Da bi nemogu\u0107nost zauzimanja za sebe mogla biti jedan od uzroka mojih zdravstvenih tegoba prvi put sam \u010dula od Caroline Myss, duhovne u\u010diteljice i medicinskog intuitiva. Na televiziji je, vr\u0161e\u0107i medicinski intuitivno \u010ditanje na gledateljici, izjavila da lupus doti\u010dne gospo\u0111e dolazi zbog toga \u0161to je drugima predala svoju mo\u0107, drugim rije\u010dima, nije se zauzela za sebe. Kasnije sam istu stvar pro\u010ditala u priru\u010dniku Louise Hay \u2013 lupus: nemogu\u0107nost zauzimanja za sebe. Bilo je to prije vi\u0161e od 20 godina.<\/p>\n\n\n\n
Caroline Myss se morala kasnije ispri\u010dati. Gospo\u0111a koja je dobila duhovnu dijagnozu je bila veoma ljuta. Kako bi ne\u0161to tako stra\u0161no i fizi\u010dko moglo imati uzrok u takvoj gluposti. Bila je to uvreda. Nepriznavanje njezine patnje i boli. Caroline je bila, za nju, \u0161arlatanka. Veza izme\u0111u duha i tijela tada je bila ravna blasfemiji.<\/p>\n\n\n\n
Me\u0111utim, danas, kad Gabor Mat\u00e9, koji godinama drvi jednu te istu stvar: ljudi koji stavljaju druge ispred sebe su oni koji obolijevaju, vi\u0161e nitko se ne buni. Njegove rije\u010di su istinite i dokazive. U me\u0111uvremenu su se, izme\u0111u ostalog, otkrili neuronski putevi traume u mozgu, kompleksni PTSP, razvojna trauma i modernije metode no\u0161enja sa svakodnevnim stresom i traumama iz djetinjstva.<\/p>\n\n\n\n
No, niti on, niti moderna psihologija ne odgovaraju na temeljno pitanje, za koje sada znamo da se nalazi iza nebrojenih bolesti i sindroma: kako se, pobogu, zauzeti za sebe? Kako to promijeniti? Mat\u00e9ova knjiga o Mitu o normalnom na stotinama stranica opisuje primjere i na\u010dine kako se odri\u010demo od sebe, ali na samo nekoliko stranica nabraja postupke kojima bismo to kao trebali promijeniti. Postoji razumijevanje, ali ne i put.<\/p>\n\n\n\n
Moj cijeli \u017eivot je potraga za odgovorom na pitanje: \u0161to zna\u010di zauzeti se za sebe? Sve \u0161to sam radila, sve \u010dime sam se bavila, sve \u0161to sam nau\u010dila o sebi i \u017eivotu dolazi iz tog temeljnog pitanja. Znala sam da stavljam druge ispred sebe, znala sam da ne tra\u017eim ni\u0161ta za sebe, znala sam da pori\u010dem svoje emocije, znala sam da sam frustrirana i jadna, znala sam da se osje\u0107am bespomo\u0107no \u2013 ali nisam nigdje dobila upute kako da to promijenim.<\/p>\n\n\n\n
I\u0161la sam kod psihologa i psihijatara, bavila se integrativnom psihologijom, energetskom medicinom, \u010ditala sve mogu\u0107e knjige, od Jungovih arhetipova i podsvijesti i simbola do channelinga duhovnih bi\u0107a, bjesomu\u010dno pisala dnevnik, analizirala odnose, radila konstelacije. Koliko god sam izbacivala ljutnju ili razumjela svoju pri\u010du \u2013 svejedno sam se osje\u0107ala jadno. Poku\u0161aji postavljanja granica ili borbe u odnosima ili na poslu samo su me stavljali u jo\u0161 te\u017eu situaciju. Nisam se mogla izboriti za sebe. Bje\u017eala sam od sebe, odbacivala se, mijenjala poslove, ljude, dr\u017eave i gradove \u2013 i cijelo vrijeme nosila svoj ruksak na kojem pi\u0161e: predala si svoju mo\u0107 drugima.<\/p>\n\n\n\n
Bo\u017ejom providno\u0161\u0107u 2017. godine pojavio se prvi trag. Prva mrvica. Prvi znak koji je sadr\u017eavao prve rije\u010di istine i odgovore o zauzimanju za sebe. Prona\u0161la sam ne\u0161to. Tra\u010dak. Put. I napravila prvi korak.<\/p>\n\n\n\n
U moj \u017eivot je u\u0161etao \u2013 virtualno \u2013 duhovni u\u010ditelj GP Walsh. Slu\u010dajno. Bezveze. Slu\u010dajnom pretragom na Internetu moja mi ga je prijateljica preporu\u010dila. Ba\u0161 u to vrijeme je dio po dio pu\u0161tao online svoj program kojeg je tek osmislio. Danima sam nestrpljivo \u010dekala slijede\u0107i modul. U nekoliko nivoa i stotinjak sati po\u010dela sam razumijevati tko sam, \u0161to je du\u0161a, \u0161to je energetski sustav, \u0161to su nau\u010dena pona\u0161anja, energetske pretpostavke, koje su to razne energije u meni i kako da ih prepoznam, \u0161to je to svijest, kako ona radi, \u0161to je Bog, \u0161to je bu\u0111enje \u2013 ali ono najva\u017enije \u0161to mi je taj program dao je bilo: prihva\u0107anje. Nakon \u0161to sam pro\u0161la prvi dio njegovog programa pod nazivom Just allow it<\/em> \u2013 preobrazila sam se i to su vidjeli i ljudi oko mene. \u201eDruga\u010dija si\u201c, rije\u010di su koje sam \u010dula, a mislila sam da ih nikad u \u017eivotu ne\u0107u \u010duti. \u201eDruga\u010dija si\u201c, odzvanjalo mi je u glavi dok sam gladno i bjesomu\u010dno gutala program za koji sam znala da \u0107e me odvesti na pravi put. Jer ne\u0161to<\/em> se dogodilo. Ne\u0161to je druga\u010dije<\/em>. A druga\u010dije je bolje<\/em>.