Bila je to jedna najobi\u010dnija subota u prolje\u0107e 2018. godine. Otvorila sam o\u010di nakon napornog radnog tjedna i ugledala zrake Sunca kako se probijaju kroz naslage pra\u0161ine na prozoru. Otkotrljala sam se na bok i podigla u sjede\u0107i polo\u017eaj. Osjetila sam ogromnu te\u017einu. Onu vrstu te\u017eine koja umrtvljuje tijelo, \u010dini noge i ruke olovnima i optere\u0107uje disanje. Nikad nisam osje\u0107ala veliki polet kod ustajanja, ali ovaj put je bilo posebno te\u0161ko stati na noge.<\/p>\n\n\n\n
Vikend je, a ja dobro znam \u0161to to zna\u010di. Nadoknaditi sve \u0161to se za vrijeme radnog tjedna ne stigne. A to je, otprilike, sve. Po\u010distiti stan, oti\u0107i u nabavku u najve\u0107u gu\u017evu, oprati kupaonu, platiti ra\u010dune\u2026 No, ovaj vikend je bio jo\u0161 te\u017ei od ostalih \u2013 vrijeme je za proljetno \u010di\u0161\u0107enje. Pro\u0161li su me \u017emarci, oblio hladan znoj i uzdahnula sam kao da me \u010deka zelena milja. Jedva sam se ustala i zakora\u010dila u dnevni boravak.<\/p>\n\n\n\n
Zamazano su\u0111e od ju\u010dera\u0161nje ve\u010dere sljubilo se sa sudoperom, pra\u0161ina je neoptere\u0107eno lebdjela u zraku, osje\u0107ao se neugodan miris kuhanja, spavanja, psa koji je ve\u0107 \u010dekao svoju jutarnju \u0161etnju, zamazanog ve\u0161a i dekica, ustajalog namje\u0161taja i po\u017eutjelih knjiga. Gdjegod sam pogledala vidjela sam zadatak. S gnu\u0161anjem sam okretala glavu. Pau\u010dina koja visi sa stropa i nestaje u listovima poslaganih biljaka, pse\u0107e dlake koje ple\u0161u valcer po podu, mucice zalijepljene za kuhinjski pod i pomije\u0161ane s uljem koje je \u0161pricalo sa \u0161ampinjona, prepune kante za sme\u0107e, razbacane \u0161alice kave, police pretrpane kanticama i ostacima, hrpe lonaca naslagane po ormarima, stolovi zatrpani bilje\u017enicama, knjigama, maramicama, usmr\u0111en kau\u010d prepun jastu\u010di\u0107a\u2026a jo\u0161 nisam do\u0161la ni do kupaone.<\/p>\n\n\n\n
Cijeli \u017eivot sam smatrala da sam uredna i organizirana osoba. Moje knjige su bile poslo\u017eene po temama, moji papiri su bili razvrstani u registratore, redovito sam prala ve\u0161, redovito preslagivala ormar, redovito \u010distila kupaonu, redovito bacala i razvrstavala sme\u0107e, redovito zalijevala biljke, promptno popravljala sve \u0161to je bilo potrgano. Sve bilje\u017eim, imam sistem<\/em>. Kako se onda svaka tri mjeseca izrodi ovakav kaos? Za\u0161to je sve tako\u2026 tako otu\u017eno? Za\u0161to sam ja<\/em> tako tu\u017ena?<\/p>\n\n\n\n Ramena su mi se sve vi\u0161e skupljala, sve pli\u0107e sam disala. Provjera stanja u sobi s ormarima. Potrebno je skinuti kutije s ormara i izvaditi ljetnu odje\u0107u i obu\u0107u, oprati svu zimsku robu, oprati sav preko tjedna sakupljeni ve\u0161 i ru\u010dnike, oprati zimsku obu\u0107u i pospremiti u kutije. Odnijeti kapute na kemijsko \u010di\u0161\u0107enje. Izvjetriti ormare. Preslo\u017eiti papire i registratore i nadoknaditi svu papirologiju. Presaditi biljke koje su pre\u017eivjele. Oprati prozore, podove, kuhinjsku napu, fri\u017eider, izvaditi sve lonce i oprati police, maknuti sve knjige i prebrisati regale. Uzdahnula sam preoptere\u0107eno i slegla ramenima. \u010ceka me ozbiljan posao. \u201eKad bih samo mogla do\u0107i do toga da u jednom danu napravim proljetno \u010di\u0161\u0107enje\u201c, rodila se ideja u mojoj glavi.