O kroni\u010dnim bolovima i ostalim kroni\u010dnim boljkama\u2026<\/p>\n\n\n\n
U dana\u0161njem postu \u0107emo preispitivati uvrije\u017eeno tradicionalno mi\u0161ljenje (ono \u0161to klasi\u010dna medicina naziva \u201e\u010dinjenicom\u201c) da svaka bol u tijelu mora imati fizi\u010dki uzrok.<\/p>\n\n\n\n
Dr. Howard Schubiner posvetio je svoju karijeru istra\u017eivanju veze izme\u0111u tijela i uma. U ovom slu\u010daju je um = i psiha i (fizi\u010dke) \u017eiv\u010dane veze u mozgu (neuronski putevi).<\/p>\n\n\n\n
U \u201960. i \u201970. godinama pro\u0161log stolje\u0107a dr. John E. Sarno skovao je termin Tension Myositis Syndrome (TMS) \u2013 sindrom koji se odnosi na bolove u vratu, le\u0111ima, zdjelici i udovima, ali i na gastro-intestinalne i dermatolo\u0161ke probleme, odnosno stanja kojima nije dokazan jasan fizi\u010dki uzrok. U svojim istra\u017eivanjima i lije\u010denju dr. Sarno je pomogao tisu\u0107ama pacijenata da se oslobode kroni\u010dne boli, educiraju\u0107i ih o vezi izme\u0111u tijela i uma. Prema TMS-u uzrok kroni\u010dnih bolova nije fizi\u010dka ozljeda (iako ona mo\u017ee biti pokreta\u010d), nego je uzrok u na\u0161em poimanju i pristupu boli. On je tvrdio da se potisnute emocije i sukobljene energije u nama manifestiraju kao bol u tijelu. Educirao je pacijente o pravoj prirodi ozljede i bolova i o tome kako se, kad se otkrije pravi emocionalni uzrok boli, ti bolovi (simptomi) povla\u010de. Osnovna terapija je izgledala tako da pacijent promijeni svoj odnos prema boli, odnosno, da prestane vjerovati u tradicionalna obja\u0161njenja uzroka i posljedice, i da se po\u010dne pona\u0161ati kao da boli nema.<\/p>\n\n\n\n
Konkretno, to zna\u010di da jednom kad je isklju\u010den fizi\u010dki uzrok boli, pacijent se po\u010dinje pona\u0161ati normalno, kao da boli nema, i ujedno poku\u0161ava prepoznati emocionalnu bol koja se nalazi iza fizi\u010dke boli. Na primjer, osoba s kroni\u010dnim bolovima u lumbalnom dijelu le\u0111a (donjem dijelu le\u0111a) nakon \u0161to pro\u017eivi ozljedu ki\u010dme (a nekad to nije ni nu\u017eno) ostatak \u017eivota provodi u strahu od toga da ne pogor\u0161a bolove ili ne \u201epotrga\u201c ki\u010dmu. \u010cak i ako je bilo ozljede, ta ozljeda zacijeli, ali osoba \u017eivi u uvjerenju kako joj ta stara ozljeda i dalje stvara bolove i probleme. Ta osoba po\u010dinje izbjegavati \u201enagle pokrete\u201c, prestane se baviti sportom, ne nosi \u201ete\u0161ke vre\u0107ice\u201c, izbjegava propuh, boji se promjene vremena i s vremenom sve vi\u0161e smanjuje opseg pokreta. Osoba vjeruje da \u0107e, ako se bude normalno pona\u0161ala, \u201eotvoriti\u201c staru ranu ili prouzrokovati novu ozljedu.<\/p>\n\n\n\n
Iza tog straha postoji stolje\u0107e medicinskog uvjeravanja kako svaka bol ima fizi\u010dki uzrok i kako smo mi krhka bi\u0107a s krhkom ki\u010dmom koja u svakom trenutku mo\u017ee zakazati. Pojavom radiolo\u0161kih snimanja kao \u0161to su CT i MR, stvar se dodatno pogor\u0161ala. \u010covjek bi osjetio bol u ki\u010dmi, poslali bi ga na CT ili MR i prona\u0161li \u201eizba\u010deni\u201c ili \u201ezgnje\u010deni\u201c disk, protruzije, ekstruzije i druge degenerativne promjene na diskovima, \u010dime bi zaklju\u010dili da je uzrok problema u tom disku ili nekom \u017eivcu.<\/p>\n\n\n\n
