n Brkanje vremena<\/strong><\/p>\n\n\n\n S obzirom da na\u0161e potrebe nisu bile ispunjene u pro\u0161losti kad su \u201etrebale\u201c biti ispunjene, vra\u0107at \u0107emo se u pro\u0161lost i poku\u0161avat \u0107emo ih ispuniti iz sada\u0161njeg trenutka. To \u010dinimo zamjeranjem, bijesom, razgovorima koji bi trebali ne\u0161to \u201erije\u0161iti\u201c (sva\u0111ama), ogovaranjem, manipuliranjem i \u017ealjenjem i to, naj\u010de\u0161\u0107e, u odnosima koji nemaju veze s na\u0161om pro\u0161lo\u0161\u0107u. Uspomene koje \u010duvamo rijetki su trenuci kad su na\u0161e potrebe bile zadovoljene. Obi\u010dno se radi o stvarima koje smo imali kad smo bili sretni ili su bile iskaz ne\u010dije ljubavi i privr\u017eenosti. S druge strane \u017eivimo u vje\u010dnoj iluziji da \u0107e na\u0161e potrebe biti ispunjene u budu\u0107nosti. Ne pada nam na pamet da ne\u0107emo u budu\u0107nosti biti sretniji i ispunjeniji. Svaka Nova godina ispunjena je \u017eeljama da bude bolja od stare. O\u010dekujemo kako \u0107e nam \u017eivot iscijeliti rane i nadoknaditi sve ono \u0161to nismo imali. Nikad nismo u sada\u0161njem trenutku i nikad ne prihva\u0107amo sada\u0161nji trenutak jer u ovom trenutku potrebe nam nisu zadovoljene i ne osje\u0107amo unutarnji mir. U budu\u0107nosti se nalazi savr\u0161eni trenutak u kojem se osje\u0107amo cjelovito i voljeno.<\/p>\n\n\n\n Predmeti nagomilani u \u017eivotnom prostoru vezani su ili uz ispunjenje potreba u pro\u0161losti ili uz ispunjenje potreba u budu\u0107nosti.<\/p>\n\n\n\n Bacanje hipotetske budu\u0107nosti<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u201eMoram se zdravije hraniti\u201c, \u201eOd ponedjeljka po\u010dinjem vje\u017ebati\u201c, \u201eOvu zimu \u0107u pisati\u201c, \u201eOd 1.5. prestajem pu\u0161iti\u201c, \u201eOd sutra ne jedem slatko\u201c, \u201eMoram vi\u0161e meditirati\u201c.<\/p>\n\n\n\n Hipotetska budu\u0107nost nalazi se u na\u0161oj glavi, ali i u garderobi, kuhinji, spava\u0107oj sobi, dnevnom boravku, kupaoni, gara\u017ei\u2026<\/p>\n\n\n\n To je, ne tako daleka, budu\u0107nost u kojoj smo sretni i bavimo se aktivnostima koje volimo. Pi\u0161emo, slikamo, zdravo se hranimo, dru\u017eimo se, bavimo se sportom, \u0161etamo psa. Pritom izgledamo odli\u010dno i nosimo tri broja manju odje\u0107u a ispod majice nam se naziru trbu\u0161ni mi\u0161i\u0107i. Za malo dalju budu\u0107nost priredili smo u glavi vikendicu na moru, brod za pecanje, hobije, putovanja i Bucket<\/em> listu.<\/p>\n\n\n\n \u201eSagradi i do\u0107i \u0107e\u201c, poznata je re\u010denica iz filma \u201ePolje snova\u201c. Vjerujemo da, ako pripremimo sve stvari koje \u0107emo koristiti u budu\u0107nosti, da \u0107e se ona, magi\u010dno, ostvariti. Ako kupimo pribor za slikanje, sigurno \u0107emo slikati. Ako kupimo opremu za vje\u017ebanje, sigurno \u0107emo vje\u017ebati. Ako kupimo bicikl, sigurno \u0107emo ga voziti. Onda krenemo, dan, dva, tri, ali nam se uskoro \u201e\u017eivot\u201c preprije\u010di na putu. Onaj \u201estvarni\u201c, mu\u010dni \u017eivot. Tako stvari, koje su trebale unijeti veselje i vrijednost u \u017eivot, postaju manifestirani podsjetnik svega onoga \u0161to nismo uspjeli napraviti.<\/p>\n\n\n\n Odga\u0111amo sve \u0161to bi nas veselilo i donijelo vrijednost u na\u0161 \u017eivot jer smo optere\u0107eni stotinama drugih aktivnosti koje nam nisu va\u017ene, ali su (mo\u017eda) hitne. U knjizi 7 navika uspje\u0161nih ljudi Stephen R. Covey dijeli aktivnosti u \u010detiri kvadranta po va\u017enosti i hitnosti:<\/p>\n\n\n\n 1. va\u017eno i hitno, 2. va\u017eno i ne-hitno, 3. neva\u017eno i hitno, 4. neva\u017eno i ne-hitno. Cilj je provoditi najvi\u0161e vremena u drugom kvadrantu, baviti se aktivnostima koje nisu hitne, ali su va\u017ene. Naravno, neva\u017enim aktivnostima se uop\u0107e ne bi trebali baviti ili bi ih trebali sprije\u010diti djelovanjem u drugom kvadrantu. Naslu\u0107ujete, ve\u0107inu vremena ve\u0107ina ljudi provodi u ostala