<\/p>\n\n\n\n Tog dana ne\u0161to je u meni puklo. Pred o\u010dima mi je bila scena kako apsolutno sve bacam kroz prozor i odlazim u novi \u017eivot. Suzdr\u017eavala sam se da ne pro\u0111em kroz vrata i nestanem u nepoznatom smjeru. \u201eNije ni vrata za sobom zatvorila\u201c, bio bi natpis u novinama. Ono kad se i\u0161eta\u0161 iz svog \u017eivota koji je postao nepodno\u0161ljiv.<\/p>\n\n\n\n I nemojte misliti da imam posebno veliki stan ili da imam posebnu koli\u010dinu novaca na raspolaganju. Ne, to nije moja minimalisti\u010dka pri\u010da. Ja nisam jedan od onih minimalista koji stvore bogat materijalni \u017eivot i onda osjete prazninu. Ne, ja nisam jedna od njih. Ja nisam posebno uspje\u0161na niti imam puno kvadrata. Moja minimalisti\u010dka pri\u010da po\u010dinje iz sasvim drugih razloga. Moja pri\u010da po\u010dinje s isprazno\u0161\u0107u, ne zavr\u0161ava s njom. I pritom ne mislim da je bilo koja od pri\u010da lak\u0161a ili te\u017ea.<\/p>\n\n\n\n Ne mogu re\u0107i ni da nemam novaca i materijalnih dobara. Moja obitelj je bila dobrostoje\u0107a, mo\u017eda malo previ\u0161e dobrostoje\u0107a. Ali to se nije odra\u017eavalo na kvalitetu \u017eivota. Sav novac se nemilice usipavao u beton i podno grijanje, a po\u0161tapalica je bila \u201eSad radimo i \u0161tedimo kako bi imali u budu\u0107nosti\u201c. Uvijek se spominjala ta neka hipotetska budu\u0107nost u kojoj mi u\u017eivamo plodove te\u0161kog rada i odricanja. Naporno se radilo, zahtijevalo se najbolje, ni\u0161ta nije bilo dovoljno dobro ako nije bilo vrhunsko, sve ispod iznadprosje\u010dnog nije bilo prihvatljivo. Dok se ulijevao beton u terasu i dok su se postavljale armirane \u017eice za nadogradnju ku\u0107e, vrijeme je pro\u0161lo. Svi smo se raselili, uklju\u010duju\u0107i obadva brata i mene, roditelji su se rastali, izgubili se svatko u svojim vrijednostima i oti\u0161li svatko svojim putem. U nekoj toj hipotetskoj budu\u0107nosti jo\u0161 uvijek \u017eive, valjda, na\u0161i hipotetski odnosi.<\/p>\n\n\n\n Jo\u0161 dok je hipotetska budu\u0107nost bila aktualna u na\u0161im \u017eivotima, 1995. godine, s 19 godina, oti\u0161la sam na studij u inozemstvo i po\u010dela se sama brinuti za sebe. Iako sam imala nov\u010danu podr\u0161ku do kraja fakulteta, s prvim poslom kojeg sam na\u0161la, ona je bila ukinuta. Borba je po\u010dela, a da nisam ni znala da sam u ringu. Dvanaest godina sam \u017eivjela kao stranac i borila se s predrasudama i papirologijom, da bi se na kraju razboljela. Vratila sam se u Hrvatsku iscrpljena i razo\u010darana. Tako\u0111er nisam znala, ali sam i to retrospektivno saznala, da \u0107u svoj \u017eivot provesti brinu\u0107i se sama za sebe bez obiteljske podr\u0161ke. Svakodnevni odlasci na posao, pla\u0107anje ra\u010duna, \u010di\u0161\u0107enje, kuhanje, spremanje, briga oko auta, servisi, gorivo, zvanje majstora, prepucavanje sa susjedima, putovanja, slu\u017ebeni dopisi, krediti, doktori, porezna rje\u0161enja, selidbe \u2013 sve je bilo na mojim ple\u0107ima.