{"id":282,"date":"2026-06-11T07:45:07","date_gmt":"2026-06-11T07:45:07","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/?p=282"},"modified":"2026-06-11T08:01:23","modified_gmt":"2026-06-11T08:01:23","slug":"kralj-kraljica-i-luda-slapa","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/2026\/06\/11\/kralj-kraljica-i-luda-slapa\/","title":{"rendered":"Kralj, kraljica i luda \u0161lapa"},"content":{"rendered":"\n

Da \u017eivot u disfunkcionalnoj obitelji nije tako tragi\u010dan, bio bi komi\u010dan. Svakodnevni privatni screening<\/em> Blackaddera. Da sam barem imala vi\u0161e smisla za humor kad sam odrastala.<\/p>\n\n\n\n

Slu\u0161ala sam podcast s Tim Fletcherom, stru\u010dnjakom za kompleksnu (razvojnu) traumu i nisam mogla vjerovati \u2013 \u010dovjek kao da je bio muha na na\u0161em zidu u onoj ku\u0107erini opsjednutoj duhovima pro\u0161losti, sada\u0161njosti i budu\u0107nosti. Kad smo se uselili u tu ogromnu ku\u0107u (koju smo kasnije nadogradili jer dvorac nije bio dovoljno velik za na\u0161e veli\u010dine) napokon je svatko mogao zauzeti svoje mjesto koje mu samim ro\u0111enjem pripada. Tako su roditelji zauzeli tronove, a mi ostali smo se raspodijelili prema zaslugama (ulogama).<\/p>\n\n\n\n

Bit \u0107e da Tim Fletcher nije pri\u010dao o na\u0161oj<\/em> obitelji, nego o bilo kojoj text-book<\/em> narcisoidno-psihopatskoj obitelji. Super mi je kad gledam emisije i podcaste o narcisoidnosti i \u010dujem pitanja kao: \u201eKako znam da sam odrastao u narcisoidnoj obitelji?\u201c. Hmmm. \u010cekaj da razmislim malo. Osje\u0107a\u0161 se kao da te nema? Ne zna\u0161 tko si? Ne zna\u0161 koje su ti vrijednosti? Ne zna\u0161 \u0161to voli\u0161? Osje\u0107a\u0161 se kao sme\u0107e? Nitko te ne pita kako si? Misli\u0161 da nema\u0161 pravo postojati? Hmmm. Ako si zbunjen oko svog postajanja i slu\u0161a\u0161 podcast o narcisoidnosti, velika je vjerojatnost da ima\u0161 neke veze s tim.<\/p>\n\n\n\n

Evo \u0161to ka\u017ee AI na tu temu (ovo je jedna od ina\u010dica gr\u010dkog mita): \u201eNarcis je bio sin rije\u010dnog boga Kefisa i nimfe Liriope. Kad se rodio, prorok Tiresija je prorekao da \u0107e do\u017eivjeti duboku starost samo ako nikada ne upozna samoga sebe<\/strong>. Izrastao je u mladi\u0107a zapanjuju\u0107e ljepote, ali je bio iznimno ohol i hladan. Odbijao je sve prosce i djevojke, ne mare\u0107i za njihove osje\u0107aje. Bogovi su odlu\u010dili kazniti Narcisa zbog njegove be\u0161\u0107utnosti. Jednog dana, dok je bio lovu, pri\u0161ao je bistrom izvoru kako bi uta\u017eio \u017ee\u0111. Ugledao je svoj odraz u vodi i istog trena se zaljubio, ne shva\u0107aju\u0107i da je to on sam. O\u010daran ljepotom, ostao je uz obalu dive\u0107i mu se, sve dok od tuge i \u010de\u017enje nije uvenuo i umro.\u201c. To obja\u0161njava dosta toga.<\/p>\n\n\n\n

Ali tu ima i Eho: \u201eU gr\u010dkoj mitologiji, Eho je bila prekrasna planinska nimfa (Oreada) koja je \u017eivjela na planini Kiteron. Njezin lik nosi jednu od najtragi\u010dnijih pri\u010da o gubitku vlastitog glasa i identiteta.\u201c Hmmm. (Ona se, jadna, zaljubila u Narcisa).<\/p>\n\n\n\n

