Kad sam prvi puta zavr\u0161ila u bolnici bio je Bo\u017ei\u0107. Na zidu u hodniku je visilo par kuglica i papirnati bor se vrtio na vjetru prouzrokovanom propuhom i klimom. Le\u017eala sam na hodniku, jer u sobama nije bilo mjesta.<\/p>\n\n\n\n
Nedugo zatim, u sije\u010dnju, sam opet zavr\u0161ila u istoj bolnici, na istom katu, ovaj puta sam imala privilegiju da le\u017eim u krevetu u sobi.<\/p>\n\n\n\n
Pro\u0161lo je pet dana i onda se pojavio on. I taj peti dan sam, kao i ostalih \u010detiri dana prije, le\u017eala bespomo\u0107no u krevetu i promatrala fluktuaciju ljudi na odjelu. I tada sam odjednom ugledala ne\u0161to mlado, \u0107elavo, kako se vu\u010de po hodniku. Mislila sam prvo da je to zbog moje opsesije \u0107elavcima, onda sam mislila da je to zbog neke otopine koju su mi stavili u infuziju, a onda sam shvatila da i u najgorim bolovima, i najte\u017eim trenucima, oku ne mo\u017ee proma\u0107i ne\u0161to posebno. Valjda do zadnjeg daha, do zadnjeg treptaja, srce ipak tra\u017ei neki posebni kontakt.<\/p>\n\n\n\n
\u0106elavi je pro\u0161ao pored sobe i u samoj toj stotinki sekunde sam primijetila da ima na njemu \u201ene\u0161to posebno\u201c. Nisam odmah mogla razlu\u010diti \u0161to bi to bilo. Pored sobe je pro\u0161ao prili\u010dno nezainteresirano, pa sam pomislila da je doktor s nekog drugog odjela. Stalno su prolazili neki ljudi u bijelim kutama koje ni prije ni kasnije nikad nisam vidjela.<\/p>\n\n\n\n
Ve\u0107 kad sam pomislila da je to bila samo halucinacija, u\u0161ao je u sobu i uputio se direktno k meni.<\/p>\n\n\n\n
Mo\u017eete si samo zamisliti kako se \u017eena osje\u0107a kad joj prilazi najzgodniji frajer kojeg je ikada vidjela, a le\u017ei ra\u0161\u010dupana u nekoj zamazanoj pid\u017eami ve\u0107 \u010detiri dana, i opra\u0161ta se od zdravog razuma. Jedino \u0161to je na meni sjajilo je bila cjev\u010dica u veni. A valjda i o\u010di, kad sam vidjela da prilazi mom krevetu. Ono, kao, \u201epopravila\u201c sam frizuru i malo se podigla, u stilu Crvenkapice \u201eda te bolje vidim\u201c.<\/p>\n\n\n\n
\u201eSmijem li poslu\u0161ati Va\u0161a plu\u0107a\u201c, rekao je vrlo uljudno.<\/p>\n\n\n\n
\u201eDapa\u010de\u201c, pomislim \u201edragi moj, \u010dekaj samo da skinem majicu. Ups nemam grudnjak\u201c, i dalje sam razmi\u0161ljala, o\u010digledno gube\u0107i zdravi razum. U dru\u0161tvu dobrog frajera op\u0107enito po\u010dnem izvoditi neke fore, kao \u201ezavodim\u201c, iako u svom tridesetogodi\u0161njem \u017eivotu nisam jo\u0161 nau\u010dila kako se to frajer \u201ezavodi\u201c. Meni to moje pona\u0161anje djeluje glupo, ali si ne mogu pomo\u0107i. Dolazi samo, valjda zbog hormona.<\/p>\n\n\n\n
Tek kad sam umirila misli i obratila pa\u017enju na doktora, vidjela sam \u0161to je to na njemu tako posebno. Kose o\u010di, definitivno ima kose o\u010di. \u0106elav, kosook, tamne o\u010di, prekrasni zubi. Ne sje\u0107am se kada sam zadnji puta vidjela ne\u0161to tako interesantno egzoti\u010dno.<\/p>\n\n\n\n
\u201eJa sam ina\u010de doktor Weiner (ime je promijenjeno)<\/em>. Neko vrijeme me nije bilo. Drago mi je\u201c, zapo\u010dne i on small talk, a ja to odmah shvatim kao pti\u010dji pjev.<\/p>\n\n\n\n \u201eA gdje ste bili?\u201c, upitam ja, o\u010dekuju\u0107i neki egzoti\u010dni odgovor i zami\u0161ljaju\u0107i neku azijatsku zemlju.<\/p>\n\n\n\n \u201eNa 11.-tom katu\u201c, odgovori on. \u201eHm. Pa i nije ba\u0161 tako egzoti\u010dno\u201c, pomislim.<\/p>\n\n\n\n \u201eA ja sam mislila da ste bili negdje dalje<\/em>\u201c, ka\u017eem ja.