(*\u010cu\u0161 (Tschusch) je pogrdni naziv za strance u Austriji. Ne zna se kako je to\u010dno nastao taj naziv, ali se pretpostavlja da je to zbog “\u010duje\u0161” kojeg stranci \u010desto na cesti izgovaraju “e, \u010due\u0161 ovo, e \u010due\u0161 ono…” pa su Austrijanci \u010duli “\u010du\u0161”, otprilike kako smo i mi iz njema\u010dkog “Schraubenzieher” preveli u \u0160rafnziger.)<\/p>\n\n\n\n
Na malom displeju iznad vrata zasvijetlila je brojka 74 i ujedno se za\u010duo neugodan zvuk… gnjiiiiiiik.<\/em><\/p>\n\n\n\n U\u0161la sam u sobu broj 103. Nakon \u0161to sam 5 godina produljivala vizu u policiji u svom Bezirku, ponovno su se vize preselile u Magistrat. Jo\u0161 prije 11 godina sam bila redoviti posjetitelj Magistrata, pa policije, pa sada opet Magistrata. Magistrat se nalazi u 11.-om Bezirku u Fickeystrasse (naziv ulice odgovara onome \u0161to vam tamo rade).<\/p>\n\n\n\n Baba je sjedila za kompjuterom i ne\u0161to tipkala.<\/p>\n\n\n\n “Paso\u0161”, progovori bezli\u010dnim glasom bez ikakve anotacije.<\/p>\n\n\n\n “Ovo je stari, ovo je novi”, odgovorim, davaju\u0107i joj u ruke prvo stari, probu\u0161eni, pa novi, koji sam neki dan pokupila u ambasadi.<\/p>\n\n\n\n Jo\u0161 je ne\u0161to utipkala, pa istim nezainteresiranim glasom dala daljnje upute.<\/p>\n\n\n\n “Sjednite vani u \u010dekaonicu, prozvat \u0107e Vas imenom”.<\/p>\n\n\n\n U\u0161la sam u \u010dekaonicu. Najvi\u0161e ima Turaka. \u017dene zamotane u marame, s obavezno jednim djetetom u svakoj ruci, i kolicima. Tako zvane “Nin\u0111e”, jer se nekima vide samo o\u010di. Prilikom predaje zahtjeva za vizu odmah predaju za sebe, sestru, svoje sedmero djece i 3 mu\u017ea i 2 dede i 3 bake.<\/p>\n\n\n\n Sjedila sam nekoliko minuta, kad me druga baba pozvala u drugu sobu.<\/p>\n\n\n\n “Sjednite”, rekla je jednako nezanimljivim glasom kao i ona prva.<\/p>\n\n\n\n Po\u010dela je kopati po papirima. “Rodni list?”, upita, o\u010digledno meni namijenjeno pitanje.<\/p>\n\n\n\n “Rodni list???”, ponovim za\u010du\u0111eno, “Za\u0161to rodni list? Pa to ve\u0107 5 godina nisam morala predati prilikom produljenja vize!”<\/p>\n\n\n\n I onda je po\u010dela saga…<\/p>\n\n\n\n “Da, ali znate, Vi ste do sada bili na policiji i svi Va\u0161i dokumenti su tamo. Sada ste na Magistratu. A budu\u0107i da od policije nismo preuzeli nikakve dokumente, to je kao da ste prvi puta ovdje.”<\/p>\n\n\n\n Mojem gnu\u0161anju i \u010du\u0111enju nije bilo kraja.<\/p>\n\n\n\n “Potvrda o stanovanju? Potvrda o studiju? Potvrda o osiguranju? Potvrda o novcima?….”<\/p>\n\n\n\n Kako je nabrajala tako sam joj bacala papire u glav…, na stol.<\/p>\n\n\n\n “Znate, morate kopirati stari paso\u0161. Onda \u0107e Vas dalje prozvati.”<\/p>\n\n\n\n Munjevitom brzinom je i\u0161tambiljala sve dokumente – tup,tup,tup,tup,tup, tup, tup – i poslala me opet vanka.<\/p>\n\n\n\n Pred kopirkom se sakupilo Turkinja. Nekako sam se ubacila i kopirala prvu stranu starog paso\u0161a, kako sam i dobila upute.<\/p>\n\n\n\n Na odlazak u slijede\u0107u sobu sam \u010dekala dobrih pola sata. Promatrala sam sve te strance koji su, kao i ja, gun\u0111ali ne\u0161to oko papira. Dvoje pored mene su pri\u010dali pakistanski. Ona zamotana u marame i krpe, a on u nekoj ko\u0161ulji. S druge strane su se dvije Turkinje igrale s bebicom. Ispred mene je sjedilo dvoje ljudi za koje nisam mogla detektirati od kuda su, jer su sjedili nepomi\u010dno i ne razgovaraju\u0107i. Stalno su ulazili novi ljudi, uzimali obrasce na stolu i komentirali – na srpski, \u010de\u0161ki, bosanski… Napokon se oglasio i zvu\u010dnik s mojim imenom.<\/p>\n\n\n\n U\u0161la sam i u tre\u0107u sobu. \u017dena s kojom sam ovaj puta razgovarala je govorila polako i razgovijetno, o\u010dito se trudila da ju \u010du\u0161i dobro razumiju, pa joj je to ve\u0107 postala profesionalna deformacija.<\/p>\n\n\n\n Listala je sve moje papire. Upisnice, potvrda od starog o uzdr\u017eavanju, izvadak iz osiguranja i onda je do\u0161la do paso\u0161a,<\/p>\n\n\n\n “Znate, morate SVE vize iz paso\u0161a kopirati”<\/p>\n\n\n\n Opet sam izjurila do fotokopirke, guraju\u0107i se kroz sve ve\u0107u gu\u017evu u \u010dekaoni. Kad sam se vratila, ona je jo\u0161 preslagivala moje papire. Onda je do\u0161la do love.<\/p>\n\n\n\n “Od \u010dega Vi \u017eivite?”