Ono \u0161to me zapanjilo kad sam odlu\u010dila isprobati minimalizam nije bila \u010dinjenica koliko imam nepotrebnih stvari, nego \u010dinjenica koliko stvari mi nedostaje<\/em>.<\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n Subotnje je jutro, nakon vrlo te\u0161kog radnog tjedna, dragocjeno vrijeme za odmor, relaksaciju i rad na sebi. Frustracije i iscrpljenost jo\u0161 uvijek lagano struje kroz tijelo koje be\u017eivotno pije kavicu, eliksir \u017eivota. Pogled mi pada na kuhinju, zatrpanu zmazanim su\u0111em i ostacima ju\u010dera\u0161nje ve\u010dere. U kupaoni me \u010deka masakr. Prolje\u0107e je stiglo, vrijeme da se izvade ljetne stvari i pospreme zimske. Kutija za ve\u0161 se prelijeva. Pra\u0161ina na prozorima zjapi na osun\u010danim prozorima. Potrebno je sakupiti snage i krenuti. Veliko proljetno \u010di\u0161\u0107enje.<\/p>\n\n\n\n Izvadi sve zimske stvari i odvoji ih za pranje. Za to vrijeme stavi jednu rundu da se pere. Hrpa na podu, stolcima i ormari\u0107ima raste sa svakom policom i ladicom. \u010carape se grle s ga\u0107ama, dol\u010devite s vestama, veste s jaknama. U ormaru se osje\u0107a zapara. Sada skini kutije s ormara i po\u010dni vaditi van ljetne stvari i cipele. Ah, cipele, treba ih dobro oprati i osu\u0161iti prije spremanja, za\u0161to to nisam ju\u010der? Ah, da, onesvijestila sam se pred televizorom. Ajmo dalje, dok vje\u0161am prvu rundu ve\u0161a, radim pauzu od garderobe i bacam se na kuhinju. Vadim lonce iz svih kutova ormara, police su prepune pra\u0161ine i pravim se da ih ne vidim. Presvlaka na kau\u010du smrdi. Prozor me zove. Usput pre\u0111em s krpicom po lavabou, prije nego \u0107u oprati ogledalo moram skinuti 30 bo\u010dica raznih krema i dezodorana. Moram staviti posteljinu da se lufta. Odvojiti kapute i deke koje \u0107u odnijeti na pranje, jedan dan poslije posla, ako stignem. Preme\u0107em biljke po podu, pome\u0107em mrvice i pse\u0107e dlake. Bacam pse\u0107e igra\u010dke u kutiju i razmi\u0161ljam kako pesici moram promijeniti deku jer i ona ve\u0107 jako smrdi. U me\u0111uvremenu se sjetim da sam ve\u0107 odavno trebala oti\u0107i do du\u0107ana, ako mislimo danas ne\u0161to jesti. Stavljam drugu rundu ve\u0161a. Vra\u0107am lonce, to danas ne\u0107u sti\u0107i. A \u0161to je s ovom stoljetnom pra\u0161inom na kuhinjskim ormari\u0107ima? To \u0107u sutra. Idem sad jo\u0161 na brzinu oprati policu, samo da ovih 20 knjiga prebacim tu, pa \u0107u onda ove tam, pa \u0107u skinuti ono, pa \u0107u odlo\u017eiti ovo samo tu, evo. Nestaje mi sredstva za \u010di\u0161\u0107enje, stavljam na popis. Moram jo\u0161 jednu policu nabaviti i jo\u0161 jedan ormar, ovo mi vi\u0161e nikako ne stane. Mogla bi ovu policu staviti tu, a onu tamo, pa pored jo\u0161 jednu manju. Kamo \u0107u sa svim ovim cipelama. Ima dobrih kutija za organiziranje, pa da, stavit \u0107u i to na popis, definitivno<\/em> mi treba jo\u0161 kutija\u2026<\/p>\n\n\n\n Sebe sam oduvijek smatrala \u010distom, urednom i organiziranom. Kako sam onda, dovraga, svakih tri mjeseca zavr\u0161ila s hrpom sme\u0107a i zmazano\u0107e?? Koliko god sam stvari i sme\u0107a stalno bacala, nekako su se nove stvari uvla\u010dile u stan mimo moje svijesti. Mo\u017eda dok sam spavala ih je netko unosio?