tri kvadranta. Najvi\u0161e u prvom i \u010detvrtom. U prvom odgovaramo na mailove i jurimo na sastanke, a u \u010detvrtom gledamo televiziju i preme\u0107emo se po kau\u010du, \u201eodmaramo se\u201c. On tako\u0111er navodi va\u017enost razumijevanja kruga utjecaja i kruga preokupacije \u2013 najvi\u0161e se bavimo stvarima i situacijama nad kojima nemamo nikakav utjecaj i kontrolu (preokupacijama), a najmanje onime nad \u010dime imamo kontrolu \u2013 nama samima i na\u0161im pona\u0161anjem. Cilj je pove\u0107ati krug utjecaja, kroz, na primjer, pozitivne aktivnosti u zajednici, a smanjiti utro\u0161ak energije na situacije nad kojima nemamo nikakvog utjecaja, \u0161to uklju\u010duje i pona\u0161anje drugih ljudi.<\/p>\n\n\n\n Hitnost i privid va\u017enosti svakodnevnih aktivnosti odvla\u010de nam pa\u017enju od onoga \u0161to nam je uistinu va\u017eno. S obzirom da ono \u0161to je nama va\u017eno uglavnom nije hitno, ostavljamo to za \u201ekraj\u201c. Surfanje po portalima i mre\u017eama spadaju u kategoriju hitnog i neva\u017enog, i ne-hitnog i neva\u017enog. Na\u0161 utjecaj na svjetsku politiku jednak je nuli, ali \u0107emo potro\u0161iti nekoliko sati lamentiraju\u0107i o politi\u010dkoj situaciji ili aktualnoj medijskoj sva\u0111i, hap\u0161enju ili izjavama javnih osoba. Kad nam \u201e\u017eivot ovisi\u201c o izjavi princeze za britanske novine ili o tome koliko je posjetitelja bilo na koncertu u Areni, gubimo energiju potrebnu za djelovanje u vlastitom \u017eivotu. Moramo si popit tableticu za smirenje jer je netko poznati kupio ne\u0161to, \u0161to si mi nikad ne\u0107emo mo\u0107i priu\u0161titi. A onda \u0107emo si, umorni i iscrpljeni, popiti pivce za \u017eivce i \u201eisklju\u010dit\u201c se pred televizorom dok se ne onesvijestimo. Takav bi nam \u017eivot trebao biti i po\u017eeljan, jer tako \u017eive likovi serija i filmova uz koje se gromoglasno smijemo.<\/p>\n\n\n\n Bavljenje aktivnostima koje nisu hitne, ali su va\u017ene, zahtijeva vremena, a rezultati nisu odmah vidljivi. Prema Coveyu, jedna od najva\u017enijih aktivnosti drugog kvadranta je pisanje vlastite misije o \u017eivotu, koja uklju\u010duje vlastite vrijednosti i na\u010dela, kao i slije\u0111enje tih istih na\u010dela i vrijednosti. Svejedno radi li se o stvaranju boljih veza ili kreativnom izra\u017eavanju ovakve aktivnosti imaju dugoro\u010dno pozitivan utjecaj na na\u0161 \u017eivot.<\/p>\n\n\n\n Bavljenje budu\u0107no\u0161\u0107u (i pro\u0161lo\u0161\u0107u) neva\u017eno je i ne-hitno, i ujedno izvan na\u0161eg kruga utjecaja. Mo\u017eda nama djeluje va\u017eno i hitno, ali nije, budu\u0107nost \u0107e do\u0107i \u017eurili se mi ili ne. I to ne onakva kakvoj se nadamo. Izjave poput: \u201eMoj \u017eivot nije trebao ispasti ovako\u201c ili \u201e\u0160to mi se dogodilo?\u201c nisu nimalo neuobi\u010dajene.<\/p>\n\n\n\n Mogu samo potvrditi rezultate na\u010dina \u017eivota u oblacima. Prvih \u010detrdeset godina sam tra\u017eila sebe, a sljede\u0107ih deset sam poku\u0161avala saznati \u0161to mi se dogodilo u prvih \u010detrdeset. Iako sam vjerovala da \u201eradim na sebi\u201c, zaboravila sam uzeti u obzir \u017eivot koji mi se odigravao ispred o\u010diju. Poricala sam ograni\u010denja koja sam imala u nadi da \u0107e budu\u0107nost donijeti razrje\u0161enje, a analizirala sam pro\u0161lost u nadi da \u0107e se magi\u010dno popraviti ako samo budem dovoljno dugo o njoj razmi\u0161ljala. Nisam radila s onime \u0161to imam, nego sam ma\u0161tala o onome \u0161to nemam.