Iako postoje stvarne dijagnoze upalnih i degenerativnih promjena i stanja na na\u0161im kralje\u017enicama koje mogu uzrokovati bolove (kao \u0161to su lomovi uslijed ozljeda, apscesi, pritisnuta le\u0111na mo\u017edina, tumori kralje\u017enice i sli\u010dno) dijagnoza ispup\u010denog diska ili ekstruzije ili protruzije ne spada u takve dijagnoze. \u201eZgnje\u010deni\u201c kralje\u0161ci, ispup\u010denja ili \u201eizlijevanja\u201c diska dio su normalnih degenerativnih promjena koje nastaju kako starimo. Dr. Sarno je provodio opse\u017ena istra\u017eivanja u kojima je uspore\u0111ivao ljude s bolovima u ki\u010dmi s onima bez bolova i ustanovio je da vi\u0161e od 80% ljudi koji nemaju bolove u le\u0111ima imaju jednake promijene na kralje\u017enici kao i ljudi koji imaju bolove. Uz to, neki ljudi koji imaju sna\u017ene bolove u le\u0111ima uop\u0107e nemaju nikakve promjene na kralje\u017enici.<\/p>\n\n\n\n
Naziv \u201etenzijska mioza\u201c ili \u201etenzijska bol mi\u0161i\u0107a\u201c zapravo implicira da bol dolazi iz zgr\u010denih mi\u0161i\u0107a na odre\u0111enim podru\u010djima tijela, a ne iz same kralje\u017enice. Tu tenziju, bolove, u mi\u0161i\u0107ima stvara na\u0161 mozak, um, jer se bori s nekom potisnutom emocijom, stresnim doga\u0111ajem ili odnosom. Uz to, strah od ozljede i povrede dodatno sti\u0161\u0107e na\u0161e mi\u0161i\u0107e koji se jo\u0161 ja\u010de gr\u010de. U principu, pacijenti kod kojih nije prona\u0111en fizi\u010dki uzrok boli u kralje\u017enici (\u0161to je vi\u0161e od 80% pacijenata), dobivali su jednu jedinu terapiju \u2013 edukaciju o tenzijskoj miozi. Ljudi koji su stvarno uvidjeli da je njihova ki\u010dma u redu i da promijene u ki\u010dmi nisu uzrok boli, po\u010deli su se normalno kretati, sagibati i baviti se sportom i bol je nestajala. Tako\u0111er, dr. Sarno ih je poticao da prona\u0111u situacije u svojim \u017eivotima koje izazivaju potisnute emocije, naro\u010dito mr\u017enju i bijes, i da ih \u201euvedu u svijest\u201c i prepoznaju da je gr\u010denje i stiskanje na\u010din blokiranja emocija. Nekad je bilo dovoljno da bi ljudi koji su desetlje\u0107ima patili od kroni\u010dnih bolova povezali svoje bolove sa situacijom koja se de\u0161avala u vrijeme nastanka boli \u2013 i bolovi bi se razrije\u0161ili. \u010cesto bi ti ljudi prijavljivali da bi im se bol povukla i ponovno vratila na nekom drugom mjestu. Za to je dr. Sarno rekao da je to dokaz da ta bol nastaje u umu a ne u tijelu, jer prava fizi\u010dka ozljeda ne mo\u017ee boljeti malo lijevo, malo desno ili samo kad pada ki\u0161a.<\/p>\n\n\n\n
Dr. Howard Schubiner je kao mladi doktor pozvan da sura\u0111uje s dr. Sarnom i ostatak svoje karijere je proveo u ovom fascinantnom podru\u010dju. Dr. Schubiner se naro\u010dito posvetio klini\u010dkim ispitivanjima i istra\u017eivanjima kako bi dobio \u201efizi\u010dke dokaze\u201c da bol mo\u017ee postojati i kad nema ozljede.<\/p>\n\n\n\n
