\u201eNe, ne, ne, ovo je nemogu\u0107e! \u0160to je ovo???\u00bb, uskliknula sam uzrujano.<\/p>\n\n\n\n
Mala bar\u0161unasta pahulja sletjela je na moju \u0161ajbu i ra\u0161irila svoja kristalna krila razvaljuju\u0107i i tope\u0107i se u sredi\u0161tu mog vidokruga. Pokrenula sam brisa\u010de kao da je nastupila snje\u017ena oluja na sjevernom polu i nastavila budno promatrati \u0161ajbu.<\/p>\n\n\n\n
\u00abNe, ne, ne\u0107e\u0161 me, mamicu ti tvoju…\u00bb, ogor\u010deno sam urlikala. Srce mi je po\u010delo ja\u010de kucati. Provjerila sam situaciju oko sebe. U retrovizoru rijeka bijelih svjetala, u paru, kao da ple\u0161u Be\u010dki valcer kotrljaju\u0107i se po serpentinama. Ispred mene crvena svjetla, nabacana jedna preko drugih, malo gore, malo dole, malo nestaju iza ogromnih borova, malo u utrobni sporadi\u010dnih tunela. Nagnula sam se da vidim nebo. Ogromni ledeni mjesec stajao je tik iznad jednog od vrhunaca predalpskih planina i beljio mi se, kao da mi pokazuje veliku tamu koja se nadvijala nad cijeli autoput. Uo\u010dila sam oblake ispred mene, iza mene… zapravo, bili su posvuda, samo se mjesec beljio i hihotao. Nakratko me ulovi panika, dam gas. Ako naglo dam gas, mo\u017eda br\u017ee stignem, mo\u017eda pobjegnem toj sivoj mrlji koja se nadvila nad moju glavu. Ali znam da je to nemogu\u0107e, jer odmah usporim \u010dim se opasno pribli\u017eim paru crvenih lampica ispred mene. Osjetim klaustrofobiju. Tresem se. Pi\u0161ki mi se. Uvijek<\/em> mi se pi\u0161ki po putu. Kao da \u010dita moje misli auto ispred mene jo\u0161 vi\u0161e uspori. \u00ab\u0160to je? Ruga\u0161 mi se ha?\u00bb, povi\u010dem, \u00abMisli\u0161 da te ne mogu prete\u010di?\u00bb. Po\u010dnem vijugati lijevo desno, daju\u0107i mu do znanja da se makne. Ali on i dalje usporava i lagano klizi ispred mene. Kota\u010di kamiona se opasno valjaju pored mog retrovizora. Noga je na gasu, ali svako malo ska\u010de na ko\u010dnicu. \u00abPizda ti materina selja\u010dino\u00bb, pomislim i usporim i odmaknem se na sigurnu udaljenost i od njega i od kamiona. \u0160ef mi je ionako rekao da je ovaj auto predobar za mene. Kad su mi ga dovezli iz rent-a-cara, maltene je sko\u010dio i uzeo mi klju\u010d. Kao da njegov Audi nije dovoljno dobar. Tko sam ja da imam pravo voziti neku Alfu. Tko sam ja?<\/p>\n\n\n\n Pro\u0161lo je deset mjeseci otkako sam vlakom u snijegu do\u0161la iz Be\u010da u Salzburg. Trebalo je trajati \u0161est mjeseci i onda doma, u Hrvatsku. Eto me, deset mjeseci kasnije povla\u010dim se ko neka zimska kurva po cesti amo tamo, na jedno te istom autoputu, o\u010di mi padaju, krv mi se ledi u \u017eilama. Znam svaki centimetar, svaki jebeni centimetar od svih 450 kilometri do Zagreba. Da sam barem mogla dva tri dana ranije krenuti. Ali nisam. Do zadnjeg radnog dana, do zadnje radne minute sam tamo sjedila i gledala u te sivo plave kristalne vrhunce i kao neki vuk poku\u0161avala nanju\u0161iti da li \u0107e pasti snijeg ili ne\u0107e. Do\u0161lo mi je da zaurli\u010dem tamo iz te prostorije, u predgra\u0111u Salzburga, da zaurli\u010dem moj posljednji krik i nestanem. Ali nisam, ostala sam do kraja zatomiv\u0161i moje osje\u0107aje koji sada silinom parnog vlaka poku\u0161avaju iza\u0107i na povr\u0161inu. \u00abJebem ti mater idiote, daj se vozi!!! Odi si u svoj Gurkengmudenburkenburg i mi\u010di se s ceste!!!