<\/p>\n\n\n\n Ve\u0107 i prije odlaska u inozemstvo, bila sam vrlo samostalna. Sama sam u\u010dila, sama sam pisala zada\u0107e, sama si radila gablece. Nisam bila zanemarena, jednostavno je sve drugo bilo va\u017enije. Tata je imao va\u017ean posao, mama je bila zaokupljena, trebalo je non-stop ne\u0161to raditi po ku\u0107i. Vikendom nas je tata budio u sedam ujutro jer se palila bu\u0161ilica, rezalo se drvo. \u201eSpavat \u0107ete kad umrete\u201c govorio je. Trebalo je napraviti sjenicu za hipotetske goste, popraviti gara\u017ena vrata, iskopati u vrtu mjesto za fontanu. Uvijek se osjetila hitnost u zraku i nikad nije bilo vremena za bavljenje odnosima, zabavu, pri\u010du, \u0161etnju, razgovor.<\/p>\n\n\n\n Ta hitnost se prelila i u moj osobni \u017eivot, iako toga nisam bila sasvim svjesna sve do onog znamenitog dana 2018. godine kad sam se probudila zatrpana. Ja nisam bila zatrpana samo stvarima, bila sam zatrpana va\u017eno\u0161\u0107u, hitno\u0161\u0107u i idejama. Umjesto u beton ja sam ulagala u knjige. Nisam imala sjenicu, ali sam imala ru\u010dnike i posteljine za hipotetske goste. Smatrala sam kako je posao najva\u017enija stvar na svijetu, iako mi nije donosio ni najmanje veselja, a jo\u0161 manje va\u017enosti. U potrazi za odgovorima, na pitanja za koja nisam ni znala kako glase, pro\u0161la sam desetke te\u010dajeva i \u0161kola i promijenila sam desetke poslova. Svaki taj pothvat unio je jo\u0161 vi\u0161e ideja, pitanja, va\u017enosti i popratne robe u moj \u017eivot. \u0160to knjiga, \u0161to pribora, teka, zabilje\u0161ki, kontakata, obaveza, tema, isje\u010daka, e-mailova, skripti, kuharica. S obzirom da sam redovito kuhala i pazila na prehranu i za to je trebalo potrep\u0161tina\u2026 lonaca, kantica, kuhinjskog pribora, aparata i dodataka. Sve je bilo prekriveno dozom hitnosti, osje\u0107ajem obaveze, odricanja, zadataka. Moj \u017eivot je bio zadatak kojeg je trebalo izvr\u0161iti, a ja u tome nisam bila uspje\u0161na. Kad bi se poku\u0161ala opustiti, osje\u0107ala sam pritisak.<\/p>\n\n\n\n Kad sam se taj dan probudila zatrpana hitno\u0161\u0107u izvr\u0161enja proljetnog \u010di\u0161\u0107enja, za kojeg sam znala da \u0107e trajati danima, za kojeg sam se pripremala, za kojeg sam uzela godi\u0161nji odmor \u2013 duboko u sebi sam osjetila da je preslagivanju zimsko-ljetne odje\u0107e do\u0161ao kraj. Do\u0161ao je kraj i po\u017eutjelim knjigama, do\u0161ao je kraj i loncima i poklopcima, do\u0161ao je kraj idejama o mom \u017eivotu, do\u0161ao je kraj nezavr\u0161enim projektima, do\u0161ao je kraj gomilama kutija i kantica. Do\u0161ao je kraj penjanju po lojtrama, preslagivanju, arhiviranju, organiziranju, obavljanju, zahtjevima, idejama. Do\u0161ao je kraj osiguravanju hipotetske budu\u0107nosti. Do\u0161ao je kraj odga\u0111anju \u017eivota<\/em>.<\/p>\n\n\n\n Prva runda<\/strong><\/p>\n\n\n\n Kad sam krenula s mega-projektom raskr\u010divanja pojam \u201eminimalizam\u201c jo\u0161 nije bio u mom vokabularu. Znala sam samo \u0161to \u017eelim posti\u0107i i probijala sam se najbolje \u0161to sam znala.<\/p>\n\n\n\n Ne znaju\u0107i s kim ulazim u ring, arogantno sam se poveselila prvim rezultatima. Prva runda je uvijek jednostavna i katarzi\u010dna. To se materija poigrava svojim duhovnim protivnikom koji nema pojma kako materija funkcionira. Ne zna njezinu te\u017einu, tromost, energiju, zavodljivost i ljepotu. Ne zna za psiholo\u0161ke trikove, jarke boje na koje se lovi kao bumbar, za unutarnje strahove i nesigurnost, za svoje navezanosti na status, ideje i uvjerenja. Ne zna da ga ona posjeduje.