Knjiga Gabora Mat\u00e9 \u201eKad tijelo ka\u017ee ne\u201c, koja je iza\u0161la prije vi\u0161e od 20 godina, implicira da ako mi ne ka\u017eemo \u201ene\u201c i ne postavimo granice, tijelo \u0107e to u\u010diniti umjesto nas. Prema njegovim istra\u017eivanjima uga\u0111anje drugima, pretjerana ljubaznost i briga za druge veliki su \u010dimbenici u nastajanju bolesti. Ljudi koji pristanu na svaki zahtjev i molbu drugih obi\u010dno zanemaruju sebe i svoje potrebe. I ne radi se samo o tome da ti ljudi pristaju na zahtjeve drugih nego i aktivno tra\u017ee kako drugima mogu ugoditi i pomo\u0107i. Nude se \u010dak i onda kad su iscrpljeni i krepani.<\/p>\n\n\n\n
I drugi psiholozi i doktori iza\u0161li su u javnost s teorijama da je uga\u0111anje drugima, people-pleasing<\/em>, jedan od uzro\u010dnika autoimunih bolesti ili kroni\u010dnih bolova. Uz people-pleasing<\/em> se \u010desto pojavljuju \u2013 velika samo-kriti\u010dnost, perfekcionizam i kontrola. Dakle, nije vi\u0161e nepoznanica da odre\u0111eni karakteri do\u017eivljavaju sli\u010dnu sudbinu.<\/p>\n\n\n\n No, \u0161to u\u010diniti? Postaviti granice? Po\u010deti govoriti \u201ene\u201c?<\/p>\n\n\n\n Da, ali to nije tako lako kako se \u010dini. Ima osoba koje uistinu ne mogu postaviti granicu. Jednostavno je nemogu\u0107e izgovoriti tu rije\u010d. O \u010demu se radi?<\/p>\n\n\n\n Kao prvo te osobe vjeruju da ne smiju postaviti granicu, da \u0107e biti ka\u017enjene<\/em> ako ju postave, i kao drugo one nemaju pojma gdje je ta granica<\/em>. One osje\u0107aju da unutra nema ni\u010dega oko \u010dega bi se postavila granica. Nemaju osje\u0107aj<\/em> sebe.<\/p>\n\n\n\n S mojim starim je uvijek natezanje oko dolazaka i ru\u010dkova. Odlazim vrlo rijetko u posjetu i nikad ne \u017eelim ostati na ru\u010dku. U principu, ne volim obiteljske ru\u010dkove, a i imam vrlo specifi\u010dan na\u010din prehrane. Najvi\u0161e volim jesti obroke koje mi pripremi moj partner koji izuzetno pazi na moje prehrambene potrebe.<\/p>\n\n\n\n No, kako bi barem jednom rekla \u201eda\u201c za ru\u010dak, taj put sam popustila. Mo\u017ee. Idemo na ru\u010dak.<\/p>\n\n\n\n Postoje dvije stvari koje ne jedem nikako. I to nije tajna. Jedna je gluten, kojeg ne konzumiram ve\u0107 vi\u0161e od 10 godina zbog svog zdravstvenog stanja, a druga bakalar jer ne podnosim miris bakalara. U principu, \u0161togod drugo da mi servirate, pojest \u0107u. Ako sam negdje na ru\u010dku izvan ku\u0107e, pojest \u0107u i hidrogenizirano ulje, i rafinirani \u0161e\u0107er ili nekvalitetno meso ili \u0161togod, jer to \u010dinim jednom u sto godina i nemam s tim problem. Ali nikad, ba\u0161 nikad ne\u0107u pojesti gluten.