I Narcis i Eho su tragi\u010dni likovi, ali ima tu jo\u0161 kolateralnih \u017ertava.<\/p>\n\n\n\n

Jerry Wise, jedan od mnogih likova koji se pojavljuju u internetskom prostoru na temu narcisoidnosti, govori o obiteljskim sustavima i tome kako, kad odrastamo u obiteljima gdje se na\u0161a autenti\u010dnost ubija, preuzimamo uloge koje nam je taj sustav nametnuo a da toga nismo ni svjesni. I kasnije \u017eivimo \u017eivot iz tih uloga, zamjenjuju\u0107i ih za na\u0161e \u201eja\u201c. Mo\u017eemo biti tisu\u0107e kilometara udaljeni od na\u0161e originalne obitelji, a i dalje nositi energiju uloge koju su nam dali. \u201eSelf-differentiation\u201c njegov je program koji poma\u017ee u izla\u017eenju iz uloga i stvaranju autenti\u010dnog \u017eivota. To zna\u010di mo\u0107i razlikovati sebe od uloge koja nam je nametnuta.<\/p>\n\n\n\n

Uloge koje smo preuzeli mo\u017eemo jasno vidjeti i u obiteljskim konstelacijama. Na radionicama obiteljskih konstelacija dovoljno je da stanete ispred neke \u0161lape i terapeut vam ka\u017ee: \u201eZamislite da je to va\u0161 otac\u201c, a vi problijedite, po\u010dnete vri\u0161tati ili pla\u010dete. To radite jer se nalazite u ulozi<\/em> koja vam je nametnuta. Ostali sudionici (ili stolci ili krpe) glume ostatak va\u0161e obitelji a vi u suzama poku\u0161avate na\u0107i na\u010dina kako da se ne raspadnete. Odnosno, tra\u017eite va\u0161 autenti\u010dan na\u010din izra\u017eavanja. Po\u010dinjete razumijevati odnose i uloge i time biste trebali vidjeti da vi niste va\u0161a uloga i da imate pravo postojati, iako se to (mnogim) \u010dlanovima obitelji ne\u0107e svidjeti. Kad poku\u0161ate iza\u0107i iz obiteljskog sustava (po\u010dnete se pona\u0161ati kao vi, a ne kao va\u0161a uloga) cijeli obiteljski sustav \u0107e poludjeti. Ako vi iza\u0111ete iz svoje uloge, oni \u0107e se morati pozabaviti emocijama koje ste vi nosili za njih. A to se nikako ne smije dozvoliti.<\/p>\n\n\n\n

Disfunkcionalni roditelji (narcisi, psihopati i ostala klaster B ekipa (klaster B prema klasifikaciji mentalnih poreme\u0107aja)) imaju ogromnu koli\u010dinu anksioznosti i neuroze, s kojom se ne mogu nositi (oni su deri\u0161ta oko kojih se vrti cijeli svijet), pa te svoje emocije projiciraju na druge. Lai\u010dki re\u010deno, optu\u017euju druge za svoju nezrelost i drugima name\u0107u osobine i stanja koja se njima kod njih samih ne svi\u0111aju (u potpunosti odbacuju slabost, pogre\u0161ke, usamljenost, bespomo\u0107nost, nevoljenost\u2026 \u2013 i projiciraju ih na druge). Narcisi i psihopatski narcisi nikad nisu krivi za ni\u0161ta i najpametniji (najve\u0107i, najmo\u0107niji, najbolji\u2026 (nastavi niz)) su na svijetu. Kad la\u017eu, optu\u017euju vas da la\u017eete, kad su ljuti optu\u017euju vas za njihov bijes, ljute se kad je va\u0161e mi\u0161ljenje druga\u010dije od njihovog i sli\u010dno. Njihova cijela li\u010dnost je organizirana oko njihove grandioznosti koju name\u0107u drugima a druge pod\u010dinjuju. Naravno, to rade slabijima od sebe (i naivcima koji vjeruju da u svakome ima ne\u0161to dobro). Oni su u principu slabi\u0107i koji tra\u017ee slabije od sebe kako bi dokazali svoju mo\u0107. A tko je najslabiji i najranjiviji?<\/p>\n\n\n\n