<\/p>\n\n\n\n U prvih tjedan dana bjesomu\u010dnog bacanja \u010desto sam odlazila na recikla\u017eno dvori\u0161te, \u0161to mi je davalo dojam da napredujem. Prva runda se sastoji od podrapanih majica, ga\u0107a i \u010darapa, potrganih kantica, napola izgorenih svije\u0107a, probu\u0161enih vre\u0107ica, praznih ambala\u017ea, namirnica s isteklim rokom, ispra\u017enjenih ili sasu\u0161enih kemijskih olovaka, raznih \u010depova, plasti\u010dnih boca, krema koje su se usmrdile, potro\u0161enih krpica, peraljaka i spu\u017evica. Ubacila sam jo\u0161 majice i hla\u010de, koje sam vukla od faksa, odletjele su i pokoje zimske cipele, veste koje nisam nosila godinama, ali i poneki rekviziti za odba\u010dene hobije, kao \u0161to su \u0161ivanje i pletenje. Bilo je tu i starih ru\u010dnika i deka. \u010cak sam i ladice prekopala i borila se s privjescima, pismima, razglednicama, poklonima, lan\u010di\u0107ima, keficama, gumicama, \u017earuljama, baterijama. Satima sam meditirala nad kutijama s odje\u0107om, premetala na jednu, pa na drugu hrpu, isprobavala. Usput se neprekidno vrtjela ma\u0161ina za ve\u0161, prozori su po\u010deli propu\u0161tati svjetlost, lavabo u kupaoni se glancao. Iz dana u dan, iz sata u sat, bacala sam stvari za koje nisam znala ni da ih imam. Nakon deset dana pra\u0161ina je bila obrisana, pod posisan, umjesto \u010detiri kutije na ormaru stajale su dvije. Ljetna roba bila je poslo\u017eena, ko\u0161ulje ispeglane, cipele zamijenjene. Uspjeh se vijorio zrakom, a ja sam stajala na postolju s pobjedni\u010dkom krpom u ruci.<\/p>\n\n\n\n Godi\u0161nji je pro\u0161ao i vratila sam se na posao. U danima koji su uslijedili sumnji\u010davo sam promatrala stan. Iako je sve bilo urednije i \u010di\u0161\u0107e, \u010dinilo mi se kao da uop\u0107e nema razlike. I dalje je kuhinja bila zatrpana do zadnjeg centimetra, i dalje je bilo kutija posvuda, i dalje je bilo \u017eutih knjiga, i dalje sam premetala dekice i biljke po podu, a nakon svega nekoliko dana pra\u0161ine je bilo posvuda. Osjetila sam prve znakove poraza. Iscrpljenost, ispraznost, bezvoljnost, te\u017einu\u2026i ispucan godi\u0161nji koji mi je, \u010dinilo se, tek sad bio potreban.<\/p>\n\n\n\n Povremeno sam pro\u010de\u0161ljala kutije ili otvorila ladice i ugledala jo\u0161 koju sitnicu koja se mogla baciti. Vi\u0161e sam obra\u0107ala pa\u017enju na nepotrebne stvari i odmjeravala va\u017enost pojedinih predmeta. U du\u0107anu sam malo vi\u0161e obra\u0107ala pa\u017enju na to \u0161to kupujem. Osloba\u0111ala sam policu za policom, premje\u0161tala, promatrala. \u010cak sam se odva\u017eila baciti i pokloniti pojedine knjige i lonce. U me\u0111uvremenu sam ra\u0161\u010distila i podrum. Napravila sam i organizacijske preinake oko odlazaka u kupovinu, \u010di\u0161\u0107enja i papirologije, sve kako bi si oslobodila \u010dim vi\u0161e vremena i smanjila broj obaveza. Pod svaku cijenu sam se htjela osloboditi, ali nisam znala to\u010dno kako.<\/p>\n\n\n\n Ubrzo je do\u0161lo ljeto, godi\u0161nji, pa jesen.<\/p>\n\n\n\n Kad je do\u0161ao trenutak da ponovno skidam kutije s ormara, skoro sam eksplodirala. \u201eNe mogu vi\u0161e ovako!!