<\/p>\n\n\n\n Stvari za hipotetsku budu\u0107nost uklju\u010duju, ali nisu ograni\u010dene na:<\/p>\n\n\n\n Od svih stvari za hipotetsku budu\u0107nost najte\u017ee sam se odvojila od hipotetskih hobija kojima sam se htjela baviti i pribora kojeg sam kroz \u017eivot selila iz stana u stan. Daleko najte\u017ee mi je bilo priznati samoj sebi da se tim hobijima nikad ne\u0107u baviti. Ne zato \u0161to ne\u0107u imati vremena, nego zato \u0161to me, zapravo, ne privla\u010de. Vizija \u201esavr\u0161enog\u201c stana u mojoj glavi uklju\u010divala je biblioteku i atelje. I, da, imala sam police natrpane knjigama od poda do stropa i da, imala sam hrpu pribora za slikanje i crtanje. No, po\u017eutjele knjige i blokovi za crtanje pri\u010dali su druga\u010diju pri\u010du od moje. Ne ka\u017eem da se ne\u0107u nekad baviti tim hobijima, ali dokle god ne primim olovku u ruke i ne\u0161to ne nacrtam, ne\u0107u ni pomi\u0161ljati na to.<\/p>\n\n\n\n \u010cesto sam mijenjala interese i podru\u010dja rada, zbog \u010dega sam se jako kritizirala. \u017deljela sam se \u201eskrasiti\u201c i \u201ebiti stru\u010dnjak\u201c u svom polju. Divila sam se ljudima koji mogu godinama, pa \u010dak i desetlje\u0107ima, ostajati u jednom podru\u010dju. Divila sam se i ljudima koji danima mogu sjediti nad jednom slikom ili ilustracijom. Ja sam \u017eeljela biti ti ljudi. A ne ja. Ja koja mijenjam interese kao ga\u0107e i ja koja se di\u017eem svakih pet minuta od stola. \u010cinjenica da sam \u201egutala\u201c filozofiju i psihologiju mi nije zna\u010dila ni\u0161ta. Kao ni \u010dinjenica da sam stalno ne\u0161to \u0161vrljala i pisala. Nisam ni trepnula dok sam u\u010dila raditi s tehnologijom i programima. Ali to je sve, za mene, bilo \u201ebezveze\u201c i za \u201eusput\u201c dok tra\u017eim pravu<\/em> aktivnost.<\/p>\n\n\n\n Talenti koje imamo su nam toliko prirodni da ni ne primje\u0107ujemo da ih koristimo niti primje\u0107ujemo da ih drugi nemaju. Toliko su nam \u201enormalni\u201c da ih smatramo neva\u017enima i dosadnima. Jedini na\u010din na koji ih mo\u017eemo primijetiti je da slijedimo interese, a ne da ih odbacujemo jer nisu \u201ekonzistentni\u201c ili se \u201ene isplate\u201c. Umjesto da slijedimo interese i aktivnosti koje nam prirodno dolaze, gledamo okolo \u0161to je \u201euspje\u0161no\u201c i \u201epriznato\u201c i tugujemo jer mi to ne mo\u017eemo posti\u0107i (iako duboko u sebi znamo da to ni ne \u017eelimo). Nikad nas ne\u0107e interesirati ne\u0161to za \u0161to nemamo talent. I nikad ne\u0107emo razviti talent za ne\u0161to \u0161to nas ne interesira.<\/p>\n\n\n\n Mi ne percipiramo na\u0161e svakodnevne aktivnosti i ne vidimo \u010demu dajemo prioritet, dok to ne osvijestimo. Sada\u0161nji trenutak ne la\u017ee. I nije u ma\u0161ti. Sada\u0161nji trenutak govori tko smo i \u0161to radimo. Bez obzira koliko nam je neka ideja privla\u010dna, pitanje, koje si moramo postaviti, je: \u201e\u017delim li ja to stvarno<\/em> raditi?\u201c.<\/p>\n\n\n\n Ako ne\u0161to ne radim sada<\/em>, zna\u010di da to, zapravo, ne \u017eelim raditi (a mislim da bi trebala<\/em>) ili mislim da je to neva\u017eno. Na meni je da odredim koja je od tih dviju opcija istinita, i odlu\u010dim se \u0161to \u0107u s tim u\u010diniti \u2013 sada<\/em>. Ili \u0107e mi to postati va\u017eno ili \u0107u to odbaciti zauvijek. Na taj na\u010din \u0107u se rije\u0161iti hipotetske budu\u0107nosti.<\/p>\n\n\n\n The Minimalists, koji ve\u0107 dugi niz godina poma\u017eu ljudima da se rije\u0161e vi\u0161ka stvari, imaju tezu, koju ja samo mogu potvrditi, da nitko nije po\u017ealio \u0161to se rije\u0161io neke stvari. Njihova teza glasi 20-20-20. To zna\u010di da ako nam ne\u0161to zatreba, a \u0161to smo mo\u017eda bacili, mo\u017eemo nabaviti u roku 20 minuta, u krugu od 20 kilometara, za manje od 20 dolara. Zvu\u010di kao da \u0107emo svakih pet minuta tr\u010dati u du\u0107an po ne\u0161to \u0161to smo bacili, me\u0111utim, u godinama otkako su se \u201eminimalizirali\u201c Minimalisti su svega dva ili tri puta morali iskoristiti to pravilo.<\/p>\n\n\n\n Ne\u0107emo sigurno baciti ne\u0161to \u0161to je samo po sebi uistinu vrijedno niti ne\u0161to \u0161to je nama vrijedno. Bacit \u0107emo bezvezarije koje smo nagomilali zbog ideja o savr\u0161enoj budu\u0107nosti i koje nam vrlo vjerojatno nikada ne\u0107e zatrebati.