{"id":268,"date":"2026-06-05T05:15:20","date_gmt":"2026-06-05T05:15:20","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/?p=268"},"modified":"2026-06-05T05:16:27","modified_gmt":"2026-06-05T05:16:27","slug":"krivnja-i-sram","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/2026\/06\/05\/krivnja-i-sram\/","title":{"rendered":"Krivnja i sram"},"content":{"rendered":"\n

U prvom postu o people-pleasingu<\/em><\/a> pisala sam o tome kako taj obrambeni mehanizam nastaje i \u0161to se u malom djetetu de\u0161ava kad ga roditelj omalova\u017eava, odbacuje i\/ili zanemaruje. Dijete se osje\u0107a neva\u017eno i nebitno, a osje\u0107aji roditelja postaju najva\u017eniji. Dijete postaje ogledalo roditelja koje slu\u017ei tome da im se divi i popravlja njihove emocije i stanja.<\/p>\n\n\n\n

No, postoji jo\u0161 ne\u0161to, jo\u0161 va\u017enije, \u0161to se u pozadini, u djetetu, de\u0161ava. U odnosu s roditeljem dijete bude ka\u017enjavano za svoje izra\u017eavanje i potrebe, ako se one razlikuju od roditeljevih. Poslu\u0161nost se nagra\u0111uje, otpor se ka\u017enjava. U narcisoidnim i disfunkcionalnim obiteljima roditelji nisu sposobni nositi se sa svojim negativnim emocijama i za svoj bijes ili nezadovoljstvo optu\u017euju dijete, odnosno iskaljuju se na njemu. Ako je roditelj nesiguran oko svoje va\u017enosti, \u0161to je glavna karakteristika narcisoidnih ljudi, dijete \u0107e biti ono koje \u0107e se morati roditelju diviti i davati mu osje\u0107aj va\u017enosti. Dijete preuzima ulogu<\/em> skrbnika (o raznim ulogama \u0107u jo\u0161 pisati).<\/p>\n\n\n\n

Dijete postaje antena za roditeljeve emocije i u odnosu s roditeljem poku\u0161ava \u201epro\u010ditati\u201c stanje roditelja i onda ga popraviti, odnosno u\u010diniti ono \u0161to misli da bi roditelju najvi\u0161e pasalo i smirilo ga. Dijete ne razumije da se povla\u0111uje roditeljevim potrebama, ono tra\u017ei na\u010din na koji se treba pona\u0161ati kako bi ga roditelj volio<\/em>. Dijete ima samo jedan zadatak \u2013 povezati se s roditeljem. Ljubav roditelja mu daje sigurnost, osje\u0107aj povezanosti, osje\u0107aj da je voljeno i da vrijedi. Dijete stalno poku\u0161ava izvu\u0107i<\/em> iz roditelja ljubav i povezanost, jer bi time ispunilo svoje potrebe.<\/p>\n\n\n\n

No, svakim udovoljavanjem narcisoidnom roditelju, dijete osje\u0107a da tomu nije kraj. U tom trenutku dijete je mo\u017eda izvuklo malo pa\u017enje i pozornosti, tata se nasmijao, mama je prestala biti hladna kao led \u2013 ali dijete zna, da je to privremeno. Slijede\u0107i put morat \u0107e u\u010diniti isto. Zato dijete postaje preosjetljivo (hypervigilant<\/em>) na doga\u0111aje u okolini, \u0161to se manifestira kao trajni osje\u0107aj nesigurnosti i tjeskobe. Dijete je uvijek na rubu (on-edge<\/em>) i oslu\u0161kuje potrebe okoline. Nikad ne zna u kojem obliku \u0107e se roditelj pojaviti i na koji na\u010din \u0107e se morati postaviti. \u017div\u010dani sustav postaje preoptere\u0107en i preosjetljiv, a dijete u stalnom stanju pripravnosti. Za to dijete okolina postaje opasna<\/em> i nepredvidljiva<\/em>. Upravo tako nastaje crta kontrole<\/em>, jer dijete \u2013 u opasnom i nepredvidljivom okru\u017eenju – poku\u0161ava na sve mogu\u0107e na\u010dine stvoriti bilo kakav osje\u0107aj sigurnosti \u2013 na na\u010din da kontrolira okru\u017eenje. I najmanje promijene raspolo\u017eenja \u017eiv\u010dani sustav percipira kao opasnost. Opasnost od kidanja veze<\/em>. Dijete mora ostati povezano<\/em>, kako bi pre\u017eivjelo. To je biolo\u0161ka datost nas ljudi i mi ne mo\u017eemo to \u201eugasiti\u201c, naro\u010dito ne kad smo mala djeca.<\/p>\n\n\n\n