\u201c vri\u0161tala sam u sebi. Ne\u0161to ozbiljno nije \u0161timalo u mom \u017eivotu, a ja nisam mogla prona\u0107i tu prokletu stvar i baciti ju u sme\u0107e. Koliko god stvari sam bacala i dalje mi se nije svi\u0111ao moj izgled, moj \u017eivot, moji odnosi, moj posao. I dalje sam bila tu\u017ena i dalje sam ganjala obaveze.<\/p>\n\n\n\n Izgubljena bitka, ali ne i rat<\/strong><\/p>\n\n\n\n Minimalizam me vratio u \u017eivot. Samom Bo\u017ejom providno\u0161\u0107u taj se pojam pojavio u Google pretra\u017eiva\u010du jednog ki\u0161nog jesenskog dana, a \u010deljust mi se objesila ve\u0107 pri prvim otvorenim poveznicama. Kad upi\u0161ete \u201eminimalism<\/em>\u201c u tra\u017eilicu, me\u0111u prvim rezultatima pojavit \u0107e vam se The Minimalists, dvojica prijatelja koji su osjetili mo\u0107 te filozofije i odlu\u010dili ju podijeliti sa svijetom na svoj na\u010din. Ve\u0107inu ideja i znanja o minimalizmu sam pokupila od njih, barem \u0161to se ti\u010de ra\u0161\u010di\u0161\u0107avanja, no, \u0161to se ti\u010de obra\u010duna s vlastitim uvjerenjima i pro\u0161lo\u0161\u0107u, ne bih daleko dogurala bez GP Walsha, duhovnog u\u010ditelja, i njegovog predivnog u\u010denja naziva \u201eJust allow it<\/em>\u201c (eng. Samo dozvoli). Kombinacijom tih dvaju izvora stekla sam dovoljno snage i alata da postanem dobar sparing partner u borbi s po\u010detka pri\u010de. Iako mi nikada ne mo\u017eemo \u201epobijediti\u201c materiju u materijalnom svijetu, mo\u017eemo mi posjedovati nju, a ne ona nas.<\/p>\n\n\n\n Sadr\u017eaj u kutijama na ormaru sam po\u010dela gledati druga\u010dijim o\u010dima. Ako je pitanje, koje sam si morala postaviti, bilo \u201eDa li ova stvar donosi vrijednost u moj \u017eivot\u201c, onda se \u010dinilo kao da je netko drugi \u017eivio u mom stanu svih ovih godina. Poklonila sam, bacila, reciklirala ili prodala barem 80% svih svojih stvari. Ali, kad sam zavr\u0161ila, nisam se toliko \u010dudila koli\u010dini stvari koje sam bacila, \u010dudila sam se koli\u010dini stvari koje mi nedostaju<\/em>. Svaka stvar, za koju sam odlu\u010dila da mi donosi vrijednost, veselje ili ljepotu u moj \u017eivot, nosila je odre\u0111enu poruku o mojim vrijednostima, interesima i strastima. Kao da sam se prvi put pogledala u ogledalo i obratila pa\u017enju na odje\u0107u koju nosim, aktivnosti koje radim i kako izgledam. Odjednom sam se na\u0161la u sada\u0161njem trenutku.<\/p>\n\n\n\n U me\u0111uvremenu sam saznala da postoji druga\u010diji na\u010din kupovine od one na koju sam navikla. Ja sam navikla kupovati impulzivno i nagonski, iako sam vjerovala da kupujem razumno samo zato \u0161to sam u d\u017eepu nosila popis. Ali postoji i kupovina koja se naziva \u201eintentional buying<\/em>\u201c, odnosno kupovina s namjerom<\/em>. Takva kupovina podrazumijeva da smo vrlo dobro promislili o predmetima koje namjeravamo unijeti u svoj \u017eivot, da nam oni donose vrijednost i veselje, i da \u0107e \u2013 prije svega \u2013 biti redovito kori\u0161teni.<\/p>\n\n\n\n Morala sam nabaviti ne\u0161to nove odje\u0107e i obu\u0107e, kuhinjskih pomagala i lonaca i nekoliko komada tehnologije. Recimo da sam nadoknadila koli\u010dinu od 10-ak %, \u0161to zna\u010di da sam u kona\u010dnici imala 70% manje stvari u stanu, ali 100% vi\u0161e stvari koje su mi ne\u0161to zna\u010dile, koje sam koristila i koje su me veselile.