<\/p>\n\n\n\n Promjena scene: Jo\u0161 jedna subota. Ustala sam sretna i vesela, naspavana. Napokon dan za odmor i u\u017eivanciju. Dobre sam volje, pla\u0107a je sjela, prolje\u0107e je stiglo. Toliko toga mi treba. Fri\u0161ke majice, cipele, rasprodaje su na svakom koraku. Mo\u017eda koju jaknu u\u0161i\u010darim na kojoj zimskoj zaostaloj rasprodaji. Ulazim u DM, trebam dosta toga. Na polici kod ulaza naslagana je nova linija Nivea krema, dobro bi mi do\u0161la nova krema, one doma su ve\u0107 ustajale. Uzet \u0107u jednu, samo 15 kuna. \u010cula sam da su lanene sjemenke dobre, imam mlinac, znam da je negdje tamo u ormaru, da uzet \u0107u njih i po\u010det sa sokovima. Prolje\u0107e je, treba se o\u010distiti. Ali za to mi treba jo\u0161 hrpa stvari, a i onaj juicer<\/em> je ba\u0161 nekako star i istro\u0161en, zapravo pra\u0161njav, ali i star. Da vidimo \u0161to jo\u0161 ima. Aha, \u010dekaj, treba mi nova kefica za zube, kad sam zadnji put mijenjala keficu? Gle, nova linija bio kozmetike. Ona moja maskara se ziher sasu\u0161ila, uzet \u0107u novu, gle kak su dobre ove boje za o\u010di! Miris, miris, da s prolje\u0107em treba novi miris. Jo\u0161 malo obaveznih stvari, teku\u0107ina za su\u0111e, kocke za ve\u0161ma\u0161inu, ulo\u0161ci, da, mislim da je to \u2013to. Stojim u redu \u2013 \u010dek- kaj je ovo? Hm, neki novi \u010daj, lijepa je kutija. Kad sam zadnje kupila \u010daj? Kaj? Samo 7 kuna? Daj dva. I ove pastile za cuclanje, e, da trebam i gume za \u017evakanje, imam li jo\u0161 koju na poslu? Ah toga nikad dosta. I eto me na kasi. \u201eImamo gelove za tu\u0161iranje na akciji\u201c \u2013 ba\u0161 te koristim, mo\u017ee, dajte dva.<\/p>\n\n\n\n Minimalizam me pogodio kao nalet radijacije, vidio je kroz mene. Sve je po\u010delo jedne subote kad sam ustala prebijena iz kreveta i pogledala oko sebe. U meni je uzavrela \u017eelja da sve stvari oko sebe pobacam s balkona na cestu. Dosta mi je! Poku\u0161ala sam zamisliti kako bi to bilo da u jednom jedinom danu mogu napraviti proljetno \u010di\u0161\u0107enje. I tako je sve po\u010delo\u2026<\/p>\n\n\n\n Potra\u017eila sam malo inspiracije na Internetu i krenula. U po\u010detku je bilo isto kao i svaki drugi put. Premetanje s jedne hrpe na drugu, bacanje gluposti, tone i tone sme\u0107a i vre\u0107ica, nekoliko rundi do smetli\u0161ta. Prvi val je duga\u010dak, ali i jednostavan. Samo ide\u0161 i baca\u0161. Otvorene zakorene kreme, nepotrebne plasti\u010dne kutije, bo\u010dice, podrapane ga\u0107e, neki papiri, stare novine, strgani komadi ne\u010dega, izno\u0161ene cipele, razvu\u010dene gumice za kosu, istro\u0161ene kemijske olovke\u2026 To ide glatko.<\/p>\n\n\n\n Ali, \u0161to nakon prve runde? \u0160to dalje?<\/p>\n\n\n\n Minimalizam nije stil stanovanja, minimalizam je \u017eivotna filozofija. Na kraju krajeva, nije bitno koliko stvari ima\u0161, bitno je \u0161to s tim stvarima radi\u0161. Minimalisti ka\u017eu da si je dobro za svaku stvar postaviti pitanje: \u201eDa li ova stvar donosi vrijednost u moj \u017eivot?