\u00bb.<\/p>\n\n\n\n Jo\u0161 jedna pahulja se zalijepila za \u0161ajbu moje Alfe 147. I jo\u0161 jedna i jo\u0161 jedna i jo\u0161 jedna. Shit, to je to. Jo\u0161 350 kilometara do Zagreba, nema \u0161anse da se izvu\u010dem. Da se i 350 na sat vozim, nemam \u0161anse. Ispred mene po\u010dinje predbo\u017ei\u0107ni ples pahulja. Fijuuu lijevo, fijuuui desno, vjetar nosi pahulje. Ujedna\u010deno kotrljanje kota\u010da ispred mene uklopilo se savr\u0161eno u idilu pahulji\u010dnog plesa. Vrum vrum, tok tok, tok, klap klap, vu\u0161 vu\u0161 sve odjednom u ritmu po\u010dne bljeskati i nastane prava igra svjetla, pahuljica, kota\u010da i brisa\u010da. Pogledam na plo\u010du, -1. Idealno idealno, snijeg mi ne gine. Stisnem ruke oko volana toliko jako da mi pobijele prsti. Pi\u0161ki mi se jo\u0161 ja\u010de. Upravo me proguta tunel. Olak\u0161anje. Mrzim tunele, ali kad pada snijeg prava su mala oaza mira i sigurnosti. Ogromni ventilatori bruje mi iznad glave. Ve\u0107i su od mene i od auta i od onog kamiona ispred mene. Lampice svijetle uz rub tunela. Za\u0161to takvih lampica nema i vani, tamo vani u onom hororu od snje\u017ene pri\u010de? \u010cini mi se da vidim Grincha kako mi se smije, na sanjkama, leti tamo iznad Katschbergtunela i smije se smije se, \u00abhahahaha vi luzeri gastarbajteri, ha, ha, haaaaaaaa\u00bb nestaje u jeki izme\u0111u dva vrha.<\/p>\n\n\n\n Poku\u0161ala sam se prisiliti da kupim neke poklone za familiju prije puta, ali nije bilo \u0161anse. Radila sam danono\u0107no. Predbo\u017ei\u0107no vrijeme je koma u svakom trgova\u010dkom lancu. Bo\u017ei\u0107no opremanje. Treba se dobro opremiti svakojakim slasticama, kuglicama i ostalim bespotrep\u0161tinama prije nego du\u0107ani zatvore svoja vrata na punih tri dana. To je kao smak svijeta par dana pred Bo\u017ei\u0107. Kao u onim ratnim filmovima gdje nestaju zalihe s polica, pa onda brzo svi u zadnji tren ulaze i tuku se oko jednog vafla ili gro\u017e\u0111ica za bo\u017ei\u0107ni kola\u010d. Dva mjeseca u naprijed smo planirali bo\u017ei\u0107ne reklame i prospekte. \u010cokoladice u obliku jaja, \u010dokoladice u obliku slona. Bonka\u010di svih vrsta i veli\u010dina. Pa kuglice, pa borovi ovakvi onakvi, pa bo\u017ei\u0107ni servis… U deset na ve\u010der, kad sam dolazila s posla, nisam vi\u0161e, ni da sam htjela, mogla kupiti neki poklon. Sigurno \u0107e se netko naljutiti, ali tu sam ja bespomo\u0107na. Sori. Dodu\u0161e, dok ja stignem do Zagreba, ve\u0107 \u0107e Bo\u017ei\u0107 pro\u0107i, kako mi se \u010dini.