<\/p>\n\n\n\n Voljela bih da mogu re\u0107i da sam nakon upoznavanja s minimalizmom za mjesec dana bila slobodna, sretna i ispunjena, ali na \u017ealost to nije ni blizu istine. Ni nakon dvije ili tri godine se nisam usudila re\u0107i da sam minimalist. Imala sam nekoliko iteracija minimalisti\u010dkog \u010di\u0161\u0107enja i premje\u0161tanja namje\u0161taja, ali sam znala da se jo\u0161 uvijek zavaravam. Znala sam da mi se potkradaju ideje i stvari koje nemaju veze s minimalizmom, znala sam da jo\u0161 uvijek nisam u potpunosti zadovoljna svojim \u017eivotnim prostorom, znala sam da sam pod utjecajem ideologija koje mi nisu olak\u0161avale i donosile vrijednost u \u017eivot, znala sam da jo\u0161 uvijek radim besmislene poslove, da jo\u0161 uvijek tra\u017eim smisao, da se jo\u0161 uvijek borim s pro\u0161lo\u0161\u0107u i uvjerenjima, i znala sam da mi se u du\u0107anu potkradaju besmislene stvari koje mi uop\u0107e ne trebaju.<\/p>\n\n\n\n Napokon, nakon otprilike \u0161est godina, dogodilo se. Jednog sasvim obi\u010dnog dana, u\u0161la sam u stan i osjetila da je ne\u0161to druga\u010dije. Onoj te\u017eini s po\u010detka nije bilo vi\u0161e ni traga. Osjetila sam olak\u0161anje i du\u0161u doma u kojem \u017eivim. Tada sam shvatila da sam postala minimalist.<\/p>\n\n\n\n Mislim da mi je trebalo toliko vremena jer sam imala puno vi\u0161e mentalne nego fizi\u010dke krame. A svaki taj mentalni \u0161ljam ve\u017ee se za materiju i privla\u010di jo\u0161 vi\u0161e mentalnog i fizi\u010dkog \u0161ljama. Nemogu\u0107e se oduprijeti besmislenim i bespotrebnim stvarima u blje\u0161tavim du\u0107anima ako postoji ve\u0107a koli\u010dina mentalnog sme\u0107a. Ako ne postoji jasno\u0107a o vlastitim vrijednostima i sloboda od vlastitih uvjerenja, uvijek \u0107emo tra\u017eiti neku stvar da nam potvrdi na\u0161u vrijednost ili na\u0161e uvjerenje. Kad sam se usudila preispitati svoja najdublja uvjerenja, ona za koja sam smatrala da su istine, kad sam si dozvolila sumnjati u ono \u0161to zagovaram i kad sam se usudila promijeniti mi\u0161ljenje, do\u017eivjela sam mentalni minimalizam. Kad \u201epobaca\u0161 u sme\u0107e\u201c sve ideje i pogleda\u0161 \u0161to stvarno<\/em> zna\u0161 i \u0161to se stvarno<\/em> tebi de\u0161ava iz prve ruke, shvati\u0161 da si \u017eivio u zemlji ma\u0161te i bajki. Ono \u0161to je tu ispred nas jako se razlikuje od onoga \u0161to mislimo da vidimo, a \u0161to je samo projekcija iz glave.<\/p>\n\n\n\n Kraj svih proljetnih \u010di\u0161\u0107enja<\/strong><\/p>\n\n\n\n Minimalist ste postali u onom trenutku kad nemate vi\u0161e ni\u0161ta za raditi osim slijediti va\u0161u strast. Kad vi\u0161e ne tro\u0161ite vrijeme na bezumni \u0161oping, ne preme\u0107ete stvari po stanu, ne konzumirate isprazne sadr\u017eaje, ne ubijate se u alkoholu i ne bje\u017eite od stvarnosti, ne gomilate stvari za hipotetsku budu\u0107nost, ne bavite se zamjeranjem, ne vodite besmislene razgovore, ne sva\u0111ate se sa svima oko sebe, ne kontrolirate svoje uku\u0107ane, kolege i roditelje i ne glumite otira\u010d. Kad ste minimalist oslobodili ste si vremena, i fizi\u010dkog i mentalnog prostora, da svoje dane na ovoj Zemlji koristite za ono \u0161to je vama va\u017eno i smisleno. S vremenom, prioriteti \u0107e se mijenjati, ba\u0161 kao \u0161to \u0107ete se i vi mijenjati, ali vi \u0107ete znati da se zbog toga ne morate lupati po glavi jer \u0107ete slijediti \u017eivot, i ne\u0107ete ga kontrolirati, zaustavljati, ma\u0161tati o boljem \u017eivotu, okrivljavati pro\u0161lost ili se ljutiti. Ne\u0107ete se dr\u017eati za uspomene i plakati nad prolivenim mlijekom. Ne\u0107ete vi\u0161e biti lik iz holivudskog filma. Vi \u0107ete znati da \u017eivite u sada\u0161njem trenutku kakav god on bio.