Volim slu\u0161ati TOP radio. Svi\u0111aju mi se voditelji, muzika je ba\u0161 za mene i moju generaciju, nema puno reklama, vijesti traju 30 sekundi i imaju dobre teme.<\/p>\n\n\n\n
Prije nekog vremena Barbara Kolar je obra\u0111ivala temu djece i nasljedstva ponukana izjavom Stinga kako svojoj djeci, kojih je nakucao 6, ne\u0107e ostaviti ni\u0161ta. \u201eJa sam sam izgradio svoju karijeru\u201c, re\u010de on, \u201ei ne vidim razloga za\u0161to bi mojoj djeci i\u0161ta poklanjao, neka oni sami na\u0111u svoj put\u201c, ne\u0161to u tom stilu. I onda se povela rasprava o tome.<\/p>\n\n\n\n
Da li treba svojoj djeci i\u0161ta dati? Hmmm. Da razmislim.<\/p>\n\n\n\n
U na\u0161oj kulturi postoji uvjerenje, da ako nekome ne\u0161to da\u0161, to \u0107e ga\/ju pretvoriti u lo\u0161u osobu. A ako im ni\u0161ta ne da\u0161, to \u0107e ih nekako oja\u010dati i pretvoriti u dobre osobe s karakterom. Zna\u010di, ako sam ja taj koji to zaklju\u010duje, onda ja zaklju\u010dujem da sam ja dobra<\/em> osoba s karakterom, jer sam se cijeli \u017eivot mu\u010dio i borio i nekak se izvuko.<\/p>\n\n\n\n No, ono \u0161to ja \u010dujem u Stingovoj izjavi je: \u201eBuhuuuhuuu mene moja djeca ne po\u0161tuju i ne vole me i ja im ne\u0107u dati ni\u0161ta<\/em>.\u201c Jer da Sting osje\u0107a veliku ljubav svoje djece, poklonio bi im zvijezde. Osim toga, ako im ne\u0107e dati ni\u0161ta<\/em>, po kojem kriteriju je onda on dobra<\/em> osoba? \u201eNe\u0107u vam dati ni\u0161ta kako bi postali dobre<\/em> osobe \u2013 kao ja<\/strong>\u201c. Ja sam super, ja sam najbolji, ja sam uspio \u2013 doka\u017eite mi da mo\u017eete biti kao ja, ja, ja\u2026<\/p>\n\n\n\n Koliko je na\u0161a civilizacija izopa\u010dena vidi se i u uvjerenju kako malu djecu treba pustiti da se \u201epla\u010du dok se ne onesvijeste\u201c i da ih se nikako ne treba dr\u017eati u rukama ili nedajbo\u017ee pustiti ih da spavaju s roditeljima, jer \u0107e to djecu \u201erazmaziti\u201c. Istina je da roditeljima to dijete ide na \u017eivce s plakanjem i da je njihova potreba za spavanjem va\u017enija od djetetove potrebe za povezivanjem.<\/p>\n\n\n\n Sad ve\u0107 ptice na grani pjevaju o va\u017enosti \u201eprve tri\u201c. U prve tri godine ono \u0161to se odvija u djetetovom \u017eiv\u010danom sustavu i mozgu klju\u010dno je za cijeli \u017eivot <\/em>koji \u0107e to dijete kasnije voditi. U prve tri godine dijete nema svijest o sebi i sve oko sebe do\u017eivljava isklju\u010divo kroz majku, odnosno osobe koje ju hrane i s kojima se povezuju. U prve tri godine razvija se i attachment<\/em> (veza) izme\u0111u djeteta i roditelja, koja \u0107e kasnije biti osnova za sve ostale veze i osje\u0107aj sebe u svijetu.<\/p>\n\n\n\n Kad se dijete uzruje (pla\u010de) zna\u010di da ne\u0161to treba. Ili ga ne\u0161to boli. Ili je jednostavno uznemireno. Kad ga majka primi u ruke, smireno, dijete osje\u0107a<\/em> \u017eiv\u010dani sustav majke i smiruje se. Dijete se ne mo\u017ee samo regulirati niti smiriti<\/em> jer nema jo\u0161 razvijen \u017eiv\u010dani sustav koji bi to mogao u\u010diniti. Kad dijete osjeti maj\u010din \u017eiv\u010dani sustav, smiruje mu se srce, tjeskoba i strah. Ako ga pustimo da pla\u010de \u201edok se ne onesvijesti\u201c to samo zna\u010di da se njegov \u017eiv\u010dani sustav toliko umorio da je jednostavno odustao i zaspao. Ako se ovo doga\u0111a na redovnoj bazi \u2013 \u017eiv\u010dani sustav (koji kasnije postaje djetetov ego) automatski zaklju\u010duje: Nitko ne\u0107e do\u0107i. Dijete se i dalje ne\u0107e znati samo regulirati, i ne\u0107e se znati smiriti, ali ne\u0107e znati zbog \u010dega. Kao odrasla osoba to \u0107e do\u017eivljavati kao osje\u0107aj napu\u0161tenosti, tjeskobe i nemira. \u017div\u010dani sustav se nije nau\u010dio opu\u0161tati i nau\u010dio je da je ovaj svijet opasan, a ne siguran. Mi nismo postigli da je to dijete u budu\u0107nosti sna\u017eno i otporno, nego postaje tjeskobno i neuroti\u010dno.