<\/p>\n\n\n\n “Od kur**”, pomislim. “\u0160to ti misli\u0161 od \u010dega \u017eivim glupa babo”, motalo mi se po glavi.<\/p>\n\n\n\n “Paaa, uzdr\u017eava me moja familija”, odgovorim. Je, mo\u0161 mislit.<\/p>\n\n\n\n Prou\u010davala je potvrdu o uzdr\u017eavanju. Zatim je progovorila i dalje sporo i razgovijetno:<\/p>\n\n\n\n “Znate, za produljenje vize Vi morate imati minimum od 6.200\u20ac na ra\u010dunu.”<\/p>\n\n\n\n Ja ju samo gledam. I onda opet ko papagaj.<\/p>\n\n\n\n “Znate, ja imam potvrdu o uzdr\u017eavanju, dobivam mjese\u010dno, nikad ne dobijem toliko odjednom”<\/p>\n\n\n\n “Ali morate imati 6.200\u20ac za predo\u010diti na ra\u010dunu”, ponovi ona polako.<\/p>\n\n\n\n “A od kuda da ja nabavim 6.000\u20ac”, upitam ju, kao da mi ona mo\u017ee dati odgovor.<\/p>\n\n\n\n “Pa gledajte, da imate ispise od ra\u010duna, da Vam je redovito upla\u0107ivano…”, rekla je kao da mi izlazi u susret. Sigurno nije svjesna \u010dinjenice da kad mi je zadnji puta sjelo 2.000\u20ac na ra\u010dun da mi je banka zablokirala ra\u010dun, “zbog sumnje na pranje novca”. Rekli su mi da su “ba\u0161 slu\u010dajno taj dan radili nasumi\u010dnu provjeru” i “da im nije jasno za\u0161to bi meni netko iz inozemstva upla\u0107ivao novce na ra\u010dun”. Kad sam im poku\u0161ala objasniti da ne smijem raditi i privre\u0111ivati novce u Austriji, a moram imati novce na ra\u010dunu i od ne\u010dega \u017eivjeti, logi\u010dno je da novac dolazi IZVAN Austrije. Trebalo im je tjedan dana da mi odblokiraju ra\u010dun, nakon \u0161to su cijeloj familiji uzeli DNA i provjerili da postoji doti\u010dni ra\u010dun u inozemstvu koji je legalan.<\/p>\n\n\n\n “Nemam ispise, jer mi se novac ne \u0161alje preko banke. Za\u0161to je do sada potvrda bila dovoljna, a sada vi\u0161e nije?”<\/p>\n\n\n\n “Znate, od 1.1.2006. se zakon o produljenju viza poo\u0161trio i sada, da bi mogli produljiti vizu, morate imati 6.200\u20ac na ra\u010dunu”<\/p>\n\n\n\n “Potvrda ne vrijedi?”, pitam jo\u0161 jednom.<\/p>\n\n\n\n “Ne, ja moram imati dokaz da Vi ovom koli\u010dinom novca raspola\u017eete. Od 1.1.2006. je taj zakon…”<\/p>\n\n\n\n “Dobro”, ka\u017eem ja ve\u0107 pomalo na rubu histerije, “ali ja NISAM ovdje od 1.1.2006. nego od 22.6.1995.!”<\/p>\n\n\n\n “Ja to znam!”, ka\u017ee ona, “i kod Vas je jasno da imate sve. Vi ste zavr\u0161ili faks, pi\u0161ete disertaciju, ali ja jednostavno zakonski moram tako napraviti!”<\/p>\n\n\n\n “A-ha,”skuliram se ja, “i dosta Vam je ako donesem Kontoauszug na kojem je 6.000\u20ac?”<\/p>\n\n\n\n “6.200\u20ac” ispravi me.<\/p>\n\n\n\n “Ali to nije sve”, nastavi ona.<\/p>\n\n\n\n “Daaa?” upitam.<\/p>\n\n\n\n “Vidim, Vi ste kopirali izvode iz osiguranja…”<\/p>\n\n\n\n “Daaaa, tako to radim ve\u0107 10 godina i ve\u0107 10 godina sam kod istog osiguranja…” po\u010dinjem lagano tresti nogom ispod stola.<\/p>\n\n\n\n “Da, ali mi sada trebamo ispis iz Va\u0161e police osiguranja.”<\/p>\n\n\n\n Napokon mi je prekipjelo, koliko mi u Magistratu smije prekipjeti…<\/p>\n\n\n\n “Ka\u017eete da se zakon dosta poo\u0161trio<\/em>? A ja sam mislila da je bilo dovoljno o\u0161tro i do sada, ali izgleda da jo\u0161 uvijek mo\u017ee biti gore…”<\/p>\n\n\n\n “Hm, da, je, eto, poo\u0161treno je…”, slegne ramenima. “Kada sve te papire pribavite, do\u0111ite direktno k meni, s ovim<\/em> papirom…”, izgovori i tutne mi jo\u0161 neki dodatni papir u ruke.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" (*\u010cu\u0161 (Tschusch) je pogrdni naziv za strance u Austriji. Ne zna se kako je to\u010dno nastao taj naziv, ali se pretpostavlja da je to zbog “\u010duje\u0161” kojeg stranci \u010desto na cesti izgovaraju “e,…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":141,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[4],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/140"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=140"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/140\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":142,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/140\/revisions\/142"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/141"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=140"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=140"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=140"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}