\u201c, ja sam svoje pitanje malo preformulirala: \u201eKoja ideja<\/em> stoji iza ove stvari?\u201c.<\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n Na primjer. Imala sam \u010detiri velike police od poda do stropa, pretrpane knjigama (a na slobodnom prostoru polica gomilale su se razne druge stvari koje nisam imala gdje odlo\u017eiti \u2013 svije\u0107e, kantice, pse\u0107i keksi\u0107i, duhan, lonci koji nisu stali u kuhinju, prazne boce za neke teku\u0107ine koje sam namjeravala u njih staviti\u2026). Ideja<\/em> iza tih polica je bila da sam oduvijek \u017eeljela imati biblioteku. Ono zna\u0161, kao u knji\u017enici, hrpetina knjiga kojima bi bila okru\u017eena i non-stop ne\u0161to \u010ditala. Ideja o meni kao osobi koja puno \u010dita. Gola istina je bila da sam vrlo malo, skoro ni\u0161ta, uspijevala \u010ditati na slobodne dane i vikende, jer sam imala dvjestopedeset hiljada obaveza. Uklju\u010duju\u0107i \u010di\u0161\u0107enje polica s knjigama.<\/p>\n\n\n\n Malo po malo \u2013 ideje su dolazile na vidjelo. Ideja o tome kako bi trebala<\/em> izgledati i \u0161to bi trebala<\/em> raditi. Ideja o tome \u0161to bi trebala<\/em> nositi i kako bi trebala<\/em> \u017eivjeti. Sa svakim trebalo bi<\/em> ja sam padala sve dublje u ponor. \u010ci\u0161\u0107enje stana je preraslo u mu\u010denje. Bez obzira \u0161to sam dobar dio \u017eivota provela bave\u0107i se sobom, terapijama, psihologijom, radom na sebi \u2013 brutalna istina je bila da sam \u010ditavo to vrijeme imala o sebi neki koncept kojeg uop\u0107e nisam bila svjesna. Kao i uvijek, moja stvarnost je odra\u017eavala moju nutrinu, a ja sam na to bila slijepa.<\/p>\n\n\n\n Tvrdoglava kakva jesam, nisam se dala poraziti od nekoliko (tisu\u0107a) stvar\u010dica u mom stanu. Shvatila sam jo\u0161 neke stvari, recimo, da s obzirom na na\u010din na koji se hranim mi smo provodili ogroman dio slobodnog vremena u kuhinji \u2013 i volimo kuhati \u2013 no iz nekog razloga smo se godinama naguravali na nekom minijaturnom \u0161anku i na pola kvadratnog centimetra pored sudopera. Lonci su bili \u0161to u ormari\u0107ima, \u0161to ispod sudopera, \u0161to na polici s knjigama, \u0161to u ormaru ispod televizora. Ok, jedno je baciti staru krpu \u2013 ali lonac ili knjigu? To se ne baca!! Vri\u0161tao je u glavi moj neki nepoznati glas. U me\u0111uvremenu sam one \u010detiri ogromne police s knjigama, kuhinjsku policu i \u0161ank zamijenila jednim kuhinjskim otokom. Sada mo\u017eemo oboje u miru sjeckati i rezuckati, a svi lonci koji nam trebaju na dohvat su ruke. Sve ostalo? Pribor i be\u0161tek koji nam ne treba ili je tup ili strgan, plasti\u010dne kantice koje su gutale prostor, su\u0111e za 12 ljudi dok je nas dvoje, 15 \u0161alica dok koristimo samo dvije, duboki tanjuri, plitki tanjuri, \u010da\u0161e koje nikad ne koristimo, prazne boce za izmi\u0161ljene sokove i teku\u0107ine \u2013 sve je nestalo. Knjige, koje nisam otvorila vi\u0161e od jedanput, ako ne i nijedanput, zadobile su \u017euto-sme\u0111i sloj, slijepljene jedna na drugu, pa zajedno za policu zavr\u0161ile su u pustopoljinama sme\u0107a i razva\u017eanja okolo kome treba. Svega dvadesetak knjiga, koje doista koristim i uvijek konzultiram, na\u0161le su svoje mjesto tamo gdje mi i trebaju \u2013 pored kreveta, na maloj polici, mjestu gdje provodim najvi\u0161e<\/em> vremena<\/em> \u010ditaju\u0107i i bilje\u017ee\u0107i svoje misli i ideje.