<\/p>\n\n\n\n Od svih drugih tehnika koje sam nau\u010dila tijekom programa, Just allow it ostao je temelj kojeg koristim u najte\u017eim situacijama. Nau\u010dio me apsolutnom prihva\u0107anju svega. Mojih stanja, situacija u \u017eivotu, drugih ljudi, moje povijesti i energija u meni. Nau\u010dio me prepoznavati i prihva\u0107ati emocije, otpore, strahove. Po prvi put sam sjedila u meditaciji i nisam bje\u017eala od sebe. Nau\u010dila sam kako sjediti sa sobom dok me razaraju strahovi i tuga. Nau\u010dila sam sebi re\u0107i: \u201eU redu je\u201c. Rije\u010di koje nikad od nikoga nisam \u010dula. Nikad me nitko nije utje\u0161no primio za ruku i rekao: U redu je, ti si u redu. Ja sam bila prva koja sam to sebi rekla.<\/p>\n\n\n\n Prvi korak na putu zauzimanja za sebe bio je prestanak bje\u017eanja od sebe. Prije, kad bi me preplavili osje\u0107aji bijesa, straha, ljutnje ili tuge, kad bi se osje\u0107ala poni\u017eeno ili odba\u010deno, odgovor je uvijek bio isti \u2013 bijeg. Radila sam stotine tisu\u0107a aktivnosti dnevno, samo da ne ostanem sama sa sobom. Mislila sam da je u meni beskona\u010dna rupa u koju \u0107u upasti samo ako stanem i pogledam prema unutra. GP mi je dao snagu da prvi put okrenem pogled prema unutra. Da vidim tko sam. Ako ne znam tko sam, kako \u0107u se zauzeti za sebe?<\/p>\n\n\n\n GP-ev efekt je trajao dosta dugo. Stvari su se razbistrile. I imala sam odgovore na ve\u0107inu pitanja koja sam vukla otkako znam za sebe. Do\u017eivjela sam jaka stanja svjesnosti, osjetila svoju du\u0161u, po\u010dela prihva\u0107ati svoju pri\u010du bez potrebe da razumijem za\u0161to mi se sve to u \u017eivotu dogodilo. Uvidjela sam da svi imamo svoje pri\u010de i da svi ljudi pate. To je ona patnja o kojoj pri\u010da Buddha. Patnja nerazumijevanja o tome tko smo i san koji sanjamo u iluziji u kojoj se nalazimo. Odjednom mi nije postalo va\u017eno samo se zauzeti za sebe, postalo je va\u017eno i probuditi se.<\/p>\n\n\n\n No, \u017eivot ima odli\u010dne mehanizme kako da nas ponovno uspava i vrati u patnju. Potrebno je platiti ra\u010dune i oti\u0107i svaki dan na posao. Potrebno je iza\u0107i na kraj s ljudima, zadacima i odnosima.<\/p>\n\n\n\n Pro\u0107i \u0107e jo\u0161 dosta godina prije nego \u0107e mi se na putu pojaviti slijede\u0107a mrvica. Za to vrijeme sam po\u010dela osje\u0107ati barem malo, trunku, atom svoje vrijednosti, pa sam prekinula najte\u017ee odnose u svom \u017eivotu, odtugovala te\u0161ke trenutke gubitka i straha, ponovno promijenila posao, borila se s gubitkom ljubimca i epidemijom. Otkrila sam i minimalizam pa izbacila iz svog \u017eivota sve nepotrebne stvari i ideje. I onda su se pojavili jaki i \u2013 kao i sve drugo u mom \u017eivotu \u2013 kroni\u010dni bolovi. Jo\u0161 je ne\u0161to nedostajalo. Jo\u0161 mi je falilo dijelova slagalice.<\/p>\n\n\n\n Svakodnevno sam poku\u0161avala razumjeti \u0161to mi bol poru\u010duje. Ponovno sam se uvukla u svoju pri\u010du i uvidjela da je daleko od razrje\u0161enja. Bolovi su me razarali. Uz to, u\u0161la sam i u perimenopauzu, pa su po\u010dele razne senzacije koje su me preplavile. Po\u010dela sam posje\u0107ivati neurologe, kardiologe, imunologe \u2013 izbezumljena i prestra\u0161ena. Prihva\u0107ala sam, meditirala, pitala, tra\u017eila, molila. \u017divot me sve ja\u010de stiskao.<\/p>\n\n\n\n Sa svojom MR slikom vrata na\u0161la sam se u ordinaciji najneobi\u010dnijeg doktora, neurologa, ikada. U \u010dudu sam ga gledala dok mi je obja\u0161njavao vezu izme\u0111u uma i tijela. Nakon desetlje\u0107a sva\u0111a s doktorima, alternativnog lije\u010denja i odbacivanja ve\u0107ine postulata medicine, na\u0161la sam se pred doktorom koji mi je preporu\u010dio knjige od Mat\u00e9a i poslao me psihijatru. Rekao mi je: \u201eImate degenerativnih promjena na vratnoj kralje\u017enici, ali Vam to ne uzrokuje bol. Bol Vam uzrokuju zgr\u010deni mi\u0161i\u0107i. Pitajte se \u2013 za\u0161to moj mozak gr\u010di mi\u0161i\u0107e?\u201c<\/p>\n\n\n\n Zastala sam na izlasku iz klinike kao da me netko tavicom lupio po glavi. \u201eU redu\u201c, rekla sam si, \u201eznam da me Mat\u00e9 i psihijatar ne\u0107e spasiti, ali ako mi i neurolog ka\u017ee da je stvar moje glave, onda nemam \u0161to drugo tra\u017eiti.\u201c On nije preporu\u010dio fizijatra, iako mi je preporu\u010dio jednu \u017eenu koja se bavi vje\u017ebama koje povezuju um i tijelo. On nije preporu\u010dio injekcije niti tablete. On mi je rekao \u2013 gledaj u glavu. Vrati se u glavu. Stvari nisu razrije\u0161ene.<\/p>\n\n\n\n Iako sam nau\u010dila prihva\u0107ati svoju situaciju, to nije zna\u010dilo da je ona razrije\u0161ena. Tijelo mi je o\u010dajni\u010dki poku\u0161avalo dati do znanja da stvari nisu rije\u0161ene. Da imam jo\u0161 posla. Iako nisam imala pojma od kuda \u2013 ponovno \u2013 krenuti.<\/p>\n\n\n\n Bilo je vrijeme za slijede\u0107u mrvicu.