<\/p>\n\n\n\n Nisam se ba\u0161 ni tako iznenadila kad sam vidjela da je serviran \u2013 bakalar u be\u0161amelu. Nisam do\u017eivjela \u0161ok ili \u010du\u0111enje, jer znam \u0161to mogu o\u010dekivati. Ono \u0161to me najvi\u0161e ljutilo, je da sam rekla \u201eda\u201c i opet po milijarditi put bila iskori\u0161tena, poni\u017eena i odba\u010dena. \u010cak i kad sam i slutila da \u0107e biti ne\u0161to tako, ipak sam se osje\u0107ala lo\u0161e.<\/p>\n\n\n\n \u017dena od starog mi je \u0161apnula na uho da je rekla starome kako ja ne volim bakalar, na \u0161ta je on rekao da je ovo posebni na\u010din pripreme i da \u0107u ja to jest. Za svaki slu\u010daj, ona je u posebnoj zdjeli napravila pe\u010denog \u0161arana s krumpirom, samo za mene, i hvala joj na tome.<\/p>\n\n\n\n Za ru\u010dkom je bilo natezanja, samo \u0161to nije bilo guranja vilice u zube. \u201eMora\u0161 ovo probati\u201c, \u201eMa \u0161ta ne jede\u0161, ovo je zdravo\u201c, \u201eOvo jo\u0161 nisi jela\u201c, probaj, uzmi, jedi! Da nije bilo drugih gostiju, bilo bi i deranja.<\/p>\n\n\n\n Nije va\u017eno<\/em> \u0161to ja ne volim bakalar. Nije va\u017eno<\/em> \u0161to ja ne jedem gluten. Nije va\u017eno<\/em> \u0161to ja imam zdravstvenih problema. To \u0161to ja radim je \u201eizmi\u0161ljavanje\u201c i \u201eprenemaganje\u201c. On je rekao da \u0107e se to jest i nema tko tu \u0161ta re\u0107i \u201ene\u201c.<\/p>\n\n\n\n Da nije bilo \u0161arana, ne bi jela ni\u0161ta. I bila bi sva\u0111a. Ali ja bi se svadila. Ne bi popustila.<\/p>\n\n\n\n Ali to je danas. No, kako je to izgledalo prije 40 ili 45 godina kad sam mahala nogicama i naganjala leptiri\u0107e? Nitko nikada mojem starom nije rekao ne, a da nije bio ka\u017enjen. Rije\u010dima ili raznim oblicima kazne. Ucjenjivalo se financijama, deranjem, durenjem a nekad i batinom. Nema\u0161 ti \u0161ta imati svoje potrebe ili \u017eelje, ili snove. Ti ima da radi\u0161 kako ti se ka\u017ee. I onda kad i radi\u0161 to \u0161to ti se ka\u017ee, u tome si lo\u0161. Kako sam ja to sebi mogla s 3 ili 4 godine objasniti?<\/p>\n\n\n\n Vi\u0161e ne idem na ru\u010dkove i on se jako ljuti zbog toga. Nikad mu nisam ni rekla za\u0161to vi\u0161e ne\u0107u do\u0107i na ru\u010dak. Jer to ne\u0107e promijeniti ni\u0161ta, samo \u0107u ga jo\u0161 vi\u0161e naljutiti.<\/p>\n\n\n\n Kako si djeca obja\u0161njavaju pona\u0161anja roditelja? Roditelji su im jedino ogledalo, koje im vra\u0107a nazad ono \u0161to djeca kasnije percipiraju kao svoje \u201eja\u201c. Ako nijedna potreba nije va\u017ena<\/em> i ako je sve \u0161to dijete izgovori glupo<\/em>, dijete ne\u0107e zaklju\u010diti da su njegovi roditelji psihopati ili narcisi, nego \u0107e zaklju\u010diti da je ono neva\u017eno<\/em> i glupo<\/em>. Roditelj je uvijek u pravu, roditelj je bog. U potpunoj smo milosti i nemilosti tog zahtjevnog boga i u\u010dinit \u0107emo sve kako bi mu ugodili i dobili barem mrvicu onoga \u0161to nam treba. Ne\u0107emo ljutiti nemilosrdnog boga, jer bi mogli umrijeti. Nismo toga svjesni, ali mi smo uistinu u stanju pre\u017eivljavanja i egzistencijalnog straha kad je roditelj ljut ili agresivan. Osim toga, ako mi bog ka\u017ee da sam razma\u017eena i da krivo mislim \u2013 onda to mora<\/em> biti istina. Jer jedino od njega mogu u\u010diti, i ako je tako, ja mu vjerujem.