<\/p>\n\n\n\n Postoji jedan va\u017ean izazov (zamka) kod provo\u0111enja minimalisti\u010dke filozofije koji se nikako ne smije zanemariti \u2013 a to je onaj koji sam spomenula na po\u010detku, po\u010dinje\u0161 ku\u017eiti \u0161to ti fali. Naime, kroz sve godine trebalo bi ovo i ono<\/em>, nisam uzela u obzir ono \u0161to stvarno<\/em> radim i \u017eelim. Izme\u0111u ostaloga, jer nisam ni znala \u0161to \u017eelim. Hrpe ideja stvarale su ogroman pritisak na mene da bi sve to ja trebala ne\u0161to biti, a na kraju sam bila i radila ne\u0161to deseto. Ja sam recimo osoba koja voli hodati u trenirkama i tenisicama. \u0160etam psa u trenirci, idem na kavu u trenirci, idem u du\u0107an u trenirci\u2026 Iz nekog meni nepoznatog razloga, imala sam pet trenirki u ormaru i nijednu<\/em> nisam voljela nositi. Nego sam preko nosa obla\u010dila jednu za \u0161etnju pesa, a ostalo sam obavljala u nekim zdrapanim, meni najdra\u017eim trapericama. Tih pet trenirki spavalo je zimski san u mom ormaru. Jer su bile eto pored kase, ili na nekoj neo\u010dekivanoj rasprodaji za dvadeset kuna. Ali ih nikad nisam nosila. Htjela sam crnu i\/ili tamno plavu trenirku \u2013 a u ormaru sam imala svjetlo sivu, ljubi\u010dastu, tamno sivu izno\u0161enu, jednu preusku i jednu s rupom me\u0111u nogama. Rupa je bila lajtmotiv svih mojih stvari \u201eza po doma\u201c \u2013 trenirki, tajci, majci, \u0161lapa\u2026 Kad mi je sinulo da ja jesam<\/em> osoba koja voli nositi trenirke, mojem \u010du\u0111enju nije bilo kraja. Ista stvar s tenisicama. Imala sam jedne, skoro pa nove, koje sam nosila na te\u010dajeve i vje\u017ebanje. Poga\u0111ate, nisam bila na te\u010daju ni na vje\u017ebanju godinama, ali sam imala sve \u0161to bi mi za to zatrebalo. Onda sam imala jedne u kojima sam \u0161etala psa, ali su one ve\u0107 imale rupe na \u0111onovima. A s obzirom da \u201eone lijepe nosim na posao\u201c, te zdrapane sam nosila na kave, u du\u0107an\u2026 Dobivate sliku.<\/p>\n\n\n\n Onda sam nau\u010dila ne\u0161to \u0161to se \u2013 za razliku od unconcious buying<\/em> (nesvjesno kupovanje) \u2013 zove intentional buying<\/em>. To je kupovanje s intencijom \u2013 namjerom \u2013 da se ne\u0161to kupi. Ono zna\u0161, ne\u0161to \u0161to ti stvarno uistinu treba<\/em>. Minimalizam se nalazi to\u010dno na toj granici \u2013 kako znati da li ne\u0161to kupuje\u0161 jer misli\u0161 da ti treba (ideja o tome da bi ti to moglo zatrebati<\/em>) ili ti to stvarno<\/em> treba? Radi se o definiranju potrebe: \u0161to meni treba za moj na\u010din \u017eivota? To je minimalizam<\/strong>. Imati onoliko koliko tebi treba.