<\/p>\n\n\n\n Sjedila sam za stolom o\u010dajni\u010dki poku\u0161avaju\u0107i sprije\u010diti se u bijegu. Htjela sam samo pobje\u0107i od svega. Odustati. Nestati. Osje\u0107ala sam se fragmentirano, raspr\u0161eno. Nisam vi\u0161e znala kako se osje\u0107am niti \u0161to me mu\u010di. Nisam vi\u0161e znala \u0161to to\u010dno prihva\u0107am. Vidjela sam da ne znam \u0161to ho\u0107u, kuda krenuti, nisam bila u stanju vi\u0161e donijeti odluku ni \u0161to da ru\u010dam, a kamoli da li da mijenjam posao. Kad bi pitala bolove \u0161to mi \u017eele poru\u010diti dobila bi 30 razli\u010ditih odgovora. \u201eMora postojati na\u010din\u201c, ponavljala sam u sebi.<\/p>\n\n\n\n Kad ne\u0161to po\u017eelimo u\u010diniti, ka\u017eemo da nam \u201ena jednom ramenu sjedi an\u0111eo, a na drugom vrag\u201c \u2013 i svaki vu\u010de na svoju stranu. Prou\u010davala sam unutarnjim okom \u0161to se de\u0161ava kad bi pomislila da trebam promijeniti posao \u2013 jedna strana je slavila i pila \u0161ampanjac, druga strana je le\u017eala sklup\u010dano u kutu i tresla se, a tre\u0107a me uvjeravala kako mi je sada sasvim dobro. Kako, je**** da donesem bilo kakvu odluku??<\/p>\n\n\n\n Sasvim \u201eslu\u010dajno\u201c nai\u0161la sam na termin IFS. Privuklo me iako je u \u010dlanku bilo sporedno spomenuto. \u201e\u010cekaj, \u010dekaj, ovo mi zvoni<\/em>\u201c. \u0160to je to?<\/p>\n\n\n\n IFS ili Internal family systems ili Unutarnji obiteljski sustavi je naziv za terapiju koju je osmislio dr. Richard Schwartz. Unutarnji sustav su na\u0161i unutarnji dijelovi<\/em>, on ih zove obitelji jer se tako \u201epona\u0161aju\u201c. Me\u0111usobno djeluju i reagiraju jedni na druge. Ti dijelovi u nama su dijelovi energetskog sustava koji su zamrznuti u prostoru i vremenu. To smo mi sami zamrznuti u razli\u010ditim fazama \u017eivota. To smo mi dok smo bili djeca.<\/p>\n\n\n\n Kad smo se razvijali i rasli u obitelji u kojoj smo se na\u0161li, odgovarali smo na zahtjeve i potrebe okoline. Sada ve\u0107 jako puno znamo o razvojnoj psihologiji i vrlo dobro mo\u017eemo povezati vremenske periode i nastanak pojedinih psiholo\u0161kih problema. No, divota IFS-a je u tome \u0161to ne moramo ni\u0161ta znati ni o psihologiji ni o razvoju psihe djeteta. Moramo pogledati unutra i vidjeti na\u0161e dijelove. Kroz razgovor s njima saznajemo kad su \u2013 i za\u0161to \u2013 nastali i prije svega \u2013 od \u010dega nas \u0161tite<\/em>.<\/p>\n\n\n\n Dr. Schwartz na\u0161e unutarnje dijelove dijeli na egzile, menad\u017eere i vatrogasce. Egzili su oni dijelovi nas koje \u0161titimo<\/em>. To su naj\u010de\u0161\u0107e na\u0161i najmla\u0111i dijelovi \u2013 mala djeca koja se osje\u0107aju napu\u0161teno, bespomo\u0107no i nevoljeno. Menad\u017eeri \u0161tite te dijelove i razvili su odre\u0111ene karakteristike koje su, \u010desto, preuzeli od roditelja. Vatrogasci su oni koji se aktiviraju kad se jedan od egzila jako uzbuni. Na primjer, kad nas ne\u0161to jako trigerira i osjetimo poni\u017eenje ili strah (aktivira se egzil), vatrogasac je taj koji \u0107e reagirati da bi ga umirio \u2013 oti\u0107i \u0107emo se napiti, vozit \u0107emo 200 kroz grad ili \u0107emo se s nekim posva\u0111ati, ovisno koja uloga se pokazala najproduktivnijom (za smirivanje). Menad\u017eeri slu\u017ee kako se egzil uop\u0107e ne bi aktivirao.<\/p>\n\n\n\n Na primjer, ako gajite jak osje\u0107aj bezvrijednosti (egzil \u2013 malo dijete kojem su govorili da nije va\u017eno) \u010dinit \u0107ete sve kako biste osjetili vrijednost (menad\u017eer) \u2013 radit \u0107ete naporno, zara\u0111ivati, \u0161kolovati se, natjecati se i sli\u010dno. No, ako ste redovito i sna\u017eno dobivali poruke bezvrijednosti, nijedna aktivnost ne\u0107e mo\u0107i nadoknaditi taj osje\u0107aj bezvrijednosti. Osim toga, u vama postoji jo\u0161 jedan menad\u017eer, kriti\u010dar, koji vam ponavlja iste rije\u010di kao osobe koje su slale poruke o bezvrijednosti. Tako se vi trudite, va\u0161 kriti\u010dar vam govori da vam je uzaludan trud svira\u010di, onda se dogodi ne\u0161to \u0161to aktivira jak osje\u0107aj bezvrijednosti i onda se mora uklju\u010diti vatrogasac i izderete se na psa. Za\u0161to? Kako to mo\u017ee biti produktivno?<\/p>\n\n\n\n Taj cijeli sustav (a ovdje su uklju\u010dena samo \u010detiri dijela) dizajniran je tako da vas \u010dini sigurnima. Svi psiholo\u0161ki pravci koji prou\u010davaju traumu i razvojnu psihologiju isti\u010du kako je sigurnost apsolutni prioritet u na\u0161em sustavu. Sve \u0161to na\u0161 energetski i psiholo\u0161ki sustav radi je da nas dr\u017ei na \u017eivotu. Jedini problem je \u0161to on nastaje u djetinjstvu i zastario je. Tu na pozornicu nastupa IFS.