<\/p>\n\n\n\n \u00ab\u0160ta je sad???\u00bb, zaurli\u010dem i nadglasam Tom Jonesa koji se derao \u00abBaby it’s cold outside\u00bb iz zvu\u010dnika. Bilo ih je \u0161est. Zvu\u010dnika, mislim. \u010citava arija kad poglasni\u0161. Odjednom, sve one lampice koje su u paru plesale ispred mene su po\u010dele blje\u0161tati kri\u010davo crvenom bojom, daju\u0107i mi do znanja \u2013 stani! Stani! Stani!<\/p>\n\n\n\n Kriiiiiik. Stajem. U mjestu ukopana. Tra\u010dkom oka pratim onog lu\u0111aka iza mene koji jo\u0161 o\u010dito nije ni nanju\u0161io da ja stojim. U roku stotinke upalim sva \u010detiri \u017emigavca i primijetim naglo vrludanje u retrovizoru.<\/p>\n\n\n\n \u00abProkletstvo\u00bb, pomislim i ve\u0107 automatski promijenim izvor muzike sa CD-a na radio. Da \u010dujemo, \u0161ta se de\u0161ava… Bla, bla, bla, reklame, bo\u017ei\u0107ne pjesme, jingle bells, jingle bells, \u010d \u010d \u010d \u010d \u010d, onaj zvuk koji je tipi\u010dan za Bo\u017ei\u0107. \u00ab\u010c \u010d \u010d \u010d \u010d, do\u0111ite u shopping city i osjetite \u010dari ovog Bo\u017ei\u0107a! Jo\u0161 samo danas velika rasprodaja, dajemo popust do 70 posto!!! \u010c \u010d \u010d \u010d\u00bb. Biiiiip, odjednom i muziku i reklame prekida iritantni zvuk, koji mi govori da sam na pravoj stanici \u2013 prekid programa, vijesti \u2013 stanje na autocestama. \u00abbla, bla, bla, Stau, bla, bla, bla, Unfall, bla bla, zwischen Katschberg und Villach, blaaaa, blaaa, blaaa, 12 Kilometer Stau, blaaaaaaaaaa\u00bb.<\/p>\n\n\n\n \u00abJao ne, jao, jao, jao\u00bb, jau\u010dem i lupam s glavom u volan. \u00abNe, nije mogu\u0107e, znala sam!!! Prokletstvo! Za\u0161to nisam pet minuta, pa barem pet minuta prije zavr\u0161etka radnog vremena mogla iza\u0107i? Za\u0161to za\u0161to? Pa nek mi da otkaz! Ma daj mi otkaz! Ne mogu vi\u0161e ovako! Svaki jebeni vikend, svaki jebeni mjesec, svako jebeno godi\u0161nje doba, svaki praznik stojim u gu\u017evi, svake nedjelje \u010dekam tri sata pred jebenim tunelima, \u010dekam na granicama, povla\u010dim se po vijaduktima, faaaaaak, dosta mi je, ne\u0107u vi\u0161e!\u00bb, vidim \u0161efa kako zamotan u \u0161areni \u0161al dolazi ku\u0107i, a dimi se iz pe\u0107nice i miri\u0161i po Apfelcimtu, dolazi nasmije\u0161en, nakon pet minuta vo\u017enje do doma, ulazi u topli dom, vadi poklone iz torbe, klinci cvrku\u0107u, \u017eena nasmijana… kamera se udaljava, kroz prozor, vani fiju\u010de hladni sjeverac, povr\u0161ina stakla je sve manja, snijeg zatrpava, \u010duje se u daljini bo\u017ei\u0107na pjesma, i kamera se udaljava sve dalje i dalje i dalje, kilometar, dva, tri, deset, dvadeset, iznad \u0161uma, iznad rijeka, iznad alpskih vrhunaca i dalje i dalje i staje iznad mene, iznad mojeg auta, kojemu jo\u0161 uvijek u nadi gore svijetla, jer, ako ugasim svjetla to je kao da sam o\u010di zatvorila, onda je gotovo! Onda je kraj, to zna\u010di da NIKAD ne\u0107u oti\u0107i odavde, da NIKAD ne\u0107u