<\/p>\n\n\n\n U prve tri godine nastaje djetetov karakter<\/em>. To je ljudima totalno nevjerojatno, ali i psihologija i biologija su nas odavno nau\u010dili da je to tako. U prve tri godine zaklju\u010dujemo o svijetu sve \u0161to se ima zaklju\u010diti. Zaklju\u010dujemo da li je sigurno mjesto, da li nas netko voli i prihva\u0107a, da li smo po\u017eeljni, da li vrijedimo\u2026 Jo\u0161 se malo koprcamo do pete godine, ali to je to. S pet godina mi ili jesmo ili nismo dobra<\/em> osoba.<\/p>\n\n\n\n Ideja da \u0107e nas neka igra\u010dka razmaziti je idiotska. Djeca \u017eele stvari i vesele se kad ih dobiju. Ne zna\u010di da mogu dobiti ba\u0161 sve \u0161to za\u017eele i da im ne treba postaviti granice, ali kad postavljamo granice to \u010dinimo zato da bi dijete nau\u010dilo \u0161to su to granice i da ih nau\u010dimo kako da sudjeluju u ovom svijetu, a ne zato \u0161to ih \u017eelimo pretvoriti u dobru<\/em> osobu. Ako im uspavljivanjem iz hororca dajemo do znanja da nisu sigurna, ako ne prepoznajemo i ignoriramo njihove potrebe, ako se razgovaramo s njima kao da imaju 30 a ne 3 godine \u2013 samo dajemo djetetu do znanja da s njim ne\u0161to nije u redu i da ga ne volimo, pa ako mu ne damo igra\u010dku ono \u0107e samo zacementirati osje\u0107aj da nije zaslu\u017eilo igra\u010dku i da je lo\u0161e<\/em>.<\/p>\n\n\n\n Djeca nisu psiholozi niti imaju pojam o psiholo\u0161kim igrama koje odrasli igraju. Djeca su djeca i njihov jedini zadatak je da se pove\u017eu s roditeljima, da ih se vidi i voli takve kakvi jesu i da ih se nahrani i da im se da sigurno okru\u017eenje ispunjeno ljubavlju i poticanjem. Fu\u0107ka im se za ku\u0107e i aute, njihovo se lice rastopi kad vide ljubav u o\u010devim o\u010dima, njihovo srce zaigra kad ih mama pomazi i ka\u017ee im da ih voli. Oni ne\u0107e postati tetkice i razma\u017eena deri\u0161ta, nego sigurni, samopouzdani, voljeni ljudi.<\/p>\n\n\n\n Al to nije dobro<\/em>, jel tak?<\/p>\n\n\n\n Ni\u0161ta ne\u0107emo posti\u0107i u \u017eivotu ako smo smireni i voljeni, jel tak? Moramo biti neuroti\u010dni, jadni i tjeskobni kako bi bili ovisni o poslu i stvorili vikendicu na moru. Kako \u0107emo se samo izboriti na poslu ako smo smireni i sigurni u sebe?? Ajme majko!<\/p>\n\n\n\n Dijete treba zatu\u0107 i uzet mu svaku nadu i onda \u0107e se ono boriti i razviti karakter<\/em>.<\/p>\n\n\n\n Otkad roditelji nisu zadu\u017eeni za stvaranje karaktera svoje djece? I najsigurnije i najvoljenije dijete \u0107e se susresti s nevjerojatnim izazovima, problemima i zadacima, jer je \u017eivot takav<\/em>. \u017divot je opasan, nasilan, doga\u0111aju se gubici, bolesti, uspinjemo se i padamo, varaju nas partneri, umiru nam bliski, dobivamo otkaze \u2013 ne zato \u0161to smo lo\u0161i, nego zato \u0161to je \u017eivot takav. I ako ka\u017ee\u0161 djetetu: \u201eTo je tvoj problem, ti se sam izbori\u201c, onda ga ne voli\u0161 i nema\u0161 pojma ni o \u017eivotu ni o ljubavi.<\/p>\n\n\n\n Uz to se nekako provuklo i uvjerenje da su roditelji ispunili svoje obaveze ako su djetetu omogu\u0107ili \u0161kolu i dali mu topli obrok dok je bilo malo. \u201eZar nema ni\u0161ta za jesti?\u201c bila su pitanja mog starog kad bi plakala. Kao da djeca nemaju drugih potreba osim da jedu i \u0161koluju se. Djeca koja se nisu \u0161kolovala i nisu imala \u0161to za jesti, a imala su osnovni osje\u0107aj samopouzdanja vi\u0161e su napravila nego ta jadna djeca kojoj se na savjest stavlja njihovo \u0161kolovanje, kao da je to bio neki teret kojeg su roditelji jedva iznijeli. Osje\u0107aju se du\u017eni do groba, jer su se roditelji \u201ebrinuli\u201c za njih. Pa, ne, ono, ima\u0161 dijete i onda se ne brine\u0161 za njega. Roditelji su malo pobrkali lon\u010di\u0107e, oni su ti koji moraju dati ljubav i slobodu djetetu, i dr\u017eati mu le\u0111a kad postane te\u0161ko \u2013 u tom slu\u010daju nijedno dijete ne\u0107e odbiti pomo\u0107i roditelju. Jer ga voli, a ne zato \u0161to je du\u017eno<\/strong>!