<\/p>\n\n\n\n Ako ste imali kriti\u010dnog roditelja, vi, kao dijete, ste mu se htjeli pod svaku cijenu dokazati. Va\u0161 roditelj je zahtijevao izvrsnost kako bi vam pru\u017eio priznanje i ljubav. Vi ste \u010dinili sve da se doka\u017eete (a \u010dinite to i danas) i onda bi taj isti roditelj do\u0161ao i rekao: nije dovoljno. \u201eNisi dovoljno dobar; \u010cetvorka? Sramota!; Koliko je dobio Ivan?; Nikad ni\u0161 od tebe;\u201c samo su varijacije na temu. Uspore\u0111ivanje s drugima, omalova\u017eavanje, negiranje, ignoriranje \u2013 samo su neki od na\u010dina kritike i odbacivanja. A mi to kao djeca do\u017eivljavamo kao opasnost. Ako me roditelj odbaci \u2013 umrijet \u0107u. Ako me roditelj ne voli \u2013 nitko me ne\u0107e voljeti.<\/p>\n\n\n\n I tako ste nau\u010dili da je roditeljska \u201eljubav\u201c = kritika i ostatak \u017eivota sanjate o trenutku kad \u0107e vas va\u0161 roditelj priznati i vidjeti. Ja sigurno to radim. Moj otac je najkriti\u010dnija osoba koju znam. Cijeli \u017eivot sam dobivala poruke o tome kako ni\u0161ta ne vrijedim. \u010cak se i nije spominjalo kako ni\u0161ta ne vrijedim, nego mi se to davalo do znanja pomicanjem brka, ignoriranjem, zabavnim i \u0161armantnim poni\u017eavaju\u0107im frazama, nezainteresirano\u0161\u0107u i u\u0161utkivanjem, a ponekad se i moglo \u010duti kako \u201e\u017eene ne vrede ba\u0161 puno\u201c ili kako \u201enikad ni\u0161 od mene\u201c. Vrlo rano sam nau\u010dila da moram biti najbolja na svijetu kako bi me otac uop\u0107e vidio. A znate li kako je te\u0161ko biti najbolji na svijetu? Znate li koliko ljudi ima na svijetu?<\/p>\n\n\n\n Zavr\u0161ila sam \u0161kolu s peticama, upisala fakultet, zavr\u0161ila fakultet u inozemstvu, radila za najve\u0107e korporacije \u2013 a kako sam se osje\u0107ala? Kao malo dijete. Svaki komentar me rasplakao, osje\u0107ala sam se nesigurno i jadno. U sebi sam stalno \u010dula glas: \u201ema kaj ti ho\u0107e\u0161, to ti je ni\u0161, bezveze \u2013 ak nisi direktor, nisi nitko i ni\u0161ta\u201c. Kad sam pisala pri\u010de i romane \u010dula sam \u201eak nije bestseller to ni\u0161 ne vredi\u201c, \u201eja ne \u010ditam romane koje su napisale \u017eene\u201c, \u201e\u017eene su nedojebene\u201c. To su bile poruke. I ja sam ih jako dobro znala ponavljati. Moj kriti\u010dar mi je govorio isto \u0161to i moj otac. Jer sam tako silila sebe da budem jo\u0161<\/em> bolja. I jo\u0161 i jo\u0161 i jo\u0161. I onda bih se u burn outu<\/em> slomila i zavr\u0161ila bez posla, jer sam dala otkaz. Pritisak je bio prevelik. Trebao mi je odmor. Ili bi se razboljela kako bi imala izgovor da se ne trudim. \u201ePrete\u0161ko je\u201c, govorio je moj egzil. \u201eZa\u0161to me ne mo\u017ee\u0161 voljeti takvu kakva jesam?\u201c, jecao je.<\/p>\n\n\n\n U ovo su uklju\u010deni moj egzil, mala ja koja se osje\u0107a bezvrijedno, jer joj je tako re\u010deno, tu je perfekcionist koji govori kako sve mora biti savr\u0161eno i \u201enajbolje na svijetu\u201c, tu je kriti\u010dar koji govori da sve to skup ni\u0161 ne valja i tu je dio mene koji se trudi i trudi i trudi i trudi i koji je umoran i \u017eeli odustati, a ponekad se uklju\u010di i dio koji onda uistinu odustane.<\/p>\n\n\n\n No, u cijeloj toj gunguli \u2013 postoji jo\u0161 netko. Netko koji \u2013 sve to gleda. A to sam Ja.<\/p>\n\n\n\n I dr. Schwartz i GP jako nagla\u0161avaju postojanje pravog Ja. Vi\u0161eg Ja. Svijesti, du\u0161e ili kako god to \u017eelimo nazvati. Postoji netko, tko to sve gleda. I vidi i jednog i drugog i tre\u0107eg i petog. I svakog \u010duje i svakog razumije. Tko je taj pravi Ja?<\/p>\n\n\n\n Vi\u0161e Ja, pravi Ja \u2013 to je onaj besmrtni dio nas \u2013 ako u to vjerujete. No, vjerovanje nije ni nu\u017eno. Nije ni va\u017eno tko je taj, va\u017eno je da postoji. A svatko od nas ga mo\u017ee do\u017eivjeti. U meditaciji kad prihva\u0107amo pojedine energije i senzacije \u2013 on je taj koji prihva\u0107a. Kad gledamo u dijelove, on je taj koji gleda. Kad razgovaramo s dijelovima \u2013 on je taj koji razgovara. Vi\u0161e Ja je \u201eneokaljan\u201c tugom i bijesom, on je suosje\u0107ajni promatra\u010d i u\u010ditelj. On je hrabrost, ljubav, svijest, podr\u0161ka,\u2026 Bog, ako ho\u0107ete. Netko, tko nas bezuvjetno voli. I njegovu ljubav \u017eelimo. Ne od susjeda, ne od partnera, ne od roditelja. Njegovu<\/em> ljubav \u017eelimo.<\/p>\n\n\n\n Tu je po\u010detak prave i bezuvjetne ljubavi prema sebi.<\/p>\n\n\n\n Poznavanje GP-evih tehnika mi je pomoglo utoliko \u0161to sam vrlo brzo i jasno mogla identificirati svoje dijelove \u2013 i prihvatiti ih. GP tako\u0111er govori o dijelovima, ali on vi\u0161e govori o energetskim obrascima \u2013 nagla\u0161avaju\u0107i da ti dijelovi nismo<\/em> mi. Njemu je va\u017eno bu\u0111enje. On je duhovni u\u010ditelj. A dr. Schwartz je psiholog, pa \u010dak i njemu je va\u017eno da osvijestimo da mi nismo ti dijelovi i u svom radu isti\u010de va\u017enost prepoznavanja svojeg Vi\u0161eg Ja. On svoje dijelove u potpunosti prihva\u0107a i razgovara s njima i poma\u017ee im. Kao \u0161to bi otac pomagao djetetu.