Pa da vidimo koje su to neke od uloga koje djeca narcisa i psihopata nose.<\/p>\n\n\n\n

Sjetite se, mi se sada nalazimo na dvoru gdje \u017eive najmo\u0107niji i nepogre\u0161ivi kralj i kraljica. Prvi sretni dobitnik je\u2026uzorno dijete! (Imajte na umu da iako pi\u0161em u mu\u0161kom rodu, vrijedi jednako za oba spola). Uzorno dijete je prestolonasljednik. Njegova vrijednost je u tome \u0161to je kraljev sin. Ni\u0161ta drugo na njemu ne vrijedi<\/em>, ali sama \u010dinjenica da je kraljev sin mu daje neizmjernu vrijednost. Iako ni\u0161ta od prijestolja i dukata ne\u0107e vidjeti za kraljeva \u017eivota (pa ni poslije, ali on to jo\u0161 ne zna), ipak, nema se \u0161to buniti. Ima \u010dast \u017eivjeti na dvoru kralja i ima da mu slu\u017ei. A slu\u017ei mu tako da radi ono \u0161to mu kralj ka\u017ee. Kralj ga ne u\u010di niti poti\u010de, nego mu govori \u0161to treba raditi. Jer, njegova funkcija je da kralj ispadne dobro pred drugima. Kralj \u201eprenosi tradiciju i vrijednosti\u201c na sina, a samo kralj zna koje vrijednosti se trebaju slijediti. Uglavnom se radi o posjedu, nekretninama, a ima ne\u0161to i zlata. Uzorno dijete je obi\u010dno uspje\u0161no, savr\u0161eno, pametno, sposobno. Pravi mali princ.<\/p>\n\n\n\n

Nakon \u0161to je odre\u0111en prestolonasljednik potrebno se malo zabaviti. Slijede\u0107a se dodjeljuje uloga dvorske lude. Luda slu\u017ei isklju\u010divo zabavi. Svi znaju<\/em> da to dijete nije sposobno za ni\u0161ta niti se i\u0161ta od njega o\u010dekuje. Ono je tu da zabavlja. Kako su dvorski poslovi uvijek te\u0161ki i naporni, luda dobro do\u0111e kao ispu\u0161ni ventil. Na ludu se ne mo\u017ee\u0161 ljutiti, jer ona nema pamet pa ne mo\u017ee nanijeti zlo. Ona ska\u010de onoliko visoko koliko kralj ka\u017ee, a nagrada joj je gromoglasni smijeh kralja. Kraljica je sada ve\u0107 preponosna. Ima dva va\u017ena mu\u0161karca koji se brinu za nju, a luda joj je ba\u0161 nekako prirasla srcu. Luda \u0107e svima prirasti srcu. Nju se zove kad se gosti trebaju zabaviti. Ne povjeravaju joj se ozbiljni zadaci i pitanja opstanka kraljevstva, nego odlasci po cugu i pri\u010danje viceva. To da je luda, mo\u017eda, ovisna o alkoholu nije ni va\u017eno niti se o tome treba pri\u010dati. Treba ga kazniti.<\/p>\n\n\n\n

I onda je tu nevidljivo dijete. Ono nema nikakvu ulogu u vanjskom svijetu. Ono slu\u017ei tome da nosi te\u0161ke emocije kralja i kraljice, kao \u0161to su tuga, usamljenost, sram i krivnja. Nevidljivo dijete ne postoji, ono slu\u017ei kao transformator –  guta negativne emocije \u2013 a pozitivne vra\u0107a nazad kralju i kraljici. Ono nosi ogledalo koje uvijek govori: \u201eTi si najmo\u0107niji kralj na svijetu. Ti si najljep\u0161a kraljica na svijetu.\u201c Ono tje\u0161i roditelje kad su ljuti, smiruje ih kad su tu\u017eni, brine se za njihovu dobrobit. \u201eTi ne\u0107e\u0161 imati mu\u017ea, ti \u0107e\u0161 se brinuti za taticu\u201c, \u010dula sam, vi\u0161e puta.<\/p>\n\n\n\n