<\/p>\n\n\n\n Kad sam se rije\u0161ila hipotetske budu\u0107nosti izvadila sam sokovnik, koji je stajao ispod sudopera i kojeg sam koristila jednom u \u0161est mjeseci, i stavila ga na \u201enajbolju\u201c policu, pored blendera i sjeckalice. Odonda sve aparate koristim svaki dan. Izgleda da sam uistinu vidjela vrijednost u svje\u017eim sokovima. Ako mi ikad zatreba olovka i blok za crtanje, pravilo 20-20-20 \u0107e to, zasigurno, lako rije\u0161iti.<\/p>\n\n\n\n Otpu\u0161tanje \u017eelje za boljom pro\u0161lo\u0161\u0107u<\/strong><\/p>\n\n\n\n Sr\u0111an Roje u predavanju o definicijama nas poti\u010de na redefiniranje uobi\u010dajenih pojmova. Na primjer, redefinicija pojma uspjeh mogla bi biti \u201eUspjeh je kad radimo ono \u0161to volimo\u201c. A definicija zamjeranja mogla bi glasiti \u201e\u017delja za boljom pro\u0161lo\u0161\u0107u\u201c.<\/p>\n\n\n\n Kad razmi\u0161ljamo o pro\u0161losti prisje\u0107amo se ili lijepih trenutaka iz pro\u0161losti ili zamjeramo ljudima, sebi i \u017eivotu jer pro\u0161lost nije bila onakva kakvu smo ju pri\u017eeljkivali. Zamjeramo roditeljima zbog na\u0161ih neispunjenih potreba, ljutimo se na sebe jer nismo postupili druga\u010dije i ljutimo se na prijatelje i partnere koji su nas iznevjerili. Covey u knjizi 7 navika uspje\u0161nih ljudi svrstava ruminiranje o pro\u0161losti u \u010detvrti kvadrant i u krug preokupacija. Pro\u0161lost je pro\u0161la i vi\u0161e ni\u0161ta ne mo\u017eemo u\u010diniti da ju promijenimo, a ujedno se nalazi u kategoriji neva\u017enog i ne-hitnog.<\/p>\n\n\n\n Dr\u017eati se za pro\u0161lost jo\u0161 je gore od razmi\u0161ljanja o hipotetskoj budu\u0107nosti, jer u hipotetskoj budu\u0107nosti jo\u0161 uvijek mo\u017eemo, hipotetski, ne\u0161to u\u010diniti.<\/p>\n\n\n\n Velike se polemike vode me\u0111u minimalistima o bacanju uspomena i na\u010dinima no\u0161enja s pro\u0161lo\u0161\u0107u. Uspomene su nam jedinstvene i imaju sentimentalnu vrijednost, koja nam je neprocjenjiva. Pro\u0161lost nas \u010dini \u201eonime \u0161to smo danas\u201c. Me\u0111u uspomenama nalaze se podsjetnici na prve ljubavi, pokloni, pisma, razglednice, spomenari, dnevnici, prvi CD\/VHS, fotografije, stari klju\u010devi, privjesci, suveniri, predmeti koje smo donijeli iz raznih hotela ili sa zabava \u2013 ako bismo redefinirali uspomene, mogli bismo re\u0107i da su to \u201eDokazi da smo \u017eivjeli\u201c.<\/p>\n\n\n\n Mi ne pregledavamo svaki dan kutiju s uspomenama i rijetko vadimo stare fotografije. Te nam stvari slu\u017ee isklju\u010divo kao dokazi. Potrebu da ih izvadimo dobivamo kad upoznamo nekog novog i \u017eelimo ga\/ju uklju\u010diti u na\u0161 \u017eivot. Onda vadimo dokaze o privr\u017eenosti drugih ljudi prema nama i pokazujemo svoju posebnost i jedinstvenost.<\/p>\n\n\n\n Uspomene nisu samo sentimentalni ostaci na\u0161eg postojanja spremljeni u kutijama, one su i u svakodnevnim predmetima. \u0160alice koje smo dobili na poklon, pribor za hobije kojima smo se bavili, \u0161kolske knjige i eseji, rje\u010dnici i enciklopedije, sportski rekviziti za tenis kojeg smo igrali s petnaest godina i kad nas je trener pohvalio, knjige koje smo \u201egutali\u201c u literarnoj fazi, buntovni\u010dka odje\u0107a koju smo nosili u srednjoj \u0161koli, suveniri iz gradova koje smo posjetili, smije\u0161ni tregeri ili kravate koje smo nosili onaj dan kad smo se s ekipom napili, kapa koju smo nosili one zime kad smo upoznali dru\u017eicu, termosica koju nam je poklonila mama, vesta koju nam je poklonila prijateljica za dvadeseti ro\u0111endan\u2026<\/p>\n\n\n\n Neupitno je da ti predmeti imaju va\u017enost u na\u0161em \u017eivotu. Pitanje je, da li imaju vrijednost<\/em> u na\u0161em sada\u0161njem<\/em> \u017eivotu? Oni su nepobitni dokaz da smo postojali i da smo nekome ne\u0161to zna\u010dili. Oni su trenuci zaustavljeni u vremenu koje prolazi i koje nam izmi\u010de iz ruku. Odbaciti ih zna\u010dilo bi izbrisati nas \u201es mape\u201c i na\u0107i se u lebde\u0107em polo\u017eaju u vakuumskom prostoru. Pa ipak\u2026<\/p>\n\n\n\n Svatko od nas je imao i pomalo problemati\u010dnu pro\u0161lost. Potrebe nisu bile ispunjene, bilo je suza i pla\u010da, morali smo se opra\u0161tati od ljudi i mjesta za koja smo se vezali, bili smo izdani, ostavljeni, do\u017eivjeli smo nepravdu. Uspomenama poku\u0161avamo pokrpati rupe i popraviti pro\u0161lost.