<\/p>\n\n\n\n Kad sam si kupovala automobil nitko mi u obitelji nije htio biti jamac. Pre rizi\u010dno je zna\u0161, ona je nestabilna. Nema se novaca (iako ga se ima na bacanje). Prijateljica mi je bila jamac i to prijateljica koja me poznavala tri mjeseca. Rekla mi je: \u201eJa znam da \u0107e\u0161 ti to pla\u0107ati, a ako i ne\u0107e\u0161 ja ne\u0107u propasti.\u201c Dala mi je zato jer mo\u017ee<\/em>. Zato \u0161to nije psihopat koji me \u017eeli uni\u0161titi, nego je ljudsko bi\u0107e koje mi \u017eeli pomo\u0107i. I u meni ne vidi bezvrijedno \u010dudovi\u0161te, nego odgovornu osobu kojoj treba auto.<\/p>\n\n\n\n Ja sam taj auto otpla\u0107ivala 5 godina. Nisam ga kupila jer sam razma\u017eena. Svi su mi u obitelji rekli da meni auto zapravo ne treba (iako oni svi imaju auto, ali njima treba<\/em>). Kupila sam ga jer sam bila jedina koja je actually<\/em> i\u0161la na posao. No, svejedno, trebala ne trebala, otpla\u0107ivala sam ga pet godina, u \u0161vicarcima, i davala sve ve\u0107i dio pla\u0107e na njega. Jo\u0161 jedan dio, veliki, je i\u0161ao na benzin. Manji dio pla\u0107e mi je ostao za pre\u017eivljavanje. Al mogu vam re\u0107i, stvaaaarno sam postala bolja<\/em> osoba. Ne mogu vam opisati kako je to promijenilo moj karakter na bolje. Nisam si mogla priu\u0161titi godi\u0161nji ili neki te\u010daj, nego sam rintala do iznemoglosti. Time sam postala bolja prema drugim ljudima. Postala sam strpljivija i suosje\u0107ajnija. Naro\u010dito kad nisam imala novaca za pre\u017eivjet mjesec. To je u meni izgradilo jebeni karakter. Poslije toga sam postala neuni\u0161tiva.<\/p>\n\n\n\n Sva\u0161ta.<\/p>\n\n\n\n Na\u0161 karakter se stvara do pete godine. Ili jesam ili nisam dobra osoba. Ili jesam ili nisam sposobna. To \u0161to \u0107u se patiti do svoje penzije ne \u010dini me nimalo boljom. A to \u0161to nisam najuspje\u0161nija na svijetu mo\u017eda ima vi\u0161e s plakanjem u kinderbetu nego s time jesu li mi starci kupili auto ili ne.<\/p>\n\n\n\n Svi koji ka\u017eu da ne\u0107e svojoj djeci ostaviti ni\u0161ta, ili ih manipuliraju izjavama kao \u201eTo \u0107e jednog dana biti tvoje\u201c (a zna\u0161 da ne\u0107e), misle kako ih djeca ne po\u0161tuju i ne vole. A time \u0161to im ne poma\u017eu samo ih udaljavaju jo\u0161 vi\u0161e od sebe.<\/p>\n\n\n\n Zato, Stin\u017ee, \u017eao mi je \u0161to misli\u0161 da tvoja djeca tebe ne vole i ne po\u0161tuju. No, ipak, to nije njihova krivica.<\/p>\n\n\n\n Image by freepik<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Volim slu\u0161ati TOP radio. Svi\u0111aju mi se voditelji, muzika je ba\u0161 za mene i moju generaciju, nema puno reklama, vijesti traju 30 sekundi i imaju dobre teme. Prije nekog vremena Barbara Kolar…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":287,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-286","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-zdravlje"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/286","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=286"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/286\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":288,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/286\/revisions\/288"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/287"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=286"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=286"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=286"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}