<\/p>\n\n\n\n Ako se 50 godina taj \u201ebog\u201c isto pona\u0161a, onda samo mogu zaklju\u010diti da sam 20 godina \u017eivjela u okru\u017eenju koje mi je govorilo da sam neva\u017ena, nebitna i glupa. Moja mama je radila isto, ali na druga\u010diji na\u010din. Majke ne vole kad se djeca od nje \u017eele odvojiti i poku\u0161aji odvajanja budu ka\u017enjavani emocionalnom hladno\u0107om. Mi\u0161ljenja i emocije koje se razlikuju od njezinih smatraju se izdajom. I to se jasno daje do znanja. Moja mama je htjela da mi budemo najbolje prijateljice, gdje \u0107u ja biti ona koja se njoj divi i slu\u0161a njezine unutarnje borbe i razmi\u0161ljanja. Njezina<\/em> najbolja prijateljica.<\/p>\n\n\n\n Kad sam htjela da me se vidi i \u010duje morala sam u\u010diniti slijede\u0107e \u2013 diviti se roditeljima, ispunjavati njihove zahtjeve, biti poslu\u0161na i ne bunit se. Kad sam se htjela povezati morala sam na\u0107i \u0161to mojeg roditelja mu\u010di i onda mu pomo\u0107i. Bila sam \u201edobro i tiho\u201c dijete, ka\u017eu. Jedine situacije kad su oni vidjeli mene je kad sam bila njihovo ogledalo, kako bi mogli vidjeti sebe \u2013 i diviti se sami sebi.<\/p>\n\n\n\n Postoje dvije vrste traume \u2013 ona koja se dogodi jednom (neki veliki tragi\u010dni slu\u010daj) i ona koja se ponavlja. Ova druga zove se \u201erazvojna trauma\u201c. To je ne\u0161to nepovoljno za dijete \u0161to se konzistentno ponavljalo u cijelom razvojnom periodu djeteta. Ka\u017eu da se danas zna da je manje va\u017eno ono \u0161to se lo\u0161e dogodilo djetetu, od nedostatka dobroga koje se trebalo dogoditi. Ako dijete nije dobilo pa\u017enju, va\u017enost, ljubav, povezivanje i sigurnost \u2013 ve\u0107a je trauma nego da je dijete \u017eivjelo u lo\u0161im uvjetima ili bilo izlo\u017eeno ratu.<\/p>\n\n\n\n Dijete koje nije dobilo nikakav pozitivan feedback<\/em>, osim kad je bilo ogledalo drugima, postaje to ogledalo. Dijete sebe nikad<\/em> nije vidjelo u ogledalu. Nikad<\/em> nije vidjelo svoje talente, snage, kreativnost, ljubav \u2013 nego ih je zamijenilo uga\u0111anjem svojim skrbnicima. To dijete kasnije ne\u0107e \u2013 i ne mo\u017ee znati \u2013 tko je, jer mu nitko nije potvrdio postojanje. Svaki poku\u0161aj izra\u017eavanja je bio sankcioniran, pa su svi prirodni impulsi potisnuti i obilje\u017eeni kao krivi i nepo\u017eeljni. Time je prirodno izra\u017eavanje postalo nepoznanica. Osje\u0107aj \u201esebe\u201c ne postoji, jer se nikad nije razvio. Postoje samo drugi, mene nema.