<\/p>\n\n\n\n Bogato radno i \u017eivotno iskustvo, \u017eivot u inozemstvu, putovanja, neobi\u010dni predmeti i suveniri \u010dinili su okosnicu moje pozitivne pro\u0161losti. Sada\u0161nji \u201ebljakasti\u201c \u017eivot uronjen u rutinu rada i spavanja \u010dinio se kao bijedan rezultat bogate pro\u0161losti. Svakodnevno pre\u017eivljavanje i zara\u0111ivanje bilo je neusporedivo jadnije u usporedbi sa slobodnim duhom kojeg sam jahala za vrijeme fakulteta. \u017deljela sam nazad. U mladost, slobodu, zaljubljivanje, neoptere\u0107enost. \u017deljela sam ponovno biti va\u017ena, posebna. Ali, svako vra\u0107anje u pro\u0161lost neminovno me podsje\u0107alo i na te\u0161ke trenutke kad sam se borila s napu\u0161teno\u0161\u0107u i strahom.<\/p>\n\n\n\n Nakon mjeseci mrcvarenja u\u010dinila sam ono \u0161to Minimalisti preporu\u010daju \u2013 uslikala sam sve uspomene i bacila ih. Slike s uspomenama \u010de\u0161\u0107e pregledavam nego \u0161to sam otvarala kutiju, a osje\u0107aj mi je pritom isti. Kao da bih ikada mogla zaboraviti trenutke slobode, veselja i mladosti. Kao da bih ikada mogla zaboraviti koliko mi moje prijateljice zna\u010de, kao da bih ikada mogla zaboraviti prvu ljubav, prvu vo\u017enju automobilom ili prvu teretanu u koju sam se u\u010dlanila.<\/p>\n\n\n\n Kad pobacamo dokaze o postojanju ponovno se susre\u0107emo s prazninom i prolazno\u0161\u0107u. Ako smo samo materija, ostajemo ovdje zarobljeni s na\u0161im stvarima zauvijek. Ako smo duh koji nastavlja \u017eivjeti poslije smrti, na\u0161a sje\u0107anja oti\u0107i \u0107e s nama. U oba slu\u010daja nijedan predmet ne mo\u017eemo ponijeti sa sobom. Mislim da mi je svijest o tome bila presudna za opra\u0161tanje od predmeta optere\u0107enih duhom pro\u0161losti.<\/p>\n\n\n\n Predmeti koje nisam mogla baciti su vrijedni predmeti, kao \u0161to su prstenje i zlatni lan\u010di\u0107i, a nikako, ba\u0161 nikako se nisam mogla odvojiti od svog prvog laptopa i prve video-kamere. Jednostavno nisam mogla, veza je prejaka, previ\u0161e je simbolike i preveliku su vrijednost imali u mojoj pro\u0161losti. Ali, s obzirom da su jedini preostali, mogu biti na vidljivom mjestu i donositi vrijednost u moj \u017eivot – danas.<\/p>\n\n\n\n Mo\u017eda nam ne trebaju dokazi da smo \u017eivjeli, mo\u017eda nam trebaju svjedoci. Ljudi koji nas okru\u017euju i s kojima se povezujemo, i s kojima stvaramo zajedni\u010dka iskustva. \u201eVolite ljude, koristite se stvarima, a ne obrnuto.\u201c<\/p>\n\n\n\n Svakodnevni papiri\u0107i<\/strong><\/p>\n\n\n\n Telefonski broj majstora kojeg mi je preporu\u010dio susjed i koji \u0107e mi dobro do\u0107i, posjetnice, loyalty<\/em> kartice desetaka du\u0107ana, letci s reklamama za dostavu hrane, obrasci za glomazni otpad, upute u slu\u010daju katastrofe, upute za \u010di\u0161\u0107enje aparata od kamenca, naljepnice za popuste u du\u0107anima, termini za doktore, ra\u010duni, obavijesti, ambala\u017ea od vre\u0107ica za usisava\u010d ili kutije za patronu kao podsjetnik za slijede\u0107u kupovinu, upute za pripremu \u010daja, zapisi i ideje, skice, podaci o bojleru, flyeri<\/em> sa sajma knjiga, radno vrijeme du\u0107ana na godi\u0161njem odmoru, lista filmova za pogledati\u2026<\/p>\n\n\n\n Koli\u010dina informacija koje svakodnevno prera\u0111ujemo nepregledna je. Papiri\u0107i, Post-it<\/em>-i, podsjetnici, letci, ispisane liste i tablice \u2013 gomilaju se na hrpi s ra\u010dunima i po\u0161tom. Kad sjednemo obraditi hrpu nepovezanih i nabacanih informacija ne znamo od kud po\u010deti ni gdje ih pohraniti. Znamo gdje \u0107emo pospremiti pla\u0107ene ra\u010dune i zdravstvenu dokumentaciju, ali \u0161to s ostalih milijardu informacija?