Na tisu\u0107ama pacijenata vr\u0161io je ispitivanja, snimao mozak i isprobavao tehnike, kako bi dobio dokaze koji bi kasnije pacijentima pomogli da vjeruju u istinitost njegovih tvrdnji. (Izbaciti iz nekoga stogodi\u0161nje vjerovanje i nije tako lako.) Dr. Schubiner je uspio dokazati da fizi\u010dka bol nastaje u mozgu, a ne u povrije\u0111enom tkivu. To zna\u010di da kad se udarimo u prst, bol ne nastaje u prstu nego u mozgu. Prst \u2013 odnosno tkivo u prstu \u2013 \u0161alje mozgu signal o povredi (nagnje\u010denje, lom, istegnu\u0107e\u2026) i mozak odlu\u010duje<\/em> da li \u0107e i koju koli\u010dinu boli poslati.<\/p>\n\n\n\n Dr. Schubiner navodi u svojim intervjuima i knjigama primjere ljudi koji su imali fizi\u010dku ozljedu i nisu imali bol, kao i ljude koji nisu imali fizi\u010dku ozljedu i imali su bol. Kao primjer da bol ne mora postojati usprkos ozljedi navodi operacije koje su se odr\u017eavale na pacijentima koji nisu bili anestezirani nego u hipnoti\u010dkom stanju ili ljude s fantomskom boli. A za primjer nastajanja boli koja nema fizi\u010dki uzrok navodi \u010dovjeka koji je radio na bau\u0161teli i pi\u0161toljem za \u010davle si je probio cipelu. \u010covjek je vri\u0161tao i savijao se od boli i svi ljudi su mu usko\u010dili u pomo\u0107 i hitno ga prevezli u bolnicu gdje su mu skinuli cipelu i vidjeli da je \u010davao pro\u0161ao izme\u0111u dva prsta i nije ni dotaknuo tkivo. Nije bilo ozljede. Njegov mozak je zaklju\u010dio da se dogodilo ne\u0161to stra\u0161no (prema reakciji \u010dovjeka koji se jako prestra\u0161io) i poslao je bol. Pokazat \u0107e se da je strah od boli (bolesti) jedan od glavnih uzro\u010dnika nastajanja i odr\u017eavanja boli.<\/p>\n\n\n\n Koliko god je to samo po sebi bilo revolucionarno otkri\u0107e, dr. Schubiner je dokazao jo\u0161 ne\u0161to, ne\u0161to puno va\u017enije, a to je da emocionalna bol nastaje na istom mjestu u mozgu kao i fizi\u010dka<\/em>. Zna\u010di da se emocionalna bol mo\u017ee manifestirati kao fizi\u010dka i da ona nastaje u mozgu<\/em>.<\/p>\n\n\n\n Kod nastajanja kroni\u010dnih bolova mo\u017ee i ne mora postojati fizi\u010dki uzrok, ali kod odr\u017eavanja kroni\u010dnih bolova uvijek je emocionalni faktor onaj koji to radi. Na primjer, recimo da ste stvarno do\u017eivjeli neku ozljedu. \u010cesto se kao primjer uzima trzajna ozljeda vratne kralje\u017enice u prometnoj nesre\u0107i. U vratu se nije dogodio lom niti neka ve\u0107a ozljeda koja bi uzrokovala dugogodi\u0161nju bol, ali mi vjerujemo<\/em> da je to tako jer o tome slu\u0161amo cijeli \u017eivot. S obzirom da to vjerujemo \u2013 mi se bojimo \u2013 i potpuno smo fokusirani na vrat, bol i pokrete. Na\u0161im pona\u0161anjem i strahom \u0161aljemo signal opasnosti mozgu, a mozak vjeruje<\/em> da je u opasnosti i zauzvrat stvara jo\u0161 boli. Mi vjerujemo da smo ugro\u017eeni, krhki i potrgani, i mozak nam poma\u017ee da smanjimo opseg kretanja kako bi nas za\u0161titio. On vjeruje nama<\/em>.<\/p>\n\n\n\n Koliko god paradoksalno i kontra-intuitivno zvu\u010dalo, upravo je na\u0161 strah od boli taj koji odr\u017eava bol<\/em>. Dr. Schubiner ima dva pravila koja uvijek ponavlja pacijentima \u2013 kao prvo \u2013 sve rane zacjeljuju, kao drugo \u2013 o\u017eiljci ne bole. U o\u017eiljcima nema \u017eivaca koji bi mogli poslati signal u mozak. Jednom kad rana zacijeli mi se mo\u017eemo dalje pona\u0161ati kao da ni\u0161ta nije bilo, ali mi to ne radimo jer se bojimo. Jer tako vjerujemo.