<\/strong><\/em><\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n Kupila sam jedne<\/em> tenisice, bacila ih troje<\/em>. Kupila sam dvije trenirke \u2013 koje nosim svaki<\/em> dan, bacila sam ih pet. Jednog ogromnog pokvarenog multifunkcionalnog ure\u0111aja (na kojem je radio samo scanner<\/em> koji mi actually<\/em> i treba), printera od sto kila kojemu tinta ko\u0161ta ko novi printer, CD-playera<\/em> kojeg nikad nisam slu\u0161ala (ideja je bila da vje\u017ebam uz njega), mp3 playera<\/em> kojeg sam zadnje slu\u0161ala negdje jo\u0161 na faksu i zadnje \u0161to znam nije dobro ni radio, i jo\u0161 nekolicinu raznih ure\u0111aja, starih telefona i hrpe \u017eica, zamijenila sam jednim malim laserskim printerom sa scannerom<\/em>, koji mi stane na stol i ne zauzima mjesta i kojeg koristim svaki dan<\/em>. I nije kupovina jedino rje\u0161enje! Od dvadesetak torbi, ostala je jedna koju sam dala za\u0161iti, jer je pukla, a ta mi je najdra\u017ea. Umjesto da kupujem kaput, dala sam popravit cifer\u0161lus na starom. Iskopala sam satove koje volim nositi, ali ve\u0107 10 godina nemaju bateriju i zamijenila baterije i voila! U\u017eivam svaki dan nose\u0107i sat koji sam \u017eeljela od po\u010detka! Slike po zidu, zmazane i \u017eute? No problemo! Ionako ne volim slike po zidovima<\/em>, nego boje! A da prefarbam stan, ionako nisam ve\u0107 6 godina jer mi se nije dalo micati te sve stvari<\/em>!!<\/p>\n\n\n\n Ku\u017eite me, tako to ide, malo po malo. I onda pro\u0111e\u0161 kroz sve, garderobu, lonce, knjige, stolove, ladice, pse\u0107e igra\u010dke, elektroni\u010dke ure\u0111aje, su\u0111e, alat, posteljine, materijale, vune i misli\u0161 da si gotov. E, onda tek dolazi prava stvar! Po\u010dinje biti vi\u0161e osobno Zna\u0161 one ideje o sebi koje je jako jako jaaaaaako te\u0161ko otpustiti? Na primjer, moja ideja o meni je bila da ja jako volim crtati i slikati, i \u2013 samo da ulovim koji trenutak \u2013 sigurno<\/em> bi sjedila i crtala. Kroz godine sakupila sam pravo malo blago. Zna\u0161 ono kad ti srce zaigra kad pogleda\u0161 to malo blago! I onda otvori\u0161 kutiju i srce pjeva. Olov\u010dice, bojice, tempere, razne tekice za slikanje, razni crte\u017ei od prije 20 godina, kistovi\u2026 Ono, raj na zemlji. I cijela ogromna kutija puna toga. Ili, suveniri i razne gluposti koje si nekad imao, ne znam, figurica \u0161trumfa, ili neki poklon, ili neki privjesak, ili ravnala koja si koristio na fakultetu, rapidografi, zna\u0161 ono, ono stvarno<\/em> bitno. A ne, ne, takve kutije sam skrivala od same sebe. Izvadila bi jednu takvu kutiju, pogledala unutra, i zatvorila. Ma nema \u0161anse!<\/p>\n\n\n\n I onda sjedi\u0161 na poslu i misli ti tako idu\u2026 Besmisao tog posla koji radi\u0161 te proganja pa razmi\u0161lja\u0161 o ne\u010dem drugom, na primjer minimalizmu i kutiji\u2026 Kad sam ono zadnji put slikala? Nikad. Ali NIKAD. Crtala jesam, s olovkom i tintom, to jesam. To volim. Ali akvarel? Tempera? Pa to nisam od osnovne \u0161kole koristila! Da li ja stvarno stvarno<\/em> volim crtati i slikati? \u0160to stvaaarno<\/em> volim? Je li mogu\u0107e da uop\u0107e ne volim slikati, nego bi voljela<\/em> slikati? Za\u0161to ne slikam? Kakvu vrijednost imaju te stvari? \u0160to mi govore? Podsje\u0107aju me da imam ideju o tome da bi trebala<\/em> slikati, ali ja to ne radim! Koliko jo\u0161 takvih stvari imam u stanu??