Ovo nema nikakve veze s mojom obitelji (mig-mig), ali recimo da se dogodi da uzorno dijete, ili \u010dak luda (!) ili koje drugo dijete napravi ne\u0161to stra\u0161no, obe\u0161\u010dasti kralja, \u0161to onda? Onda ono postaje \u017ertveno janje. Sav gnjev i bijes bogova (kralja i kraljice) izlije se na to jadno dijete.<\/p>\n\n\n\n

Prema van, ovo izgleda savr\u0161eno. Imamo uzorno dijete koje je jednostavno genijalno, imamo dijete koje je tako simpati\u010dno da ne mo\u017ee\u0161 da ga ne voli\u0161 i uvijek te nasmijava i \u010dasti pi\u0107em, i imamo dijete koje je toliko dobro da je nevidljivo. \u201eOna je tako mirna i skromna\u201c. Skromna<\/em>, da, to je bila rije\u010d. \u201eNikad se ne name\u0107e, nikad se ne buni, nikad se ne hvali\u201c, samo mirno vra\u0107a ljubav roditeljima i svima oko sebe. A ako se dogodi \u017ertveno janje, onda \u010dujemo druge kako govore: \u201eKakva predivna obitelj. Samo da nema onoga<\/em><\/strong>!\u201c<\/p>\n\n\n\n

U narcisoidno-psihopatskim obiteljima jedno se lice prikazuje prema van \u2013 ono savr\u0161eno, a sve \u0161to je lo\u0161e \u017eivi se iznutra ili se trpa pod tepih. Nitko, pa ni obitelj sama, ne smije vidjeti prljav\u0161tinu. Pori\u010de se svaka slabost i krivica. Svi moraju prema van staviti smije\u0161ak i lijepo lice. Roditelj\/i su toliko opsjednuti svojim savr\u0161enstvom da nikad, ba\u0161 nikad, ne\u0107e preuzeti odgovornost za svoje emocije, pona\u0161anje, pa \u010dak i najbanalnije gre\u0161ke. Djeca se optu\u017euju, ka\u017enjavaju i manipuliraju, ali ona to ne smiju re\u0107i niti pokazati da im to smeta.<\/p>\n\n\n\n

Mama mi je uvijek govorila: \u201eNemoj nikome<\/em> pri\u010dati ni\u0161ta<\/em> o sebi! Oni \u0107e to uzeti i onda \u0107e te ogovarati i iskoristiti protiv tebe. \u0160to oni imaju znati! Ako te tko \u0161ta pita uvijek reci: Dobro sam! Super mi je!\u201c. Dobivala sam i zabrane javnog izla\u017eenja s de\u010dkima: \u201eNemoj nikome re\u0107i da ti je to de\u010dko! Samo \u0107e krenuti glasine!\u201c. Kad smo tako sna\u017eno zabrljali kao obitelj da smo maltene u novinama zavr\u0161ili, na sve mogu\u0107e na\u010dine mama je prljavi ve\u0161 sakupljala po gradu i trpala u vre\u0107u i zakapala u vrt. Nikome ni rije\u010di<\/em>! I prekinula sve odnose jer su ju drugi \u201eispitivali\u201c.<\/p>\n\n\n\n

Sve je savr\u0161eno. Patnje nema. Mi smo najbolji.<\/p>\n\n\n\n

Razgovori s narcisoidnim roditeljem izgledaju ovako (i opet ovo nema ba\u0161<\/em> nikakve veze sa mnom:)<\/p>\n\n\n\n

 \u201eMama, nisam dobro, zna\u0161, jako mi je lo\u0161e, krenula sam u terapiju.\u201c Reakcija mame: \u201eJoooj, ja sam tako sretna \u017eena! Meni je sada najbolje u \u017eivotu! Nikad nisam bila ovako sretna! Ba\u0161 si svaki dan razmi\u0161ljam kako mi je sada napokon super! [i onda 30 minuta litanija o njezinom savr\u0161enom \u017eivotu].\u201c<\/p>\n\n\n\n