<\/p>\n\n\n\n Na\u0161e tijelo \u0107e se prilagoditi ozljedi. Recimo, ako smo slomili nogu neko vrijeme \u0107emo vi\u0161e optere\u0107ivati drugu nogu i druge dijelove tijela (ruke na \u0161takama ili zdjelicu). \u010cak i ako se nastavimo \u201enahereno\u201c kretati nakon \u0161to rana zacijeli, to ne mo\u017ee biti uzrok boli u nekom drugom dijelu tijela. Na\u0161e tijelo se prilagodi svemu. Na\u0161e vjerovanje<\/em> se ne prilago\u0111ava.<\/p>\n\n\n\n Ono \u0161to se de\u0161ava u mozgu kad smo u petlji bol-strah-bol je da stvaramo neuronske puteve boli u mozgu. Mozak jednostavno postane \u201enau\u010den\u201c na bol. Ako mi vjerujemo da \u0107e nam promjena vremena uzrokovati bol, kad vidimo promjenu vremena mozak \u0107e poslati bol. To je tako zvano prediktivno svojstvo mozga. Ako nas je pri pro\u0161loj promjeni vremena boljela glava, mozak predvi\u0111a<\/em> da \u0107e nas boljeti glava jer je promjena vremena i onda nas boli glava. Svaka bol koja reagira na neke nebulozne trigere je nau\u010dena bol. Ne smijem se sagnut, ne smijem kihnut, ne smijem sjediti na povjetarcu\u2026 i sli\u010dno. Mi smo neprekidno koncentrirani na bol, borimo se protiv boli, frustrirani smo zbog boli, skeniramo okru\u017eenje i samo vidimo trigere, smanjujemo kretnje zbog straha od boli \u2013 mi smo opsjednuti boli i bol nas zato opsjeda. \ud83d\ude0a<\/p>\n\n\n\n Dr. Schubiner ka\u017ee da mu je najve\u0107i izazov ljudima objasniti neuronske puteve jer ako ka\u017ee da je izvor njihove boli \u201eu glavi\u201c ve\u0107 ih je izgubio. Kad nekome tko desetlje\u0107ima le\u017ei u krevetu zbog neizdr\u017eive boli ka\u017eete da je \u201esve u njegovoj glavi\u201c uistinu djelujete kao \u0161arlatan. Ali simptomi koje ta glava \u0161alje nisu izmi\u0161ljeni ni umi\u0161ljeni. Ka\u017ee da ljudi s boli uzrokovanom neurolo\u0161kim putevima nekad imaju puno ve\u0107e i ja\u010de bolove i simptome od ljudi koji imaju stvarne ozljede. Ja\u010dina boli koju mozak mo\u017ee poslati i raznolikost simptoma koje mo\u017ee prouzrokovati su apsolutno nevjerojatni i to je ljudima te\u0161ko vjerovati. Bolovi jesu stvarni<\/em>, oni imaju<\/em> uzrok, ali taj uzrok nije fizi\u010dka ozljeda ili slabo tijelo.<\/em><\/p>\n\n\n\n No, ako ste kao ja, i trpite godinama<\/em> neizdr\u017eivu bol kojoj nije na\u0111en uzrok (kod mene je to bila bol u vratu i ramenima) o\u010dajni ste i jadni i \u017eelite isprobati sve. Ja sam ve\u0107 mislila da \u0107u poludjeti od boli i bilo mi je nezamislivo da tako moram \u017eivjeti do kraja \u017eivota. A u principu \u2013 pain management<\/em> (upravljanje boli) \u2013 ono \u0161to nam savjetuju doktori \u2013 nije ni\u0161ta drugo nego trpljenje boli do kraja \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n Dr. Schubiner je prvi, kojeg sam ja \u010dula, da je rekao da nismo potrgani<\/em> i da ne moramo trpiti bol<\/em> do kraja \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n On ka\u017ee da neki odmah prepoznaju sebe u njegovim predavanjima i vrlo brzo osjete napredak ili \u010dak nestanak boli (meni je bol gotovo u potpunosti nestala, ali se po\u010dela seliti po drugim mjestima na tijelu \ud83d\ude0a). Mnogi trebaju puno uvjeravanja i edukacije. Ka\u017ee da je najva\u017eniji korak uistinu napraviti sve mogu\u0107e preglede kako bi se isklju\u010dio fizi\u010dki uzrok. Nitko ne \u017eeli olako mahnuti rukom i previdjeti neku ozbiljnu bolest ili o\u0161te\u0107enje. Ali, ka\u017ee, a i ja se sla\u017eem, ako neka bol traje godinama fizi\u010dki uzrok bi se do onda ve\u0107 otkrio. Ne\u0161to bi se u toj boli mijenjalo, pojavili bi se drugi simptomi \u2013 ne\u0161to bi iza\u0161lo na vidjelo. Ali ako sve rane zacjeljuju, a bol je prisutna dvije dekade nakon nezgode \u2013 ne\u0161to tu ne dr\u017ei vodu.