<\/p>\n\n\n\n IFS je sli\u010dan radu s unutarnjim djetetom, samo kod IFS-a se prepoznaje vi\u0161e djece, recimo to tako. Radi se s cijelom obitelji povrije\u0111ene djece, dok se u radu s unutarnjim djetetom radi \u201esamo\u201c s jednim djetetom koje nosi sve karakteristike. Nijedno nije bolje ili lo\u0161ije, meni vi\u0161e pa\u0161e IFS sistem jer mi je lak\u0161e izdvojiti dio i s njim razgovarati.<\/p>\n\n\n\n Kad upoznamo u\u017eas koje to malo bezvrijedno dijete osje\u0107a, mo\u017eemo postati roditelj kojeg ono treba i \u010deka. Mi postajemo onaj koji obra\u0107a pa\u017enju na dijete i koji mu daje osje\u0107aj sigurnosti. Kroz razgovor, dijete postaje s nama opu\u0161tenije, govori nam o tragedijama i tugama koje je pro\u0161lo i po\u010dinjemo stvarati vezu s njim. Ono nam po\u010dinje vjerovati i osje\u0107ati se sigurnije. Onda mo\u017eemo razgovarati s kriti\u010darem i perfekcionistom. Jer oni \u010duvaju to malo dijete. Moramo ih razumjeti i voljeti, jer i oni su djeca. Mo\u017eda malo starija, ali ipak djeca. Nau\u010dimo ih drugim na\u010dinima. Tra\u017eimo odgovaraju\u0107a rje\u0161enja za sve.<\/p>\n\n\n\n Ali najva\u017enije \u0161to u IFS-u radimo je to da ne bje\u017eimo od sebe. Svaki dan smo prisutni sa sobom. Svaki dan obra\u0107amo pa\u017enju na dijelove i dajemo im podr\u0161ku. Pojavljujemo se mi. Stupamo na scenu. Na scenu stupa jedina osoba koja je uistinu va\u017ena, a nikad nije bila prisutna \u2013 ja.<\/p>\n\n\n\n Kad po\u010dnemo osje\u0107ati ljubav prema svim svojim dijelovima, kad budemo uz njih, osje\u0107amo njihovu tugu, \u010dujemo njihove brige, njihove potrebe i \u017eelje \u2013 iskazujemo im ljubav. Ne napu\u0161tamo se. Ne vre\u0111amo se. Samo smo prisutni i malo po malo, malo po malo, pokazujemo da nam je stalo \u2013 do nas samih. Po\u010dinjemo se voljeti. Po\u010dinjemo \u017eeljeti biti u vlastitom dru\u0161tvu. Po\u010dinjemo se igrati, razgovarati, po\u010dinjemo pronalaziti druge na\u010dine izra\u017eavanja. Upoznajemo svoje hobije i aktivnosti koje volimo raditi. I govorimo si:\u201c Odli\u010dno! Bravo! Vidim da se trudi\u0161.\u201c Dijelu koji se ubija od posla \u0107emo mo\u017eda re\u0107i: \u201eZna\u0161 \u0161ta, dovoljno je. Volim te kakva jesi. Ne mora\u0161 se vi\u0161e truditi. U redu si ba\u0161 takva kakva jesi. Volim te. Opusti se. U redu je.\u201c. I to \u0107emo ponoviti svaki put kad osjetimo poriv da stavimo pritisak na sebe. Upitat \u0107emo kriti\u010dara \u0161to bi bio da nije preuzeo ulogu kriti\u010dara. Pitat \u0107emo perfekcionistu da li se \u017eeli malo zabavljati. Zagrlit \u0107emo dijete koje se osje\u0107a nevoljeno i bezvrijedno. Kad je netko grub prema nama, zagrlit \u0107emo se i bit si podr\u0161ka.<\/p>\n\n\n\n Prva lekcija zauzimanja za sebe: prepoznati i prihvatiti. Druga lekcija zauzimanja za sebe: razumjeti se i biti uz sebe (ne bje\u017eati od te\u0161kih emocija egzila). Tre\u0107a lekcija zauzimanja za sebe: voljeti se, sve svoje dijelove. Knjiga Richarda Schwartza zove se \u201eNo bad parts\u201c (Ne postoje lo\u0161i dijelovi). Volimo svaki dio nas jer znamo da su takvi s razlogom i da sve \u0161to \u017eele je \u010duvati nas i \u0161tititi. I u kona\u010dnici, \u010detvrta lekcija zauzimanja za sebe: jednom kad se volimo, iskreno, i kad sebi \u017eelimo dobro \u2013 nikome ne\u0107emo dati da nas povrijedi.<\/p>\n\n\n\n Mo\u017eda ste nekad \u010duli re\u010denicu: \u201eNitko vas ne mo\u017ee povrijediti bez va\u0161eg pristanka\u201c. O tome je rije\u010d. Mo\u017eda \u0107e vam netko re\u0107i da ste glupi, pa ako vjerujete da ste glupi, bit \u0107ete povrije\u0111eni. Ako ne, samo \u0107ete se nasmijati. Mo\u017eda \u0107ete morati postaviti granice prema ljudima, ali to ne\u0107ete raditi kako biste se na silu zauzeli za sebe, ve\u0107 kako biste se za\u0161titili jer se volite. Razlika je ogromna<\/em>.<\/p>\n\n\n\n I tako sam kroz godine i desetlje\u0107a de\u0161ifrirala misti\u010dnu poruku od Caroline Myss. Vratila sam si mo\u0107 i zauzela se za sebe. No, jo\u0161 uvijek ovdje nije bio kraj.<\/p>\n\n\n\n Postojalo je jo\u0161 jedno magi\u010dno podru\u010dje koje mi je upalo u krilo kad sam najmanje o\u010dekivala. Poveznica koja je u svemu tome nedostajala. Poveznica koja je objasnila svaki korak u mom \u017eivotu i sve tragove koji su me doveli ovdje gdje sam danas. Cijeli put je dobio smisao.