\u201eTata, osvojila sam tre\u0107e mjesto na natje\u010daju za kratku pri\u010du u Booksi!\u201c-\u201eJavi se kad napi\u0161e\u0161 bestseller<\/em>.\u201c<\/p>\n\n\n\n

\u201eJu\u010der su bile krstitke sad sam krsna kuma.\u201c-\u201eKako mi stoji ova haljina?\u201c<\/p>\n\n\n\n

\u201eIzbacila je linija.\u201c-\u201eTo je do tvog<\/em> telefona.\u201c<\/p>\n\n\n\n

\u201eBoli me noga.\u201c-\u201eJa sam no\u0107as lo\u0161e spavala. Ba\u0161 mi ne\u0161to nije danas kak spada.\u201c<\/p>\n\n\n\n

\u201eGle video koji sam napravila!\u201c \u2013 \u201ePrestani se zajebavati i po\u010dni raditi.\u201c<\/p>\n\n\n\n

\u201eBa\u0161 sam umorna, svugdje sam bila danas!\u201c \u2013 \u201eTo zna\u010di da danas nisi ni\u0161ta zaradila.\u201c<\/p>\n\n\n\n

\u201eMajstori su mi u stanu.\u201c \u2013 \u201eDo\u0111i ovdje pa \u0107e\u0161 vidjeti \u0161to je pravo<\/em> gradili\u0161te.\u201c<\/p>\n\n\n\n

\u201ePromijenila sam posao!\u201c \u2013 \u201eNikad ni\u0161 od tebe.\u201c<\/p>\n\n\n\n

\u017divot u narcisoidnoj obitelji je \u010dista mizerija.<\/p>\n\n\n\n

Odrasla djeca narcisoidnih roditelja (to je actually<\/em> psiholo\u0161ki termin) kasnije u \u017eivotu imaju problema s depresijom i anksioznostima, ovisni su, postaju ponekad i sami psihopati ili narcisi, osje\u0107aju se beskorisno i nevoljeno, imaju problema sa zadr\u017eavanjem posla i stvaranjem veza. Proganja ih osje\u0107aj nedostatnosti, uvijek su pod pritiskom i skeniraju okolinu. Ne mogu se opustiti, sve poku\u0161avaju kontrolirati, \u010desto uga\u0111aju drugima, a sebe zanemaruju. Njima nedostaje osnovni osje\u0107aj sigurnosti i prihva\u0107anja. Osnovni osje\u0107aj \u2013 sebe.<\/p>\n\n\n\n

Uzorno dijete se popne na najvi\u0161i vrh da bi shvatilo da je na krivoj planini, dvorska luda nije u stanju voditi jedan ozbiljni razgovor, nevidljivo dijete se skriva u svojem malom svijetu, \u017ertveno janje dokazuje sebi i svijetu da je ispravno. U njihovom svijetu nije bilo iskrenog razgovora, podr\u0161ke, prihva\u0107anja, ljubavi, povezivanja. Za njih su to nepoznanice.<\/p>\n\n\n\n

Glavna tema, a i put prema lije\u010denju, je duboka krivica u odnosu na autenti\u010dno \u201eja\u201c. Budu\u0107i da je autenti\u010dnost bila sankcionirana, svako izra\u017eavanje izvan dodijeljene uloge se osje\u0107a kao la\u017eno i krivo. Zato, ako poku\u0161avamo iza\u0107i iz uloge ili se usprotiviti, uvijek gubimo. Uvijek reagiramo isto, \u010dime samo potvr\u0111ujemo svoju ulogu. Ta krivica u nama nam daje la\u017eni osje\u0107aj da je s nasilnikom zapravo sve u redu, a da smo mi ti koji smo \u201enerazumni\u201c i \u201epreosjetljivi\u201c. Postajemo \u201eslijepi na zlo\u201c kako to govori Richard Grannon koji se isto intenzivno bavi ranama koje nastaju u odnosu s narcisima. Budu\u0107i da smo odrasli uz nasilnike i predatore, kasnije ih u svijetu ne prepoznajemo (zato \u010desto ulazimo u odnos upravo s tipom ljudi koji nas je i povrijedio). Ovo ne vrijedi ako smo kao odgovor za narcisoidnost razvili narcisoidnost ili psihopatiju. Narcisi i psihopati nikad<\/em> ne priznaju da su krivi za i\u0161ta i ne idu u terapiju.<\/p>\n\n\n\n