<\/p>\n\n\n\n Ka\u017ee da mnogi ljudi do\u017eive \u201eaha\u201c trenutak u svom \u017eivotu kad im sve sjedne na mjesto. Za primjer daje \u010dovjeka koji je imao bol u le\u0111ima i bilo mu je te\u0161ko stajati. \u010covjek je jedan dan u\u0161ao u apoteku i vidio ogroman red ispred sebe. U tom trenutku mu se bol udvostru\u010dila. I u tom trenutku je shvatio da bol dolazi iz mozga. On je predvidio<\/em> da \u0107e od dugog stajanja osje\u0107ati ja\u010du bol i samom pomisli se bol poja\u010dala. Ili, neka \u017eena je po\u010dela primjenjivati tehnike i bol joj se smanjila na jednom mjestu, ali se pojavila na drugom mjestu i to povremeno, \u010dime joj je postalo jasno da je fizi\u010dki uzrok nemogu\u0107.<\/p>\n\n\n\n Svaka bol koja se mijenja za vrijeme dana, koja \u201eputuje\u201c, mijenja intenzitet i lokaciju \u2013 ukazuje na to da se radi o bolesti neuronskih puteva a ne fizi\u010dkoj ozljedi ili bolesti.<\/p>\n\n\n\n Da svaki \u010dovjek reagira druga\u010dije dr. Schubineru je bilo jasno od prvog dana kao i da \u0107e se morati boriti s uvredama i predrasudama. To je sli\u010dno kao i kad je Caroline Myss izjavila da je lupus posljedica nezauzimanja za sebe. Ljudi jednostavno ne mogu prihvatiti da um, psiha, mozak mo\u017ee izazvati takve manifestacije, bolesti i bolove. Danas se malo otvaramo prema tim mogu\u0107nostima, naro\u010dito s pojavom neurupsihoimunologije ili neuropsihoendokrinologije. Po\u010dinjemo prihva\u0107ati da na\u0161 um (i mozak) mo\u017ee imati utjecaja i na na\u0161 imunitet i na \u017elijezde, i na bolove, i na, zapravo, svaki proces u na\u0161em tijelu.<\/p>\n\n\n\n Dr. Schubiner je vrlo oprezan kad govori o psihosomatskom sindromu i bolesti neuronskih puteva. Ogra\u0111uje se od autoimunih bolesti, iako ka\u017ee da je njegov pristup uvelike pomogao pacijentima s \u201epravim\u201c bolestima kao \u0161to su rak ili autoimuna bolest. To nije njegovo podru\u010dje istra\u017eivanja i oko toga se jasno ogra\u0111uje. No, kao \u0161to pi\u0161em u drugim postovima, samo netko tko je pro\u0161ao iskustvo bolesti mo\u017ee re\u0107i za sebe da li smatra da njegova psiha ima utjecaja na tu bolest, \u0161to ja za sebe svakako mogu re\u0107i.<\/p>\n\n\n\n I sad dolazim do dijela koji me posebno zainteresirao. Dr. Schubiner ka\u017ee da postoji odre\u0111en tip ljudi koji \u010de\u0161\u0107e pati od kroni\u010dnih bolova. To je drugi dio njegovog rada. S jedne strane on preporu\u010da reprogramiranje neuronskih puteva (prihva\u0107anje simptoma i stvaranje sigurnosti u sustavu putem, na primjer, afirmacija i vizualizacije, kako bi se smanjio alarm opasnosti u mozgu), a s druge strane se bavi emocionalnim otpu\u0161tanjem, tehnikama emocionalnog rada, jer emocionalne rane mogu uzrokovati fizi\u010dku bol, kako je, uostalom, tvrdio i dr. Sarno.<\/p>\n\n\n\n