<\/p>\n\n\n\n Nau\u010dila sam se prihva\u0107ati. Upoznala sam svoje dijelove. Prepoznala sam povrije\u0111eno dijete u meni koje se osje\u0107a nevoljeno i bezvrijedno. Dala sam si podr\u0161ku i ljubav. No, \u0161to je s krivnjom?<\/p>\n\n\n\n \u010culi ste sigurno re\u010denicu: Bog je ljubav. Ako je Bog ljubav, onda smo i mi ljubav. Mo\u017eemo se voljeti i prihva\u0107ati tugu, ali \u0161to je s bijesom? \u0160to s nepravdom? \u0160to s ljudima koji su nas povrijedili? \u017delimo ih voljeti \u2013 a ne mo\u017eemo. Trebamo<\/em> ih voljeti. Dapa\u010de, moramo<\/em> ih voljeti. Ina\u010de smo \u2013 lo\u0161i.<\/p>\n\n\n\n Gabor Mat\u00e9 ka\u017ee da obolijevaju ljudi koji druge stavljaju ispred sebe. Postoji specifi\u010dan karakter takvih ljudi. Op\u0107enito je people-pleasing<\/em> uo\u010den kao glavna karakteristika ljudi koji obolijevaju od kroni\u010dnih bolova i bolesti. Pa opet, kako to promijeniti? Mo\u017eemo vidjeti dio koji je sklon people-pleasingu, <\/em>mo\u017eemo ga razumjeti i voljeti, mo\u017eemo shvatiti da nas \u0161titi \u2013 ali, zar ne bismo trebali biti empati\u010dna bi\u0107a? Nije li empatija glavna karakteristika \u010dovjeka i Boga? Zar nije u redu staviti svoje dijete na prvo mjesto? Nije li po\u017eeljno brinuti se za bolesne prijatelje i roditelje?<\/p>\n\n\n\n Je, po\u017eeljno je, s jednom napomenom \u2013 ako nije iz straha i obaveze.<\/p>\n\n\n\n Postoji uro\u0111ena empatija nas ljudi kao \u017eivih svjesnih bi\u0107a. Zdrava empatija prepoznaje patnju drugih ljudi i \u017eeli ju ukloniti, to je ono \u0161to nas \u010dini ljudima. No, people-pleasing<\/em>, kako ga ovdje definiramo nije empatija, to je stavljanje sebe ispod drugih<\/em>. Stavljanje svojih potreba i \u017eelja ispod ne\u010dijih drugih. People-pleasing<\/em> nije uro\u0111en, on je nau\u010den. I on stvara najvi\u0161e problema. On le\u017ei u pozadini bolesti i klju\u010dni je igra\u010d u procesu zauzimanja za sebe.<\/p>\n\n\n\n Ako ste tipi\u010dni people-pleaser<\/em> \u2013 skra\u0107eno: otira\u010d \u2013 osje\u0107at \u0107ete krivicu<\/em> ako nekome ne pomognete, ne rije\u0161ite mu problem ili ne u\u010dinite kako ka\u017ee. People-pleasing<\/em>, glumljenje otira\u010da, nau\u010deno je pona\u0161anje koje se ugnijezdilo u na\u0161u prirodnu empatiju. Zamaskirano je empatijom i zato ga je tako te\u0161ko vidjeti. Na primjer, otkazivanje dogovora iz bilo kojeg razloga trebao bi biti legitiman postupak. Naro\u010dito u prijateljskim odnosima. Nekad nam se ne\u0161to preprije\u010di na putu ili nas zaboli glava. Ako imamo zdrav odnos prema sebi i drugima, ne\u0107emo imati problem s otkazivanjem dogovora. Ispri\u010dat \u0107emo se i time \u0107e stvar biti rije\u0161ena. No, ako smo people-pleaser <\/em>i \u017eelimo otkazati dru\u017eenje, osje\u0107at \u0107emo se krivo i ugro\u017eeno. Ispri\u010dat \u0107emo se dvadeset puta, obja\u0161njavati i opravdavati se. Duboko u sebi \u0107emo se susresti sa strahom od odbacivanja koji \u0107emo si prevesti kao brigu za drugoga (\u201ene \u017eelim ga\/ju povrijediti\u201c). Osje\u0107at \u0107emo se kao da smo na rubu prekida odnosa i da \u0107e nas osoba kojoj otkazujemo odbaciti i osuditi (kazniti jer smo ne\u0161to u\u010dinili za sebe, a ne za njih). Svakodnevno se, u najobi\u010dnijim situacijama i odnosima, suo\u010davamo s egzistencijalnim strahovima.<\/p>\n\n\n\n Dr. Howard Schubiner lije\u010dnik je koji se posvetio prou\u010davanju psihosomatskog sindroma i lije\u010denju kroni\u010dnih bolova. Njegov rad i istra\u017eivanja klju\u010dna su u promjenama koje se u medicini moraju dogoditi. Njegov rad je toliko revolucionaran i nevjerojatan, da \u0107e trebati jako dugo vremena kako bi ga klasi\u010dna medicina prihvatila. Njegov rad je budu\u0107nost medicine, koja je ionako na tragu poveznice uma i tijela.<\/p>\n\n\n\n Ono \u0161to je on dokazao je da fizi\u010dka bol nastaje u mozgu. To zna\u010di da kad se udarimo u prst bol nije u prstu nego u mozgu<\/em>. \u017divci i osjetila \u0161alju mozgu poruku o o\u0161te\u0107enju, a mozak je taj koji oda\u0161ilje bol. Bol slu\u017ei za\u0161titi. Ako uganemo gle\u017eanj bol \u0107e nas sprije\u010diti da hodamo po slomljenom gle\u017enju i natjerati da odmaramo nogu. Tu bol proizvodi mozak, a ne gle\u017eanj. Ima slu\u010dajeva kad nastane bol a da nema ozljede (fantomska bol) i slu\u010dajeva kad ima ozljede a nema boli (na primjer u hiptnoti\u010dkom stanju). To je dokaz da bol dolazi iz mozga.<\/p>\n\n\n\n Drugo, i puno puno puno puno va\u017enije \u2013 dokazao je da emocionalna bol nastaje na istom mjestu <\/em>u mozgu gdje i fizi\u010dka. Kad sam to \u010dula, mislila sam da \u0107u eksplodirati. Zamislite u\u010dinak ove spoznaje. Emocionalna bol nastaje na istom mjestu u mozgu gdje i fizi\u010dka!