Narcisoidnost nastaje u slu\u010daju kad postoje kontradiktorne informacije, \u0161to se mo\u017ee desiti i kod uzornog djeteta ili bilo koje druge uloge. Uzorno dijete dobiva informacije kako je ono va\u017eno, najva\u017enije, najbolje i najgenijalnije, a s druge strane ga se nemilosrdno ka\u017enjava za suprotstavljanje ili autenti\u010dno pona\u0161anje. U djetetu nastaje split<\/em>, razdvajanje. Ono sada ima opciju odabrati ili da je savr\u0161eno i genijalno, ili da ni\u0161ta ne vrijedi, pa se odlu\u010duje za prvu opciju i drugu u potpunosti zakapa. Isto je i s ludom, nju se \u201euvijek voli\u201c, a daju joj se informacije da ni\u0161 ne vrijedi i ni\u0161ta ne zna, pa ako se luda odlu\u010di za opciju A, kasnije se nitko ne\u0107e smjeti<\/em> naljutiti na ludu niti joj \u0161to prigovoriti. Luda mo\u017ee raditi \u0161to ho\u0107e i nitko joj nema pravo prigovoriti. U oba slu\u010daja nastaje neka vrsta narcisoidnosti. Samo ako dijete osjeti krivicu<\/em> za ono \u0161to je, dovoljno \u0107e patiti da potra\u017ei pomo\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Ono \u0161to je meni bilo (i ostalo) najte\u017ee je prihvatiti<\/em> da sam odrasla u takvom okru\u017eenju. Jednostavno nisam mogla podnijeti pomisao da moji roditelji mene uporno ne vide, odbijaju i sankcioniranju. Nije mi jasno kako neko svjesno bi\u0107e ne vidi<\/em> da drugome nanosi bol. \u010cak i ako ga se upozori, da nanosi bol, on\/ona to okrene i obilje\u017ei kao gre\u0161ku doti\u010dne osobe. Ako mene boli, onda sam si ja sama kriva za to jer \u201ene vidim dobro\u201c ili \u201esa mnom ne\u0161to nije u redu\u201c.<\/p>\n\n\n\n

To uzrokuje ogromne nesigurnosti. \u0160to je onda istina? Ako je sve \u0161to ja vidim i osje\u0107am krivo<\/em>, kako da znam \u0161to je pravo? Pa tako da se oslanjam na druge da mi to ka\u017eu. Neki od nas \u0107e potvrdu tra\u017eiti u svijetu (novac, uspjeh i sl.) kako bi drugi<\/em> rekli da smo ipak ok (vezati se uz materijalno ili slavu recimo), a neki od nas \u0107e se brinuti o tu\u0111im potrebama, a ne svojima, jer se to nekako \u010dini va\u017eno, s obzirom da su na\u0161e potrebe totalno krive<\/em> (vezati se tako da se odri\u010demo od sebe). Ako se odlu\u010dimo za prvu reakciju, donosit \u0107emo odluke koje su samo u na\u0161u korist, \u010dak i nau\u0161trb drugih, a ako se odlu\u010dimo za zadnje, odluke \u0107e za nas donositi drugi ljudi. Ako \u0107emo htjeti u\u010diniti ne\u0161to, prvo \u0107emo pitati 250 osoba \u0161to one misle o tome, i opet biti nesigurni oko dono\u0161enja odluke.<\/p>\n\n\n\n