Opasnost od prekida <\/em>veze, povezanosti, najve\u0107a je opasnost u kojem se dijete mo\u017ee na\u0107i, a disfunkcionalni roditelji uvijek na kocku stavljaju upravo tu povezanost, ako se dijete ne pokori. Nastaje ljutnja, kazna, emocionalna hladno\u0107a, odbacivanje, durenje \u2013 sve ono \u0161to dijete ne mo\u017ee podnijeti<\/em>. Dijete ne mo\u017ee druga\u010dije, nego poku\u0161ati popraviti tu vezu, na koji god na\u010din.<\/p>\n\n\n\n

Zna\u010di, ne samo da je dijete odustalo od svojih potreba i pona\u0161anja, nego je postalo super-osjetljivo na okolinu na na\u010din da konstantno predvi\u0111a<\/em> pona\u0161anja i emocije i prilago\u0111ava im se i poku\u0161ava ih kontrolirati i jo\u0161 gore, po\u010delo je usvajati uvjerenje<\/em> da je ono krivo za pona\u0161anje svojih roditelja i da s njim ne\u0161to u sr\u017ei nije u redu<\/em>. Ako je roditelj uvijek nepredvidljiv, nezadovoljan i fokusiran na sebe, dijete sebi nikako druga\u010dije ne mo\u017ee tu situaciju objasniti, nego da je ono uzrok svemu.<\/p>\n\n\n\n

Odustajanje od sebe vodi stalnom uga\u0111anju drugima, skeniranje okoline i predvi\u0111anje opasnosti dovodi do preosjetljivog \u017eiv\u010danog sustava koji se kasnije ne\u0107e mo\u0107i opustiti u obi\u010dnim aktivnostima, javlja se samo-kriti\u010dnost i perfekcionizam jer nisu dozvoljene gre\u0161ke i samo najbolje se o\u010dekuje. Ljudi s ovim crtama kritiku ne podnose jer oni ne \u010duju \u201ekrivo si rekla\u201c, nego \u201eti si lo\u0161a osoba i ja \u0107u te napustiti\u201c. Oni ne mogu podnijeti da se netko pored njih lo\u0161e osje\u0107a, jer vjeruju da su odgovorni za tu\u0111e emocija i stanja, naro\u010dito bliskih osoba. Na sve na\u010dine poku\u0161avaju kontrolirati situacije i ljude i bave se predvi\u0111anjima i katastrofiranjem. A za sebe vjeruju da su krivi za sve i ne vrijede, i zbog toga nose duboki sram.<\/p>\n\n\n\n

S velikim veseljem moja mama mi pri\u010da kako sam kao mala imala svoje skrovi\u0161te u stanu \u2013 sve svoje drangulije sam skrivala od drugih. Nisu to bila samo bra\u0107a, koja su mi prijetila da \u0107e mi uzeti te stvari, nego, vjerujem da sam sve \u0161to mi je bilo bitno skrivala od svih. I kasnije sam se skrivala, a sve \u0161to je meni bilo va\u017eno sam u razgovoru zaobilazila. Nisam puno govorila o sebi, skrivala sam svoje interese i aktivnosti, prijatelje i de\u010dke. Prezentirala sam samo ono \u0161to su drugi htjeli \u010duti, a vrlo dobro sam \u010ditala \u0161to drugi \u017eele \u010duti od mene.<\/p>\n\n\n\n

Kad sam trebala napisati neki sastavak ili naslikati neku sliku u \u0161koli ili na faksu, nisam mogla podnijeti da me netko gleda dok to radim. Kad bi netko bio pored mene potpuno bi se smrznula. Nisam o\u010dekivala hvaljenje, nego kritiku, ismijavanje i popravljanje pa bi se ugasila. I samo oslu\u0161kivala \u0161to druga osoba misli ili treba. To mi je, naravno, kasnije uzrokovalo probleme i u vezama. Sebe bi ugasila, moje potrebe stavila na stranu i koncentrirala se na drugu osobu. To bi izazvalo euforiju kod druge osobe, ali ja nisam to mogla dugo istrpiti. Prekidala sam veze jer sam bje\u017eala od obaveze da se brinem oko druge osobe<\/em>. Imala sam osje\u0107aj, da ako je poka\u017eem svoju potrebu ili ka\u017eem da mi ne\u0161to ne odgovara, da \u0107e ta osoba odustati od mene. \u0160to se ponekad i de\u0161avalo. Lak\u0161e mi je bilo \u017eivjeti sama jer sam mogla raditi \u0161to ho\u0107u i pritom se nisam morala nikome obja\u0161njavati.<\/p>\n\n\n\n