<\/p>\n\n\n\n Dr. Schubiner razvio je niz tehnika i terapija za kroni\u010dnu bol, koje uklju\u010duju rad na osje\u0107aju sigurnosti i emocionalnom izra\u017eavanju i ima izvrsne rezultate. A vje\u017ebe i tehnike su toliko jednostavne da ih mo\u017ee isprobati svatko i sam se uvjeriti.<\/p>\n\n\n\n Zamislite situaciju u kojoj ste vi dijete i imate nasilnog oca. Ako poka\u017eete agresiju mogli biste dobit po tintari i bit ka\u017enjeni \u2013 \u0161to va\u0161 sustav nikako ne \u017eeli. Potisnut \u0107ete agresiju. Ovisno o karakteru, tu agresiju \u0107ete ispoljiti na nekom desetom ili na sebi. A jednog dana mo\u017eda i na ocu, \u0161to je ka\u017enjivo, ali mo\u017eda najzdravije za vas.<\/p>\n\n\n\n Ako ste malo dijete poku\u0161at \u0107ete se umiliti ocu tako da ga nasmijavate, divite mu se, grlite ga ili ga na bilo koji drugi na\u010din smirujete. Ako to upali dovoljno puta, razvit \u0107ete crte people-pleasinga<\/em>. Bit \u0107ete umiljati i dobri, jer je va\u0161 sustav nau\u010dio da taktika pali i da vas \u010duva. Kad ste u opasnosti da vas otac prebije, va\u017eno je pre\u017eivjeti. Vi mu udovoljavate i on se smiruje. U ovom scenariju \u2013 koliko su va\u017ene va\u0161e<\/em> emocije i potrebe?<\/p>\n\n\n\n Kod ljudi kod kojih je udovoljavanje roditeljima ili skrbnicima dovelo do sigurnosti preuzet \u0107e taj obrazac pona\u0161anja prema svim ljudima. Sigurnost = briga o drugima. To nema nikakve veze s empatijom niti iskrenom brigom o drugima. Ima isklju\u010divo veze sa strahom. Naro\u010dito ako primijetite da se ne mo\u017eete druga\u010dije pona\u0161ati \u2013 ni da ho\u0107ete.<\/p>\n\n\n\n Mehanizam zbog kojeg se ne pona\u0161amo druga\u010dije ni da ho\u0107emo zove se \u2013 strah odnosno krivnja<\/em>. Mi ne\u0107emo osjetiti strah od odbacivanja, nego krivnju<\/em> zbog krivih postupaka. Jer smo nau\u010dili optu\u017eivati sebe za postupke drugih. Kad nas je otac tukao osim \u0161to smo mu htjeli ugoditi morali smo si objasniti za\u0161to to radi. Kao malo dijete, nismo mogli zaklju\u010diti da je pod pritiskom zbog posla ili je sam bolestan u glavi. Zaklju\u010dili smo da s nama ne\u0161to nije u redu kad se ne pona\u0161amo u skladu s onime kako on \u017eeli<\/em>. Da bi sprije\u010dili oca da nas tu\u010de, postali smo umiljati. Na\u0161 sustav je sku\u017eio da to pali, i nau\u010dio pona\u0161anje. Da bi si objasnio takvo pona\u0161anje, zaklju\u010dio je: nije u redu kad sam agresivan, to je pogre\u0161no<\/em>, moram biti umiljat, to je sigurno<\/em>.<\/p>\n\n\n\n Mi uistinu vjerujemo da je na\u0161a krivica ako se roditelj pona\u0161ao prema nama grubo. Ako nas je tukao, vre\u0111ao, bio emocionalno hladan, narcisoidan, psihopatski rastrojen, pijan, odsutan \u2013 \u0161togod \u2013 mi smo zaklju\u010dili da je to zbog nas<\/em>. Prona\u0161li smo na\u010dina kako da budemo druga\u010diji<\/em> i izazovemo promjenu pona\u0161anja kod roditelja. Zaklju\u010dili smo da s nama ne\u0161to nije u redu<\/em>.<\/p>\n\n\n\n Poku\u0161ajte razumjeti bol koju to malo dijete do\u017eivljava. Otac je agresivan. Prvi instinkt djeteta je da se za\u0161titi. Odgovara ocu ili ga ne \u017eeli poslu\u0161ati ili je bezobrazno. Otac uzima batinu i prebije ga. Ili ga verbalno zlostavlja. Ili ga ka\u017enjava i prijeti mu se. Dijete se boji. U slijede\u0107oj interakciji (dijete je obi\u010dno jako malo kad se ovo sve de\u0161ava) dijete koristi drugu taktiku. Ljutnju \u201estavlja na stranu\u201c i \u201evadi\u201c uljudnost, dobrotu, smijanje, ljubav \u2013 samo kako bi smirilo oca. Otac se smiruje \u2013 stvar funkcionira. Dijete s vremenom zaklju\u010duje da je njegovo inicijalno pona\u0161anje uzrok o\u010deve agresije. Zaklju\u010duje da s njim ne\u0161to nije u redu i stavlja masku people-pleasera<\/em> koja \u0107e ga voditi kroz cijeli \u017eivot. Ono to ne radi zato \u0161to je empati\u010dno i jer to \u017eeli, nego zato \u0161to iskreno vjeruje da s njim ne\u0161to nije u redu i da su drugi va\u017eniji. Postepeno razvija karakteristike koje zacementira uvjerenjem i definicijom o sebi: Ja sam umiljata i empati\u010dna osoba.<\/p>\n\n\n\n Inicijalan bijes i mr\u017enja su \u201enestali\u201c. Gdje su nestali? Ljudi ka\u017eu: \u201eJa ne osje\u0107am mr\u017enju\u201c. Gdje je onda ta mr\u017enja? Ne mo\u017ee se emocija izbrisati. Ne mo\u017ee nestati. Ne mo\u017ee se \u201eizlije\u010diti\u201c. Mo\u017ee se samo potisnuti.<\/p>\n\n\n\n Ne \u010dudi da je otkriveno da su uzrok kroni\u010dnih bolova i bolesti uglavnom mr\u017enja i bijes. To su naj\u010de\u0161\u0107e blokirane emocije koje su potisnute duboko u tijelu. Da, naravno, ispod mr\u017enje i bijesa je tuga koja isto tako mo\u017ee uzrokovati bolove i bolesti, ali prva crta obrane je blokada bijesa.