Ta krivica oko vlastitog postojanja glavna je prepreka u lije\u010denju. Ja mo\u017eda i ne znam \u0161to \u017eelim i koje su moje potrebe, ali znam da ne \u017eelim vi\u0161e drugima uga\u0111ati. Unutar mene postoji ogromni konflikt. S jedne strane postoji ogromna \u017eelja za slobodom i autenti\u010dnim izra\u017eavanjem, a s druge strane ogromna krivica i strah zbog toga. A do sada ve\u0107 znamo da je strah osnovni pokreta\u010d, jer je osnovni zadatak na\u0161eg sustava da nas \u0161titi. Na\u0161 sustav \u0107e uvijek radije odabrati pona\u0161anje koje donosi sigurnost (pa makar to nama uzrokovalo bol), nego dopustiti da se izla\u017eemo opasnosti. Uvijek \u0107emo iznova potiskivati vlastite impulse dok ne shvatimo da nije bila na\u0161a krivica \u0161to su se tako pona\u0161ali prema nama<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

I to je taj catch<\/em> 22 –  kao dijete smo idealizirali roditelje i nismo vidjeli manipulativno i nasilno pona\u0161anje, pa uop\u0107e ne mo\u017eemo pojmiti da je to bilo tako, a da bi se oslobodili moramo spoznati istinu o na\u0161im roditeljima (ili odgajateljima). Moramo na\u0107i na\u010dina da razrije\u0161imo taj konflikt u nama. Moramo mo\u0107i izbaciti bijes i tugu i o\u010daj iz sebe \u2013 i usmjeriti ih prema njima<\/em> (a ne sebi)(i ne osje\u0107ati se krivo) i ujedno po\u010deti prihva\u0107ati sebe. Moramo prihvatiti i autenti\u010dni dio i na\u0161u ulogu, koja nas je \u0161titila. (Pritom ne mislim doslovno izbaciti bijes na roditelje \u2013 postoje tehnike i akcije kako se to radi na siguran na\u010din).<\/p>\n\n\n\n

I zato je u takvim unutarnjim konfliktnim stanjima, koja stvaraju jaku napetost, tjeskobu i nemir, dobar rad s dijelovima i prihva\u0107anjem. Oba na\u0161a dijela su \u201eispravna\u201c. Jedan nas \u0161titi, drugi \u017eeli slobodu. I jedno i drugo je legitimno. Ne mo\u017eemo demonizirati dio koji nas je desetlje\u0107ima \u0161titio, ne mo\u017eemo se \u201erije\u0161iti\u201c uloge. Moramo ju razumjeti i prihvatiti. I onda mo\u017eemo do\u0107i do na\u0161eg najdubljeg dijela koje se osje\u0107a neza\u0161ti\u0107eno i napu\u0161teno i po\u010deti raditi ono \u0161to smo trebali po\u010deti raditi prije 20, 30 ili 50 godina \u2013 po\u010deti razvijati svoje autenti\u010dno ja.<\/p>\n\n\n\n

Djeca koja odrastaju u zdravim okolnostima (nijedno okru\u017eenje nije savr\u0161eno, ali recimo da je zdravo okru\u017eenje ono koje poti\u010de i voli dijete u dovoljnom broju slu\u010dajeva) se ohrabruju u autenti\u010dnom izra\u017eavanju, i njihovo izra\u017eavanje je prirodno, a ne neuroti\u010dno. \u010cesto \u010dujem ljude koji su odrastali u te\u0161kim uvjetima kako \u201ezaostaju\u201c u \u017eivotu. \u201eSvi ne\u0161to rade i stvaraju, a ja sam jo\u0161 na po\u010detku\u201c izjava je koja mo\u017ee do\u0107i i od 70-godi\u0161njaka. Imamo osje\u0107aj da smo zapeli u razvoju \u2013 jer jesmo<\/em>. Koliko god nama glupo zvu\u010dalo, istina je da smo traumatizirana djeca kojima je potrebna ljubav i pozitivan roditelj. Budu\u0107i da ne mo\u017eemo o\u010dekivati od na\u0161eg partnera ili prijatelja da nam bude roditelj kojeg nikad nismo imali, moramo<\/em> to u\u010diniti sami. Ne postoji drugi put. Ne mo\u017eemo o\u010dekivati da nas partner teto\u0161i i gladi po glavi i govori nam: \u201eJoj kako si to divno napravila.\u201c Ne mo\u017eemo o\u010dekivati da \u0107e nas odgajati i pomagati nam na\u0107i na\u0161e ispunjenje. Svi to moramo u\u010diniti sami, jer se nitko ne \u017eeli baviti na\u0161im ranama. Ljudi imaju dosta svojih problema. Oni nam definitivno mogu pomo\u0107i<\/em> da se iscijelimo, naro\u010dito ako s nama stvaraju pozitivan odnos, ali oni se ne mogu iscijeliti umjesto nas<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Da, grozno je i u\u017easna je tragedija, da smo ostavljeni i napu\u0161teni i sad se jo\u0161 i sami moramo iz toga iskopati. Ali tako nam je grah pao. Ne znam da li mi biramo svoje roditelje i iskustva, \u0161to je popularna teorija u duhovnom svijetu, ali ako je i la\u017e, i ako je to sve jeb\u2026. usrana sudbina i nesre\u0107a, ne poma\u017ee mi previ\u0161e okrivljavati ni sudbinu. Ne \u017eelim nikoga vi\u0161e ni moliti ni okrivljavati. \u017delim jebeno \u017eivjeti svoj \u017eivot.<\/p>\n\n\n\n