Moj hiperaktivni \u017eiv\u010dani sustav tjerao me da se neprekidno kre\u0107em, a na svakom poslu i u svakom odnosu sam osje\u0107ala ogroman pritisak (zbog samo-kritike, perfekcionizma i nemogu\u0107nosti stavljanja granica), pa sam mijenjala poslove, ljude, okru\u017eenje, gradove i dr\u017eave. Moju potrebu za mijenjanjem okolina je osu\u0111ivala nazvav\u0161i to \u201erazma\u017eeno\u0161\u0107u\u201c, \u201eodustajanjem\u201c, \u201eneznanjem\u201c, govorili su mi \u201enikad ni\u0161 od tebe\u201c i posprdno se smijali. Duboko sam se sramila toga, i po\u010detkom \u010detrdesetih sam se zbog toga i slomila. Oblio me duboki sram i o\u010daj, jer se nisam znala sna\u0107i u ovom svijetu.<\/p>\n\n\n\n

U svim razgovorima i terapijama nitko nikada nije spomenuo sram i krivnju. Spominjao se bijes, nepravda i analizirali su se odnosi. Netko se nekada \u010dak i dotaknuo osje\u0107aja manje vrijednosti, ali nitko me nikada nije upozorio da je krivnja ta koja me sprje\u010dava postaviti granice i da je moje konstantno stanje pripravnosti posljedica nepovezivanja. Nitko nije razumio kako ne vidim svoju vrijednost i za\u0161to sam uvijek u strahu. Koliko god su se trudili pokazati mi naklonost i potaknuti moje samopouzdanje, ja to jednostavno nisam osje\u0107ala. Silno sam \u017eeljela zauzeti se za sebe, postati slobodna od panike i osje\u0107aja opasnosti, stvoriti zdrave odnose, dr\u017eati se jednog posla i negdje pripadati. Ali nisam se mogla promijeniti.<\/p>\n\n\n\n

Sve dok se nisam upoznala s GP Walshom i tehnikama prihva\u0107anja, mislila sam da sam beznadni slu\u010daj. Nisam mogla vjerovati koliki u\u010dinak su na mene imale jednostavne vje\u017ebice prihva\u0107anja. GP je ponavljao \u2013 \u201eS vama je sve u redu, niste potrgani, ne morate se popravljati\u2026\u201c. To je bila melodija koju su moje mo\u017edane stanice trebale \u010duti. S prvim poku\u0161ajem prihva\u0107anja znala sam da je to \u2013 to. Osjetila sam opu\u0161tanje cijelog \u017eiv\u010danog sustava. Prvi put u \u017eivotu se rodio tra\u010dak nade: \u201eMo\u017eda je sa mnom sve u redu\u201c.<\/p>\n\n\n\n

GP u svojim predavanjima obja\u0161njava kako nastaje na\u0161 ego. Ego nije ni\u0161ta drugo nego na\u0161 \u017eiv\u010dani sustav koji se oblikovao u djetinjstvu u odnosu na okolinu. Njega \u010dine automatske pretpostavke i pona\u0161anja koja smo usvojili za vrijeme odrastanja. Ono \u0161to tu mre\u017eu pona\u0161anja i energetskih obrazaca povezuje su na\u0161a uvjerenja<\/em>. To je ono u \u0161to vjerujemo. To je ono s \u010dime se identificiramo<\/em>. Kad netko ka\u017ee: \u201eJa sam miroljubiva osoba\u201c, ka\u017ee da se identificira s miroljubivim pona\u0161anjem. Da li je ta miroljubivost nastala kao pozitivan (potican) odgovor na okolinu ili kao negativan odgovor (ne\u0107u nikada biti agresivan) \u2013 nije va\u017eno. Va\u017eno je da je to nau\u010deno pona\u0161anje koje smo prisvojili kao svoj karakter (zato je tako te\u0161ko mijenjati i uvjerenja).<\/p>\n\n\n\n