<\/p>\n\n\n\n A on mi se nasmije (i zabljesne me prekrasnim zubima), \u201eNe, samo na 11.-tom katu.\u201c<\/p>\n\n\n\n Oborio me je s nogu. Samo taj specijalni, egzoti\u010dni izgled i taj kratki trenutak dok se nagnut nad mene koncentrirao na udarce srca i \u0161um plu\u0107a, bili su dovoljni da probdijem cijelo njegovo de\u017eurstvo. Posvetio mi je, brinu\u0107i se za moju fizi\u010dku dobrobit, punih 30 sekundi, \u0161to je vi\u0161e nego cijela moja familija u trideset godina, pa me je to malo uznemirilo.<\/p>\n\n\n\n Nekoliko sati kasnije do\u0161ao mi je promijeniti infuziju. Sjeo je pored mene, dr\u017eao<\/em> me za ruku i polako stavljao cjev\u010dicu. Niti pola metra od mene. Vi\u0161e se nisam mogla suzdr\u017eati.<\/p>\n\n\n\n \u201eVi imate ne\u0161to azijatskog u sebi?\u201c, upitam ba\u0161 dok je provjeravao da li teku\u0107ina kapa iz vre\u0107ice u cjev\u010dicu.<\/p>\n\n\n\n Po\u010deo se smijati i bio je vidno dirnut. To sam sigurna da je istina, jer nema \u0161anse da je to, \u0161togod da je u infuziji, po\u010delo djelovati.<\/p>\n\n\n\n \u201eJe, je, na pola sam Japanac\u201c, odgovori.<\/p>\n\n\n\n \u201eJapanac! Pa to sve obja\u0161njava. Obo\u017eavam Japance (ne samo Sushi)! Imaju lijepe crte lica. Divim se i njihovoj kulturi, disciplini. Naro\u010dito mje\u0161anci izme\u0111u bijelaca i Japanaca su ekstremno lijepi ljudi. Kao on…\u201c, prekine moju unutarnju sagu o Japancima i ka\u017ee:<\/p>\n\n\n\n \u201eAli zapravo sam pravi Austrijanac!\u201c<\/p>\n\n\n\n \u201eHeeeej, ne prekidaj me takvim glupim izjavama!\u201c, pomislim ljutito u sebi.<\/p>\n\n\n\n Poku\u0161avam spasiti ne\u0161to od fantazije koja se pokrenula u mojoj glavi i pitam:<\/p>\n\n\n\n \u201eAli…hm…pa..idete u Japan?…i tak..mislim…imate veze s Japanom?\u201c<\/p>\n\n\n\n \u201ePa i ne, zato ka\u017eem da sam zapravo u potpunosti Austrijanac\u201c, nastavi se smje\u0161kati.<\/p>\n\n\n\n \u201ePih!\u201c, pomislim, \u201eKakvog li gubitka! Eto, jgb, sjedi tu pored mene najljep\u0161i i najzanimljiviji de\u010dko kojeg sam ikada vidjela, s kosim o\u010dima, \u0107elavom glavom, prodornim pogledom, iz zemlje izlaze\u0107eg Sunca i tvrdi takvu glupost, da je 100% Austrijanac! Kakvog li gubitka! Kakve li sramote! Za\u0161to, o za\u0161to?\u201c, plakala sam nad njegovom sudbinom.<\/p>\n\n\n\n Nikako se nisam mogla pomiriti s tom njegovom izjavom. Ostatak njegovog de\u017eurstva sam poku\u0161avala s njim uspostaviti kontakt. Nadala sam se da \u0107e mi ispasti cjev\u010dica iz vene. \u010cak sam i pid\u017eamu presvukla. Tu i tamo je uputio pogled, ali nisam sigurna da li meni direktno, ili je samo provjeravao da li su svi u sobi \u017eivi. Nakon duge, napete, neprospavane no\u0107i, ujutro sam ga opet napokon ugledala. \u201eSavr\u0161enstvo, \u010disto savr\u0161enstvo\u201c, pomislim.<\/p>\n\n\n\n Ohrabrila sam se odmah u ranu zoru i \u010dim su mi sestre izvadile infuziju iz vene. Sad sam slobodno mogla tr\u010dkarati po hodniku i nisam ni \u010dasa \u010dasila.<\/p>\n\n\n\n Kad sam izletila van, vidjela sam ga kako stoji na hodniku. Dr\u017eao je jaknu, torbu s laptopom i o\u010digledno je odlazio.<\/p>\n\n\n\n \u201eGotovi ste za danas\u201c, upitam onako \u0161armantna u pid\u017eami i \u0161lapama.<\/p>\n\n\n\n \u201eJe, skroz sam gotov\u201c, nasmije mi se.<\/p>\n\n\n\n \u201eA ne\u0107ete biti ni na viziti?\u201c, upitam. Nevjerojatno koje budala\u0161tine \u010dovjek mo\u017ee izmisliti kad prorade hormoni.<\/p>\n\n\n\n \u201eNeee…, zavr\u0161io sam za danas. Sad se idem dobro naspavati!