<\/p>\n\n\n\n Blagoslovljeni bili mobitel s kamerom i online<\/em> servisi za pohranu podataka.<\/p>\n\n\n\n Razvrstavaju\u0107i nepreglednu d\u017eunglu digitalnih informacija odlu\u010dila sam odvojiti podatke koji su mi va\u017eni od onih koji i nisu tako va\u017eni, ali mi ponekad trebaju. Online<\/em> servisi za pohranu podataka nude dovoljno veliku koli\u010dinu besplatnog prostora na koji sam pohranila podatke koji mi trebaju, ali nisu tako va\u017eni. Ti podaci su pohranjeni samo online<\/em> i ako se ne\u0161to neo\u010dekivano dogodi ne\u0107u plakati ako ih izgubim. Ne zauzimaju mi prostor na tvrdom disku i ne stvaraju mi nered me\u0111u podacima koji su mi va\u017eni. Poslovni podaci spremljeni su i na tvrdi disk i na posebno cloud<\/em> mjesto koje je sigurnije i ima sigurnosnu kopiju.<\/p>\n\n\n\n Ne toliko va\u017eni podaci dostupni su mi uvijek putem aplikacije na mobitelu i oslobodili su me papiri\u0107a zauvijek. Bilo da sam zapisala podatak ru\u010dno i uslikala ga, prona\u0161la ga na Internetu ili primila putem poruke \u2013 brzo i jednostavno ga pohranjujem i uvijek ga lagano pronalazim.<\/p>\n\n\n\n Podijelila sam podatke u slijede\u0107e mape:<\/p>\n\n\n\n Na ovaj na\u010din sve su mi informacije svugdje dostupne, a upravo te informacije naj\u010de\u0161\u0107e trebam kad nisam kod ku\u0107e. Bilo da sam u du\u0107anu i trebam loyalty<\/em> karticu ili mi ba\u0161 zatreba prometna dozvola ili ambala\u017ea patrone za pisa\u010d jer sam ugledala akciju.<\/p>\n\n\n\n Zalihe<\/strong><\/p>\n\n\n\n I? Kako vam ide sa zalihama poslije pandemije? Ruksak za hitne slu\u010dajeve je a\u017euriran? Baterije u svjetiljci su pune? Tank je pun goriva? Ima dosta konzervi graha?<\/p>\n\n\n\n Posljednje dvije konzerve tune preme\u0107em po polici. Tko zna jesu li jo\u0161 jestive. Teoretski bi trebale biti, ali iskustvo u protekle tri godine mi govori da iako pi\u0161e na namirnici da nije istekao rok, isti ne garantira ispravnost. Bilo je tu pljesnivog graha, ukiseljenih maslina, \u010dudnih mirisa, u\u017eegnutog ulja. Kao onaj dje\u010dak iz filma AI netko (ne\u0161to) \u0107e gledati moje konzerve dugo nakon \u0161to svijet propadne.<\/p>\n\n\n\n U doba apokalipse koli\u010dina stvari \u201eza svaki slu\u010daj\u201c eksponencijalno raste. Kad putujemo na odmor jednaka koli\u010dina stvari nam treba za 3 kao i za 10 dana. Kad putujemo u nepoznato ista koli\u010dina stvari nam treba za 3 kao i za 3.333 dana.<\/p>\n\n\n\n Ako ste ikada gledali emisije o \u201epreperima\u201c mo\u017eda ste primijetili da su oni usko specijalizirani. Jedni se pripremaju za nuklearni rat, pa su mjera\u010d radijacije i izvor \u010distog zraka od krucijalne va\u017enosti. No, stvari se mijenjaju kad se \u201eprepaju\u201c za solarnu baklju, meteor, propast bankarskog sustava ili erupciju supervulkana. Opet je druga\u010dije ako do\u0111e do epidemije ili ako naglo do\u0111e ledeno doba i na\u0111emo se u oku superoluje. \u010cak i oni razumiju da se mora za\u017emiriti na jedno oko i da nije mogu\u0107e osigurati sve<\/em> za sve<\/em> mogu\u0107e scenarije. Izbezumljeno \u0161arafe metalne plo\u010de po zidovima iako i sami znaju da to nije dobra stvar ako te zatrpa, recimo, lava. No, sigurnost ne pita razum.<\/p>\n\n\n\n \u017divot je kombiniranje stotina tisu\u0107a varijabli bez mogu\u0107nosti da se na njih utje\u010de. Na\u0161 sigurnosni sustav radi u turbo modu u svakom trenutku svakog dana, a na\u0161 um nas poku\u0161ava na sve upozoriti. Baca slike o mogu\u0107im nesre\u0107ama na\u0161ih najbli\u017eih, srce nam podrhtava pri najmanjem trzaju ili nepoznatom zvuku (susjedu padne \u010deki\u0107 na pod), obja\u0161njava nam da iako je sada toplo u svakom trenutku mo\u017ee zahladiti, u pozadini se prisje\u0107a vijesti o poskupljenju ili nesta\u0161ici plina, izbacuje slike punih bolnica, ili, one koje nama najvi\u0161e zaokupljaju pa\u017enju, umiranja ljudi uslijed ratova, bombardiranja, potresa, poplava. Mediji nas futraju slikama u\u017easa i horora koji se de\u0161ava po svijetu, predvi\u0111anjima stru\u010dnjaka o tre\u0107em svjetskom ratu, topljenja polova, nesta\u0161ice hrane \u2013 sve mi to konzumiramo jednako kao i reklame izme\u0111u tih objava.