U svim obiteljima postoji odre\u0111ena koli\u010dina sankcioniranja autenti\u010dnog pona\u0161anja. Mi kao djeca istra\u017eujemo i iskazujemo svoje impulse i okolina je ta koja nam ka\u017ee da li je to u redu ili nije. Tako s vremenom odre\u0111ena pona\u0161anja napu\u0161tamo, a druga se poti\u010du i njih razvijamo. Negdje s desetak godina po\u010dinjemo formirati svoja stajali\u0161ta i po\u010dinjemo govoriti \u201eto sam ja \u2013 moje<\/em> mi\u0161ljenje, moje<\/em> znanje\u201c (ponavljaju\u0107i ono \u0161to nas je nau\u010dila okolina). I u tome nema apsolutno ni\u0161ta lo\u0161e. Ego je taj koji nas dr\u017ei na \u017eivotu i bez kojeg ne bismo nikako mogli sudjelovati u \u017eivotu. Ego je taj koji je organizirani element u \u017eiv\u010danom sustavu i koji dr\u017ei sve konce na kupu.<\/p>\n\n\n\n

No, ego nas tako\u0111er definira kao fiksne (\u0161to je isto u redu jer bismo ina\u010de bili fragmentirani) i fiksiran je na odr\u017eavanje statusa quo. Na\u0161a pona\u0161anja, koja su postala automatska, odr\u017eala su nas na \u017eivotu. Prilagodili smo se okolini i pre\u017eivjeli. Za \u017eiv\u010dani sustav, to je apsolutni prioritet. \u017div\u010dani sustav \/ ego se ne \u017eeli mijenjati<\/em> jer je to opasno<\/em>. Promjenu \u0107e zaustaviti strahom, nelagodom, krivicom, tjeskobom \u2013 i mi \u0107emo re\u0107i \u2013 \u201eja sam jednostavno takva, ne mogu se promijeniti\u201c. \u0160to je super za one dijelove koje ne \u017eelimo mijenjati, ali nije tako dobro kad \u017eelimo mijenjati pona\u0161anja i uvjerenja koja nam ne pa\u0161u i ote\u017eavaju nam svakodnevni \u017eivot.<\/p>\n\n\n\n

Jednom kad, kroz prihva\u0107anje, promatranje i razumijevanje, shvatimo da je 100% na\u0161eg pona\u0161anja uvjetovano i automatsko, daljnji rad na sebi mo\u017ee i\u0107i u dva smjera. Prvo, mo\u017eemo otkriti onaj dio nas koji nije<\/em> uvjetovan, na\u0161e pravo Ja, na\u0161u esenciju, promatra\u010da, ili kako god ga \u017eelimo zvati i raditi na tome da se prosvijetlimo \u2013 kre\u0107emo na misti\u010dno putovanje transcendencije ega, ili, mo\u017eemo taj dio nas vidjeti kao na\u0161e pravo Ja koje na\u0161em \u017eiv\u010danom sustavu, na\u0161im dijelovima mo\u017ee pomo\u0107i da se napokon osjete sigurnima i potra\u017eiti s njima autenti\u010dnije na\u010dine izra\u017eavanja i povezivanja. Taj dio nas postaje na\u0161 saveznik, na\u0161 otac ili majka koje smo oduvijek \u017eeljeli, postaje na\u0161 prijatelj i, najvi\u0161e od svega, postaje izvor bezuvjetne ljubavi prema nama. Ne mo\u017eemo se nau\u010diti voljeti, ako ne postoji netko u nama tko nas je sposoban voljeti. A taj netko postoji i mi to mo\u017eemo iskusiti.<\/p>\n\n\n\n

Jedan put ne isklju\u010duje drugi. Mo\u017eemo raditi sa svojim dijelovima i na prihva\u0107anju i ujedno raditi na svjesnosti, a mo\u017eemo raditi i obrnuto, mo\u017eemo se \u017eeljeti prosvijetliti i u isto vrijeme pomagati na\u0161em tijelu i \u017eiv\u010danom sustavu da se opusti. Ono \u0161to ne mo\u017eemo ni u jednom od ta dva puta je \u2013 siliti<\/em>. Ne mo\u017eemo se na silu prosvijetliti i ne mo\u017eemo na silu mijenjati na\u0161e dijelove. U oba slu\u010daja moramo prihvatiti situaciju takva kakva je. Ako ju ne prihvatimo, nikad se ne\u0107emo voljeti. Nikad nas nitko<\/em> ne\u0107e istinski voljeti takve kakvi jesmo.<\/p>\n\n\n\n