<\/p>\n\n\n\n Hipoteti\u010dno dijete iz primjera (koje i nije tako hipoteti\u010dno jer je \u010desti primjer) \u0107e prije ili kasnije do\u017eivjeti odre\u0111enu vrstu boli ili bolesti. Jer emocionalna bol nastaje na istom mjestu gdje i fizi\u010dka bol u mozgu.<\/p>\n\n\n\n Nama na\u0161e tijelo, na\u0161a du\u0161a, kroz bol poru\u010duje da postoji negdje neka rana. Medicinari nas uvjeravaju da rana mo\u017ee biti samo fizi\u010dka \u2013 kad vas bole kri\u017ea \u0161alju vas na tisu\u0107e pregleda i zahvata pa svejedno bol ne nestaje. Ka\u017eu: morate nau\u010diti \u017eivjeti s tim. Dr. Schubiner ka\u017ee druga\u010dije \u2013 ne morate \u017eivjeti s tim i ta bol nema veze s va\u0161im tijelom \u2013 to je va\u0161a emocionalna bol. Na\u0111ite emociju koju potiskujete i pro\u017eivite ju.<\/p>\n\n\n\n Izazov koji pritom nastaje je upravo \u2013 krivica. I mislim da je to kona\u010dni cilj putovanja u potrazi za zauzimanjem za sebe. Vidjeti, osvijestiti i osjetiti emocije koje su blokirane \u2013 zbog krivice. Duboko osvijestiti da mi nismo krivi za ono \u0161to nam se dogodilo i osvijestiti prave emocije \u2013 bijes i mr\u017enju \u2013 prema ljudima koje bismo trebali<\/em> voljeti \u2013 ultimativno je oslobo\u0111enje od boli. Fizi\u010dke i emocionalne. Osjetiti bijes i usmjeriti ga prema onima koji su to zaslu\u017eili. I re\u0107i sebi stotine i tisu\u0107e puta: \u201eSve je u redu sa mnom. Moje emocije su ispravne.\u201c<\/p>\n\n\n\n Uvjerili su vas i vi sami sebe i ja sama sebe, da sa mnom ne\u0161to nije u redu jer se osje\u0107am kako se osje\u0107am. Ne radi se samo o prihva\u0107anju emocija, nego i otkrivanju zatomljenih i potisnutih emocija i osloba\u0111anju od ograni\u010denja koje smo si sami postavili. I to na nje\u017ean na\u010din, polako i s puno razumijevanja i suosje\u0107anja prema sebi. Dr. Schubiner ka\u017ee da je suosje\u0107anje krajnji cilj ovog rada. Suosje\u0107anje prema sebi i drugima. Priznavanje i suosje\u0107anje za svoju patnju.<\/p>\n\n\n\n Sre\u0107om, kako bismo izrazili potisnuti bijes ne moramo oti\u0107 i zatu\u0107 roditelja koji nas je tukao, dovoljno je \u2013 napisati pismo, ispisati osje\u0107aje, vizualizirati (\u0161aku u glavu), vri\u0161tati \u2013 ili u\u010diniti \u0161togod \u0161to \u0107e na\u0161em tijelu dati odu\u0161ka. I onda im oprostiti. I oprostiti sebi \u0161to smo vjerovali u la\u017ei o nama.<\/p>\n\n\n\n Nije problem u tome \u0161to su nam govorili. Problem je u tome \u0161to smo im povjerovali. Sad po\u010dinjemo vjerovati sebi i svojim pravim<\/em> osje\u0107ajima. Sve je u redu i s vama i s va\u0161im osje\u0107ajima.<\/p>\n\n\n\n Moje putovanje o zauzimanju za sebe tako zavr\u0161ava suosje\u0107anjem sa samom sobom i izjavom kako je sa mnom sve u najboljem redu i kako imam ispravne emocije koje smijem osje\u0107ati.<\/p>\n\n\n\n Mo\u017eda ne vjerujete u Boga ili univerzalnu svijest ili vi\u0161e bi\u0107e ili poredak, ali zamislite se \u2013 tko je taj koji je meni, ili vama, poslao poruku da se morate zauzeti za sebe? Za\u0161to se pojavila bol kad ste potisnuli bijes? Za\u0161to obolijevaju ljudi koji zanemare sebe? Da smo obi\u010dna kemija i meso \u2013 za\u0161to bi mozak slao takve poruke? \u0160to on ima od toga? U interesu je mozga da je sve status quo kako bi bili sigurni, tko i za\u0161to nam onda \u0161alje poruke boli kad zanemarujemo sebe? Tko je taj koji \u017eeli da se zauzmemo za sebe? Tko je taj koji \u017eeli da \u017eivimo najbolji \u017eivot? Tko je taj koji nam \u0161alje poruke strasti i kreativnosti? Tko je taj koji nam cijeli \u017eivot kroz patnju i bol govori: \u201eVrijedna si. Izbori se za sebe. Mo\u017ee\u0161 ti to.\u201c ?<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Da bi nemogu\u0107nost zauzimanja za sebe mogla biti jedan od uzroka mojih zdravstvenih tegoba prvi put sam \u010dula od Caroline Myss, duhovne u\u010diteljice i medicinskog intuitiva. Na televiziji je, vr\u0161e\u0107i medicinski intuitivno…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":211,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[6],"tags":[],"class_list":["post-210","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-iscjeljenje"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/210","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=210"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/210\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":212,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/210\/revisions\/212"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/211"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=210"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=210"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=210"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}