sti\u0107i doma. Ne, ne\u0107u ugasiti svjetlo, ne\u0107u ugasiti svjetlo. \u00abKako mo\u017ee? Zar ne razumije? Zar ne zna \u0161ta me \u010deka? Zar nije za predvidjeti \u0161to \u0107e se desiti na cesti dvadeset\u010detvrtog dvanaestog u pet popodne? Ali ne, to nije bitno, ha? To nije va\u017eno? Pa ipak sam ja samo jedan Hrvat. Jedan obi\u010dni Hrvat. Koji ne zna ni \u0161ta je voda, a kamoli pipa. Jelda, to si rekao jedanput? To ti je ko u Kini kad poginu rudari, kao da nisu ljudi, nije bitno! Ko ih jebe! Jedan vi\u0161e manje. \u017divotinje. Kakve veze ima?\u00bb.<\/p>\n\n\n\n Kamera se opet udaljava. Sada dalje i dublje u vrijeme. Kamera bez problema preska\u010de 12 kilometarsku kolonu, i 350 kilometri do Zagreba, leti preko granica, preko bre\u017euljaka, preko zastoja, ne klizi po snijegu, ne iska\u010de sa ceste. Kamera je ispred moje mame. Ona sjedi. Sve je pripremila. Psi\u0107 se sklup\u010dao na obli\u017enjem kau\u010du. Ona gleda \u0161ou, predbo\u017ei\u0107ni \u0161ou i reklame i pu\u0161i cigaretu.<\/p>\n\n\n\n Kamera se vra\u0107a.<\/p>\n\n\n\n Svjetla su uga\u0161ena. Iako je mrkli mrak, sve se vidi kao po danu. Valjda je to mjese\u010dev smije\u0161ak koji odbljeskuje po planinskim vrhuncima. Auti umrtvljeno stoje na dvije trake. Prestao je svaki zvuk. Jo\u0161 se samo tiho \u010duje Tom Jones kako zavija iz zvu\u010dnika. Pogledavam u retrovizor. Rijeka auti najednom je stala. Kao da se zamrznula. Pahuljice sa svih strana ple\u0161u i vi\u0161e se ne tope. Slagale su se jedna na drugu kao da se igraju gimnastike. Tko \u0107e vi\u0161e, tko \u0107e bolje. Onda su se udru\u017eile i postajale sve ve\u0107e i ve\u0107e. Vrijeme prolazi. Moj mjehur je pred raspuknu\u0107em. Po\u010dinju mi se hladiti prsti na nogama. Hladna krv se izlijeva u moj mjehur, koji je leden, leden. Ako se ne popi\u0161kim, eksplodirat \u0107u.<\/p>\n\n\n\n Izlazim iz auta kao neka spodoba. Vidim obrise ljudi koji sjede u autima, ali se ne mi\u010du. Nisam sigurna da li me gledaju, ne vidim im o\u010di. \u010cujem samo ti\u0161inu. Tu i tamo projuri neki auto u suprotnom smjeru, ali zagu\u0161en od pahuljica. Moram se maknuti da me ne vide, da ne vide te sjene kako pi\u0161kim i uni\u0161tavam to bjelilo. Mi\u010dem se s ceste i ulazim u \u017ebunje. Odjednom u daljini ugledam bor, ogromni bor kako svijetli. Tisu\u0107u lampica u svim bojama razbacane od vrha do dna bora. Okrenem se i vi\u0161e ne vidim autoput. Vi\u0161e ne \u010dujem ni\u0161ta. Postaje mi toplo. Bor \u010dudesno svijetli, neki su pokloni ispod njega. Vidim samo veliko crnilo i taj bor. Prilazim sporo ali sigurno, ispu\u0161taju\u0107i zvukove gnje\u010denih pahuljica pod mojim nogama. Za\u010dujem zov tisu\u0107u vila, povjetarac koji nije nimalo hladan, o\u010di mi blje\u0161te od miline. O\u010darana sam tim borom. Ni\u0161ta vi\u0161e nije u mojim mislima. Ni put, ni cesta, ni strah, ni pi\u0161kenje, ni posao, ni hotel, ni nemir, ni sva\u0111e, ni kompjuter sa tisu\u0107u sli\u010dica i fotografija proizvoda, ni jutarnji doru\u010dak u hotelskom restoranu, ni vje\u010dni zastoji, ni moja ra\u0161trkana familija, ni moj \u0161ef, ni moji prijatelji, ni\u0161ta, sve je isparilo iz moje glave i sve \u0161to vidim je taj bor.