Pri\u010da se de\u0161ava u trenutku kada sam iza\u0161la iz bolnice u Be\u010du i odlu\u010dila se vratiti u Hrvatsku i dati otkaz kod tada\u0161njeg poslodavca.<\/p>\n\n\n\n
No prije nego zapo\u010dnem pri\u010du, jedan vic o Austrijancima:<\/p>\n\n\n\n
Kako prepoznati Austrijanca na cesti? Ne znam. U Be\u010du na cesti nema Austrijanaca \ud83d\ude00<\/p>\n\n\n\n
A sada pri\u010da…<\/p>\n\n\n\n
QUIZ TAXI<\/p>\n\n\n\n
Quiz Taxi je emisija koju SAT 1 svaki dan emitira. Taxi se vozi po nekom njema\u010dkom gradu, a oni koji se voze u taxiju igraju kviz. Ako uspiju, mogu osvojiti lovu. Ili ih, u suprotnom slu\u010daju, taksist izbaci van. Pravila kviza su: ima\u0161 3 \u017eivota i 2 jockera. Mo\u017ee\u0161 nazvati nekoga ili pitati prolaznika na cesti. Nakon tri kriva odgovora leti\u0161 van.<\/p>\n\n\n\n
Jedva sam se dovukla do taksija. Bolovi u plu\u0107ima su bili toliko jaki da sam poslije skoro svakog koraka morala zastati. Ali to sam morala obaviti. Taj dan. I nijedan drugi. I\u0161la bih s autom, ali je bio kod mehani\u010dara.<\/p>\n\n\n\n
U\u0161la sam u prvi taksi po redu na Wien Mitte. Kao i u ostalih 100% slu\u010dajeva, voza\u010d je bio stranac. Nasmijala sam se i rekla: “U Baumgasse, molim Vas”.<\/p>\n\n\n\n
Krenuo je. \u0160utila sam. Gledao je u mene preko retrovizora. “Odakle ste Vi?”, pitao me.<\/p>\n\n\n\n
“Iz Hrvatske”, odgovorim.<\/p>\n\n\n\n
“Znao sam!”, uzvikne, a ja ga pogledam s interesom. “Znao sam”, ponovi “u Austriji nema ovakvih o\u010di!”, ka\u017ee.<\/p>\n\n\n\n
Po\u010dela sam se smijati. Iskreno. Boljela su me plu\u0107a jo\u0161 ja\u010de, ali sam se smijala.<\/p>\n\n\n\n
“A odakle ste Vi?”, zapitam.<\/p>\n\n\n\n
“Iz Egipta!”, odgovori.<\/p>\n\n\n\n
“Aaaa, iz Egipta! Dosta daleko…”<\/p>\n\n\n\n
“Pa i nije. Danas vi\u0161e ni\u0161ta nije daleko.”, ka\u017ee on.<\/p>\n\n\n\n
“Istina”, odgovorim.<\/p>\n\n\n\n
Kratka pauza.<\/p>\n\n\n\n
“I koliko ste ve\u0107 tu?”, upitam ja da razbijem ti\u0161inu.<\/p>\n\n\n\n
“Aaaaa, jako dugo…”, zastane, “27 godina!”, izjavi prili\u010dno glasno.<\/p>\n\n\n\n
Progutam slinu.<\/p>\n\n\n\n
“27 godina!!” ponovim ja. “To je jako dugo!”<\/p>\n\n\n\n
“Da”, ka\u017ee on, “svi me pitaju kako sam uspio izdr\u017eati 27 godina s ovim idiotima ovdje!!”<\/p>\n\n\n\n
Po\u010dnemo se smijati. Sla\u017eemo se. To se podrazumijeva. Austrijanci mrze sve strance, svi stranci mrze Austrijance. O tome se ne raspravlja. To je \u010dinjenica… Zato se mo\u017ee o tome tako slobodno pri\u010dati.<\/p>\n\n\n\n
Pored nas su se izmjenjivale ulice, ku\u0107e, drve\u0107e…<\/p>\n\n\n\n
“Da li je to dobar potez \u0161to \u0107u sada napraviti?” bilo je prvo pitanje koje sam sama sebi postavila. “Definitivno!”<\/p>\n\n\n\n
CIIIN, to\u010dan odgovor, osvojili ste 50\u20ac.<\/p>\n\n\n\n
“Jedva \u010dekam da to izbacim iz sebe”, pomislim. Dalje se koturamo po cesti. Prekrasan dan. “Od \u010dega \u0107u uop\u0107e \u017eivjeti?”, bilo je drugo pitanje koje sam si postavila.<\/p>\n\n\n\n
Tik, tik, tik, tak… Gnjiiiik, prvi \u017eivot je potro\u0161en.<\/p>\n\n\n\n
“\u0160to da napravim? Ho\u0107u li ostati u Hrvatskoj, jednom kad odem odavde? … hm… a da pitam prolaznika?”<\/p>\n\n\n\n
Gnjiiiiiik, drugi \u017eivot je potro\u0161en.<\/p>\n\n\n\n
Pribli\u017eili smo se odredi\u0161tu. Velika naran\u010dasta zgrada se uzdizala na zemlji biv\u0161eg Schlachthausa (klaonice). Tri ogromne zastave ispisane logom mog poslodavca vijorile su se na uvijek prisutnom be\u010dkom sjevercu.<\/p>\n\n\n\n
“Ho\u0107u li na\u0107i novi posao?”<\/p>\n\n\n\n
Tik, tak, tik, tak… gnjiiiiik… Tre\u0107i \u017eivot je potro\u0161en. Na \u017ealost – morate iza\u0107i van…<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Pri\u010da se de\u0161ava u trenutku kada sam iza\u0161la iz bolnice u Be\u010du i odlu\u010dila se vratiti u Hrvatsku i dati otkaz kod tada\u0161njeg poslodavca. No prije nego zapo\u010dnem pri\u010du, jedan vic o…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":154,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[4],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/153"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=153"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/153\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":155,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/153\/revisions\/155"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/154"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=153"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=153"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=153"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}