<\/p>\n\n\n\n Gdje su onda moje granice? Kada moram re\u0107i ne? Koga branim? Sve \u0161to \u017eelim je nebitno, \u0161to se tu ima za braniti?<\/p>\n\n\n\n I zato, savjet: \u201eSamo reci ne\u201c, nikako ne dr\u017ei vodu. Ljudi koji su pro\u0161li odbacivanje i zanemarivanje prvo moraju nau\u010diti tko su i \u2013 zavoljeti sebe, da bi uop\u0107e mogli znati gdje po\u010deti. Ti ljudi nisu nesposobni, nego su izgubili sebe i tijelo ih na to podsje\u0107a. Tijelo ne ka\u017ee \u201ene\u201c umjesto njih, nego im ka\u017ee: \u201eho\u0107u tebe\u201c.<\/p>\n\n\n\n Kad sam tek po\u010dela prou\u010davati vezu izme\u0111u moje bolesti i psihe, pro\u010ditala sam kako moram vidjeti koje benefite mi bolest nosi. Nisam morala puno razmi\u0161ljati. Nije to bila pa\u017enja i ljubav koju sam dobivala, jer nisam, to je bila unutarnja dozvola da se bavim onime \u0161to ja \u017eelim, da budem svoja. Kad sam bila bolesna pisala sam, \u010ditala, bila kreativna \u2013 davala sam sebi dozvolu da budem ja. Jer mi onda nitko nije skakao po glavi. Nisu se ne\u0161to brinuli za mene, ali su me barem pustili na miru sa svojim zahtjevima.<\/p>\n\n\n\n To je ono \u0161to \u0107u tek 20 godina kasnije nau\u010diti u\u010diniti bez da se razbolim.<\/p>\n\n\n\n Zato people-pleaseri<\/em> nisu ljudi koji moraju nau\u010diti re\u0107i ne, nego ljudi koji moraju prona\u0107i sebe. Zato \u0161to su bili ka\u017enjavani za svoje postupke, mi\u0161ljenja i potrebe, jer su ti postupci bili druga\u010diji od prihvatljivih, vjeruju da \u0107e \u2013 ako budu svoji \u2013 biti ka\u017enjeni. Vjeruju da ako ka\u017eu ne, da \u0107e drugi raskinuti odnos (jer je to tako stvarno<\/em> i bilo), ako se brinu za sebe da \u0107e drugi biti uvrije\u0111eni (jer je tako stvarno<\/em> i bilo), da \u0107e se ne\u0161to stra\u0161no dogoditi ako ne pomognu i podr\u017ee drugu osobu, jer stvarno je bilo stra\u0161no<\/em>. Strah od kazne je taj koji zadr\u017eava ljude u toj poziciji, strah da \u0107e ponovno biti odba\u010deni i prepu\u0161teni sami sebi.<\/p>\n\n\n\n Ti ljudi su, zapravo, bili ka\u017enjavani jer su bili djeca i jer su imali svoje potrebe. Moraju spoznati da nisu krivi<\/em> za to \u0161to im se de\u0161avalo i da je njihovo postojanje va\u017eno<\/em>.<\/p>\n\n\n\n Tijelo nas ne ka\u017enjava, nego nam \u0161alje poruku da smo spremni prona\u0107i sebe. Zaustavit \u0107e nas u \u017eivotu koji nema smisla i natjerati nas da pogledamo prema unutra. Ne\u0107emo imati kuda pobje\u0107i, ne\u0107emo se mo\u0107i brinuti za druge \u2013 jer \u0107emo se morati brinuti za sebe ako \u017eelimo pre\u017eivjeti. Neki od nas \u0107e vjerovati da ne zaslu\u017euju \u017eivjeti, da su ka\u017enjeni zbog ne\u010dega \u0161to su lo\u0161e napravili \u2013 a i to je potpuno razumljivo, jer je odbacivanje i ka\u017enjavanje za dijete nekad bolnije od smrti.<\/p>\n\n\n\n