\u201c, uljudno mi odgovori.<\/p>\n\n\n\n \u201eNadam se, sam\u201c, pomislim.<\/p>\n\n\n\n U tom trenutku ga pozove glavni doktor i on pojuri prema jednoj od soba. Ja sam kao \u201eimala drugog posla\u201c na hodniku, pa sam oti\u0161la po malo \u010daja. Nekoliko minuta kasnije \u010dula sam zvonce od lifta i prije nego sam se sna\u0161la, najegzoti\u010dniji \u010dovjek na svijetu je nestao. Oti\u0161ao je bez pogleda, pozdrava, pisma ili razglednice.<\/p>\n\n\n\n \u201eIpak je 100% Austrijanac\u201c, pomislim i vratim se u svoj krevet.<\/p>\n\n\n\n – – –<\/p>\n\n\n\n Tre\u0107i puta kad sam zavr\u0161ila u bolnici, le\u017eala sam na hitnom prijemu. Primili su me kako bi napravili nekoliko pretraga, koje su, nekim \u010dudom, pokazivale da je sve ok. Nakon CT-a, pregleda plu\u0107a i krvi, poslali su me doma.<\/p>\n\n\n\n \u010cetvrti puta, na zidu su visila umjetna jaja. Veliki Petak pro\u0161ao je u znaku jurnjave, jer su doktori o\u010digledno jedva \u010dekali da odu doma.<\/p>\n\n\n\n Bolnica je bila potpuno prazna. Sve ljude i bolesnike, koje su mogli poslati doma, su otjerali. Praznik u bolnici. Nikog \u017eivog. Pola kreveta je prazno, pola personala nema, doktori ve\u0107 jedu \u0161unku doma pred televizorom ili su, nakon dugih \u010dekanja u koloni, do\u0161li do svojih odredi\u0161ta \u2013 skijali\u0161ta, odmarali\u0161ta, domova, vikendica… Whatever. U bolnici je ostalo samo nekolicina pacijenata, de\u017eurni doktori, sestre i ja.<\/p>\n\n\n\n Nakon dobro prospavane no\u0107i osje\u0107ala sam se malo bolje. Ne znam kako se zove ona roza tableta koju su mi dali, ali o\u010digledno djeluje. Jo\u0161 su ne\u0161to dodatno i u infuziju stavili, valjda sam dobila neki koktel. Glavno da nema bolova. \u010cim nema bolova, osje\u0107am se odli\u010dno.<\/p>\n\n\n\n Pro\u0161lo je svega nekoliko dana otkako su me izvijestili da imam upalu plu\u0107a, izljev teku\u0107ine u plu\u0107a, upalu porebrice, izljev teku\u0107ine u srce i upalu sr\u010danog mi\u0161i\u0107a. Kao i u svemu, i ovdje sam morala pretjerati. “Daj odmah pet dijagnoza! Nije dosta jedna!”<\/p>\n\n\n\n I dok sam tako \u0161etala praznom bolnicom razmi\u0161ljaju\u0107i o posljednjim danima svoga \u017eivota i svemu \u0161to \u0107u napisati u opro\u0161tajnom pismu, pro\u0161la sam pored lifta i pomislila: \u201eHmm.. ve\u0107 sam deset dana u bolnici, a mojeg Japanca, pravog Austrijanca, jo\u0161 nema. Tko zna, mo\u017eda je opet otputovao na 11.-ti kat?”.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Kad sam prvi puta zavr\u0161ila u bolnici bio je Bo\u017ei\u0107. Na zidu u hodniku je visilo par kuglica i papirnati bor se vrtio na vjetru prouzrokovanom propuhom i klimom. Le\u017eala sam na…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":138,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[4],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/137"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=137"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/137\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":139,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/137\/revisions\/139"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/138"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=137"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=137"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mt-studio.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=137"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}