<\/p>\n\n\n\n Nakon \u017eestoke borbe izme\u0111u panike, konzumerizma, zdrave pameti i straha, sjela sam sama sa sobom, zatvorila o\u010di i izvrtjela scenarij evakuacije iz stana u hitnom slu\u010daju. Imala sam dovoljno prilike do\u017eivjeti u\u017eivo ili vidjeti na televiziji kako to izgleda kad krene kaos. \u010cak sam izvukla ruksak i po\u010dela stavljati stvari. Stavila sam dvije veste i \u010darape i ruksak je bio pun. Izvadila sam te dvije veste i \u010darape i spremila ruksak. To je bilo to od \u201eprepanja\u201c.<\/p>\n\n\n\n Stvari \u201eza svaki slu\u010daj\u201c<\/p>\n\n\n\n Ako \u017eelite \u010duvati i gomilati stvari za svaki slu\u010daj, onda \u010duvate po jednu stvar za svaki<\/em> slu\u010daj. Onda morate imati za svaki<\/em> slu\u010daj barem jednu stvar. Onda morate uzeti debelu tekicu i enciklopediju, sjesti i nabrojati slu\u010dajeve u kojima bi vam mogla zatrebati neka stvar, bilo koja stvar, a koja vam sada ne treba, i pripremiti se za taj slu\u010daj. Primjer bi bila haljina koju ste imali na svadbi 1992., a \u017eao vam je baciti za \u201esvaki\u201c slu\u010daj. Ovdje to zna\u010di da ju \u010duvate za svaki slu\u010daj svadbe iz 1992. Kad ste bili tih dimenzija, kada ste ju tako skupo platili, i kad vam se tako jako svidjela.<\/p>\n\n\n\n U ovakvim situacijama \u010dak ni ne razmi\u0161ljamo o slu\u010dajevima katastrofe, nego banalnim situacijama. \u010cuvamo stare bluze, stolnjake, posteljine i istro\u0161ene ru\u010dnike za nevidljive goste koji nam stalno dolaze, kutijice, vre\u0107ice, bi\u017euteriju, stolce za vrt koji nemamo, tajice za teretanu iz \u201964., trakice, \u0161page. Jo\u0161 bolje i produktivnije je \u010duvati za svaki slu\u010daj stvari koje s vremenom gube vrijednost \u2013 kao \u0161to su sprejevi, baterije, boje (razne), selotejp, remeni (elasti\u010dni), i sli\u010dno.<\/p>\n\n\n\n Ako ba\u0161 morate \u010duvati stvari za svaki slu\u010daj, onda \u010duvajte stvari za svaki<\/em> slu\u010daj. Pritom mislim na jednu stvar koja se mo\u017ee koristiti u (gotovo) svakom slu\u010daju. Zato kod ku\u0107e imamo \u0161kare, \u0161vicarski no\u017e, iglu za \u0161ivanje, mobitel, i sli\u010dno. Ako mo\u017eete nabrojati barem 10 situacija u kojima bi vam neki predmet mogao zatrebati, i zatrebao vam je unazad mjesec-dva, onda na\u0111ite mjesto za njega i \u010duvajte ga.<\/p>\n\n\n\n (Bez) stvari u slu\u010daju katastrofe<\/p>\n\n\n\n Minimalisti\u010dka filozofija ka\u017ee da \u0161togod da se desi, mi imamo resurse reagirati na tu situaciju. I tu se ne radi o slijepom prepu\u0161tanju i namjernom izlaganju opasnosti. Ako kre\u0107emo na put po 40\u00b0C onda ne uzeti vodu zna\u010di biti glup, a ne imati povjerenje. \u010cak i ako ne uzmemo vode, velika je vjerojatnost da \u0107emo po putu nai\u0107i na benzinsku pumpu ili \u0107e nam netko dati vode, ako do\u0111e do toga da puzimo po asfaltu.<\/p>\n\n\n\n Za slu\u010daj katastrofe se, na \u017ealost, ne mo\u017eemo pripremiti. \u010cak i ako imamo bunker, mo\u017eda \u0107emo u tom trenutku biti na drugom kraju zemlje. Ako imamo doma spreman ruksak, mo\u017eda \u0107emo ba\u0161 tada biti kod susjeda na kavi. Svatko od nas, ako \u017eivi nekim prosje\u010dnim \u017eivotom, u ku\u0107i ima zaliha hrane za barem nekoliko dana i robe za nekoliko godina. Svaka katastrofa koja traje dulje od 3-4 dana je ona vrsta katastrofe koja zahtjeva pokretanje dodatnih resursa koje nikako ranije ne mo\u017eemo ni pripremiti ni mobilizirati. A ti resursi dolaze u obliku ljudi. A ne stvari.