Ako se i vi tako osje\u0107ate, a vjerujem da se mnogo ljudi tako osje\u0107a, jedini izlaz je kroz rad na krivici. Da, napu\u0161teni ste, da usamljeni ste, da osje\u0107ate se bespomo\u0107no \u2013 ali to se sve da popraviti, samo ako shvatite da vi niste krivi \u0161to se tako osje\u0107ate i da vi niste krivi za ono \u0161to vam se dogodilo. Svi va\u0161i dijelovi se boje i \u0161tite vas, i svi oni moraju saznati da oni nisu bili krivi za to \u0161to se de\u0161avalo. Oni \u010dekaju nekoga tko \u0107e do\u0107i, vidjeti ih, priznati ih i biti uz njih takvi kakvi jesu<\/em>. Tek kad u potpunosti, apsolutno, definitivno prihvatite da ste takvi kakvi jeste zbog toga \u0161to se de\u0161avalo, i kad se prestanete zbog toga napadati, mo\u0107i \u0107ete po\u010deti vjerovati da va\u0161 \u017eivot i va\u0161e postojanje ima vrijednost. To je jedino \u0161to vam treba, ostalo \u0107e se samo rije\u0161iti. Morate pomiriti<\/em> sve va\u0161e unutarnje dijelove i razrije\u0161iti unutarnji konflikt.<\/p>\n\n\n\n

Kad razmi\u0161ljam o tim dvorskim pri\u010dama uvijek se sjetim scene iz Bravehearta u kojoj kralj Edward le\u017ei na smrtnoj postelji i ne mo\u017ee govoriti, a njegova snaha mu \u0161apne na uho kako nosi dijete Williama Wallacea i kako njegov sin\u010di\u0107 ne\u0107e ni\u010dime vladati, a ovaj se gr\u010di u muci i agoniji. Do zadnjeg daha, do zadnjeg daha ne posustaje. Taj gr\u010d, ta agonija, ta potreba da se druge potla\u010di\u2026 I to je ono na \u0161to nas svi psiholozi upozoravaju vezano za interakciju s narcisima \u2013 ostavite svaku nadu, ne postoji unutra netko s kim se mo\u017ee razgovarati.<\/p>\n\n\n\n

Ba\u0161 tragi\u010dno.<\/p>\n\n\n\n

Image by macrovector on Magnific<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Da \u017eivot u disfunkcionalnoj obitelji nije tako tragi\u010dan, bio bi komi\u010dan. Svakodnevni privatni screening Blackaddera. Da sam barem imala vi\u0161e smisla za humor kad sam odrastala. Slu\u0161ala sam podcast s Tim Fletcherom,…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":283,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[6],"tags":[],"class_list":["post-282","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-iscjeljenje"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/282","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=282"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/282\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":285,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/282\/revisions\/285"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/283"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=282"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=282"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=282"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}