<\/p>\n\n\n\n Za\u010darana blje\u0161tavilom i ljepotom prilazim boru, ispru\u017eenih ruku i dodirujem kuglice. Tako su nestvarne. Ne li\u010de ni na jedne koje sam vidjela u prospektima ili na policama. Kao da su \u017eive. Dodirnem jednu, a ona zapjeva. Dodirnem drugu i ona zapjeva. Toplo mi je. Svjetlost bora podi\u017ee se do neba, arija pjesme bruji u mojim u\u0161ima, topim se od ljepote. Crveno se pretapa u ljubi\u010dasto, pa roza, pa kako dotaknem lampicu ona zasvijetli jo\u0161 ja\u010de. Mijenja boju.<\/p>\n\n\n\n \u00abLijepo zar ne?\u00bb, upita me glas.<\/p>\n\n\n\n \u00abO, da, prekrasno! Nikad takvo ne\u0161to nisam vidjela!\u00bb odgovorim.<\/p>\n\n\n\n \u00ab\u017deli\u0161 li vidjeti jo\u0161?\u00bb upita me glas. Okrenem se i vidim zelenog \u010dovjeka, nasmijanog od uha do uha, sa ogromnom kapicom na glavi na \u010dijem se vrhu nalazi kuglica. Nestvarno se smije i bijele o\u010di mu izviru iz tamne pozadine.<\/p>\n\n\n\n \u00abNaravno!\u00bb odgovorim.<\/p>\n\n\n\n Brzinom munje stvore se kraj njega sanjke. Nje\u017enim pokretom mi poka\u017ee da se sjednem i on sjedne ispred mene. Primim se za tog \u010dudnog \u010dovjeka i on se po\u010dne smijati. I kako se smijao tako su se sanjke, na pogon na\u0161eg smijeha, po\u010dele micati. \u0160to smo se glasnije smijali, to su sanjke br\u017ee i\u0161le. Ha, ha, ha, ha!!!! Letjeli smo preko Katschberg tunela i spu\u0161tali se niz planinu koja se nadvila nad tunel, smijali se i smijali. \u010cuo se samo smijeh i moje urlikanje: \u00abHa, ha, ha, haaaaaaaaa, vi luzeri gastarbajteriiiiiii ha, ha, ha\u00bb. I nestali smo u \u0161umi planinskih vrhunaca.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" \u201eNe, ne, ne, ovo je nemogu\u0107e! \u0160to je ovo???\u00bb, uskliknula sam uzrujano. Mala bar\u0161unasta pahulja sletjela je na moju \u0161ajbu i ra\u0161irila svoja kristalna krila razvaljuju\u0107i i tope\u0107i se u sredi\u0161tu…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":149,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[4],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/148"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=148"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/148\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":150,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/148\/revisions\/150"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/149"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=148"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=148"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=148"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}