<\/p>\n\n\n\n No, to ne zna\u010di da ne smijemo imati vi\u0161e od jedne tube paste za zube ili jedne role toaletnog papira. Jedno su zalihe, a drugo je potro\u0161na roba. Ako si \u017eelimo olak\u0161ati \u017eivot i osloboditi vrijeme za bavljenje smislenijim aktivnostima, sigurno ne\u0107emo po svaku rolu papira tr\u010dati u du\u0107an niti \u0107emo svaka dva dana prati majice jer ih imamo dvije.<\/p>\n\n\n\n Kako se rije\u0161iti stvari<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u201eOne man’s junk is another man’s treasure\u201c \u2013 ono \u0161to je nekome sme\u0107e, drugome mo\u017ee biti blago. Poklanjati potrganu plasti\u010dnu kanticu nema smisla, ali puno je ljudi koji si ne mogu priu\u0161titi najosnovnije stvari, koje mi uzimamo zdravo za gotovo.<\/p>\n\n\n\n U razvijenijim, ili osvje\u0161tenijim, zemljama Zapada postoje opcije poklanjanja stvari u dobrotvorne svrhe. U Hrvatskoj se stvari u dobrotvorne svrhe prikupljaju naj\u010de\u0161\u0107e u slu\u010daju katastrofa. Pritom \u010dak nije mogu\u0107e pokloniti bilo \u0161to, nego odre\u0111ene predmete i odre\u0111enu hranu.<\/p>\n\n\n\n Nevjerojatno je da \u201esecond hand shop-ovi<\/em>\u201c u Hrvatskoj ne primaju robu iz Hrvatske, nego ju uvoze. Postoje pojedine akcije ili udruge koje se bave prikupljanjem odje\u0107e, ali ako se \u017eelimo rije\u0161iti ve\u0107ih koli\u010dina robe, na \u017ealost, mo\u017eda \u0107emo ju morati baciti.<\/p>\n\n\n\n Premje\u0161tanje stvari u podrum roditelja ili u iznajmljeno skladi\u0161te najgora je opcija. Ili jesmo ili nismo spremni otpustiti. Niti smo ih poklonili niti smo ih po\u010deli koristiti. Zadr\u017eali smo svoje sme\u0107e i preselili ga u tu\u0111i prostor.<\/p>\n\n\n\n Sre\u0107om, na recikla\u017enim dvori\u0161tima potrebiti ljudi pronalaze stvari koje im trebaju, pa bi bilo dobro svu robu prije bacanja oprati i lijepo slo\u017eiti. \u010citavi i iskoristivi predmeti mogu se odlo\u017eiti na vidljiva mjesta na dvori\u0161tu i brzo \u0107e biti prona\u0111eni. Ostavljanje obu\u0107e ili aparata na pragu ku\u0107e znak je da ih \u017eelimo pokloniti. Mo\u017eda nemamo organizirani sustav zbrinjavanja potrebitih, ali su potrebiti svuda oko nas i mo\u017eemo na\u0107i na\u010dina da do\u0111emo do njih.<\/p>\n\n\n\n Staretinarnice i antikviteti tako\u0111er ne preuzimaju sve i sva\u0161ta, ali vrijedne i u\u0161\u010duvane knjige i antikviteti uvijek \u0107e na\u0107i svojeg vlasnika. Objave na dru\u0161tvenim mre\u017eama, u oglasnicima ili mail kolegama na poslu i poznanicima dobre su opcije.<\/p>\n\n\n\n Ono \u0161to je gotovo sigurno je da \u0107ete osje\u0107ati gri\u017enju savjesti kad bacate stvari. Naro\u010dito one koje \u201ese ne bacaju\u201c. Zapamtite taj osje\u0107aj. Sjetite se koliko ste naporno radili da si to priu\u0161tite i sada stojite na smetli\u0161tu i tu stvar bacate. Zamislite koliko je resursa potro\u0161eno za tu stvar koja sada vama vi\u0161e ni\u0161ta ne zna\u010di. Naro\u010dito osjetite koliko ste se vezali za neku nebitnu stvar s kojom sad na smetli\u0161tu pregovarate. Zapamtite dobro<\/em>, jer \u0107e vam pomo\u0107i da ostanete<\/em> minimalist.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Slu\u0161aju\u0107i podcaste o minimalizmu nai\u0161la sam na pri\u010du o \u017eeni koja je rekla da nikako ne mo\u017ee postati minimalist, jer bi onda morala baciti svoje knjige, koje obo\u017eava. \u010cula sam, tako\u0111er, kako…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":108,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-340","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-minimalizam"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=340"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":341,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340\/revisions\/341"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/108"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=340"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=340"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=340"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}\n
\n