Tek kroz svakodnevne tehnike prihva\u0107anja, osje\u0107anja i razgovora s mojim dijelovima mogla sam ste\u0107i dovoljno unutarnje sigurnosti kako bi mi se dijelovi otvorili. Samim prihva\u0107anjem i razumijevanjem unutarnje borbe po\u010dela sam osje\u0107ati duboko suosje\u0107anje za sebe. Prestala sam raditi sebi ono \u0161to su mi roditelji radili cijeli \u017eivot. Prestala sam se kritizirati, o\u010dekivati od sebe nemogu\u0107e, prestala sam se napadati, po\u010dela sam obra\u0107ati pa\u017enju na svoje potrebe i po\u010dela sam provoditi vrijeme sa samom sobom bez distrakcije. To je zna\u010dilo da sam vje\u017ebala biti sa svojim najneugodnijim osje\u0107ajima, stanjima i senzacijama \u2013 \u0161to je, ponekad, stravi\u010dno te\u0161ko. Ali uz uporno ostajanje uz sebe i prihva\u0107anje, po\u010dela sam uvi\u0111ati vrijednost iza svih tih uvjerenja i predrasuda. Po\u010dela sam uvi\u0111ati da u meni postoji malo dijete koje je bilo ka\u017enjavano jer je bilo dijete i jer je imalo svoje potrebe \u2013 i da ono nije bilo krivo za ni\u0161ta. U meni se rodila \u017eelja i potreba da to dijete za\u0161titim i volim samo zato \u0161to postoji. Samo moje postojanje mi je postalo vrijedno. Vi\u0161e si nisam govorila da sam nebitna i neva\u017ena, nego sam se poticala na aktivnosti i izra\u017eavanja. Po\u010dela sam eksperimentirati u odnosima postavljaju\u0107i nje\u017eno granice ili birati stvari i situacije koje meni odgovaraju. Prestala sam se ispri\u010davati i obja\u0161njavati, prestala sam drugima organizirati \u017eivot i rje\u0161avati unaprijed njihove probleme. Po\u010dela sam si govoriti da su moje emocije ispravne i da imam pravo na svoje potrebe.<\/p>\n\n\n\n

Tek kad sam se prestala opirati \u017eivotu osjetila sam duboko olak\u0161anje i rodila se spoznaja da je sa mnom zaista sve u redu. Jer uistinu je. Samo zato \u0161to sam ranjena ne zna\u010di da sam potrgana i da se moram mijenjati. I tek kad sam prihvatila svoj \u017eivot spoznala sam duboku vrijednost svog \u017eivota i svih doga\u0111aja koji su me doveli dovde. Do ljubavi prema sebi, a time i ljubavi prema drugima. Ako mogu prihvatiti sebe i svoje rane, mogu prihvatiti i druge i njihove rane. I osjetiti suosje\u0107anje i za njih i svejedno postaviti granice.<\/p>\n\n\n\n

Sposobnost no\u0161enja te\u0161kih emocija i stanja kao \u0161to su o\u010daj, tjeskoba, strah ili sram, preduvjet su i za razrje\u0161avanje nekih od najte\u017eih stanja kao \u0161to su anksioznost ili kroni\u010dni bolovi bilo koje vrste. Kad smo u stanju, usprkos ekstremnim i sna\u017enim senzacijama, sebi dati ljubav i sigurnost, smirujemo \u017eiv\u010dani sustav \u010dime smirujemo bolove i anksioznosti (mijenjamo neuronske puteve) \u2013 \u0161to je osnova u\u010denja dr. Sarnoa i dr. Schubinera o \u010demu \u0107u itekako pisati.<\/p>\n\n\n\n

Photo by Caleb Woods on Unsplash<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U prvom postu o people-pleasingu pisala sam o tome kako taj obrambeni mehanizam nastaje i \u0161to se u malom djetetu de\u0161ava kad ga roditelj omalova\u017eava, odbacuje i\/ili zanemaruje. Dijete se osje\u0107a neva\u017eno…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":269,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[6],"tags":[],"class_list":["post-268","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-iscjeljenje"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/268","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=268"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/268\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":271,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/268\/revisions\/271"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/269"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=268"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=268"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=268"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}