<\/p>\n\n\n\n Moje zadnje proljetno \u010di\u0161\u0107enje je zavr\u0161ilo u 12. mjesecu 2018. godine. Tada sam imala san da \u0107u mo\u0107i proljetno \u010di\u0161\u0107enje odraditi u jednom danu. Pra\u0107enje filozofije minimalizma prema\u0161ilo je sva moja o\u010dekivanja. Nisam nikad poslije morala utro\u0161iti ni dan na proljetno \u010di\u0161\u0107enje. Da, naravno, ima dana kad malo vi\u0161e \u010distim, kad moram malo ja\u010de upregnuti, ali to je obi\u010dno neki bezvezni dan, \u010detvrtak ili ponedjeljak, nekoliko sati, zanemarivo. Kad ustanem ne \u010deka me te\u017eina ni zaostala pra\u0161ina i nema nabacanih lonaca. S veseljem sjednem za stol i gledam kroz prozor ispijaju\u0107i kavicu. I mu\u017e se promijenio. Otkako sam stavila sve na svoje mjesto sam od sebe \u010de\u0161\u0107e ustane i po\u010dne \u010distiti. Nedavno se primio \u010di\u0161\u0107enja nape \u2013 jer nije bilo ni\u010deg drugog za \u010distiti! : ) (on ne zna da je, zapravo, minimalist!).<\/p>\n\n\n\n To me dovodi do vrlo va\u017ene napomene. Nemojte postati minimalist \u2013 terorist. Ne terorizirajte ni sebe ni druge. Ne minimalizirajte nikoga na silu. Minimalizam je filozofija, a filozofija je \u2013 rasprava, debata. Nekoga \u0107e privu\u0107i, nekoga ne\u0107e. Ne solite nikome pamet s naputcima o tome \u0161to bi trebao kupovati ili kako bi se trebao osje\u0107ati. Minimalizam nije religija, ne morate preobratiti svoju obitelj i prijatelje. Nikoga, apsolutno nikoga ne mo\u017eemo kontrolirati (\u010desto ni sebe!) i natjerati da radi ne\u0161to \u0161to ne \u017eeli. Joshua Millburn, jedan od Minimalista, ka\u017ee da nikome nije govorio \u0161to radi, ali da ga je njegov prijatelj, budu\u0107a druga polovica Minimalista, pitao \u201eZa\u0161to si tako sretan?\u201c. I tako je i on postao minimalist.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Bila je to jedna najobi\u010dnija subota u prolje\u0107e 2018. godine. Otvorila sam o\u010di nakon napornog radnog tjedna i ugledala zrake Sunca kako se probijaju kroz naslage pra\u0161ine na prozoru. Otkotrljala sam se…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":113,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-338","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-minimalizam"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/338","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=338"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/338\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":339,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/338\/revisions\/339"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/113"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=338"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=338"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=338"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}