<\/p>\n\n\n\n I onda ultimativni test \u2013 uspomene! Slike, razna pisma i razglednice, sitni pokloni, znakovi pa\u017enje. Ne, ne, pa to ne mo\u017ee? Ili??? Postavi si pitanje: Koja ideja stoji iza ovoga? E, pa, ideja da sam \u017eivjela, dokaz da sam bila \u017eiva, mlada, da sam imala ljude koji su me voljeli \u2013 moram li sve to dr\u017eati u kutiji? Brutalno.<\/p>\n\n\n\n Kao \u0161to sam rekla, minimalizam nije (odnosno ne bi trebao biti) samo na\u010din ure\u0111enja stana, nego \u017eivotna filozofija. Pa \u0161to to onda to\u010dno zna\u010di, biti minimalist, nakon \u0161to sve pobaca\u0161?<\/p>\n\n\n\n Kao \u0161to poznati minimalisti ka\u017eu: minimalizam ne zna\u010di sjediti u praznom stanu i osje\u0107ati se mizerno! Klju\u010d je \u2013 kroz minimalizam \u2013 prona\u0107i ono \u0161to stvarno jesi, \u0161to voli\u0161, \u0161to ti je bitno, a najvi\u0161e od svega zna\u010di: Use things, love people<\/em>! Minimalisti stavljaju iskustvo i ljude<\/em> ispred stvari.<\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n Evo nekoliko primjera, umjesto da nekome ne\u0161to poklanja\u0161, \u0161to mu ionako ne treba, odlu\u010di\u0161 se s tom osobom, koja ti puno zna\u010di, ali nikako da to formulira\u0161, provesti dragocjeno vrijeme. Kupuje\u0161 iskustvo, ne stvari. Kupuje\u0161 sje\u0107anja, dru\u017eenja, veselje drugima i sebi. Tro\u0161i\u0161 novce, kojih odjednom ima\u0161 puno vi\u0161e, na ono \u0161to ti stvarno ne\u0161to zna\u010di. A vrijeme koje dobije\u0161 kad se prestane\u0161 brinuti o stvarima i milovati svoje ideje koristi\u0161 za ono \u0161to stvarno<\/em> voli\u0161 raditi. Po\u010dinje\u0161 otkrivati svoje pravo ja i ono do \u010dega ti je stvarno stalo. Prestane\u0161 biti samo statistika uspje\u0161nosti prodaje nekih brendova koji ti ni ne trebaju. Prestane\u0161 se pona\u0161ati kao malo dijete pred kasom trpaju\u0107i u d\u017eep sve \u0161to visi, tako \u0161areno i jeftino. Po\u010dinje\u0161 koristiti stvari koje ima\u0161, prestane\u0161 se bojati da \u0107e tvoje uspomene nestati ako ih nema\u0161 u kutiji. Umjesto da \u010duva\u0161 mamina pisma ode\u0161 s njom na kavu. Ili kad te frendica pita kaj ho\u0107e\u0161 za ro\u0111endan, onda ka\u017ee\u0161 da nema\u0161 Netflix, a ba\u0161 \u017eeli\u0161 pogledati filmi\u0107 o minimalizmu, i onda to gleda\u0161 kod nje i ona napravi neki \u010dips od batata i da ti, ipak, poklon, ali s obzirom da zna da ne\u0107e\u0161 stvari, pokloni ti \u010daj od \u017ealfije, jer ju svaki put \u017eica\u0161 da ti kupi na putu do posla. Ili ono kad kupuje\u0161 frendici poklon i ne zna\u0161 \u0161to \u017eeli, ali zna\u0161 da voli i\u0107i u Muller, pa joj kupi\u0161 bon, nek si kupi \u0161to njoj<\/em> treba.<\/p>\n\n\n\n Ili ono kad se jednu subotu digne\u0161 i doista, doista ima\u0161 vremena za \u010ditanje i pisanje, a veliko \u010di\u0161\u0107enje je bio samo jedan dan, kojeg si ve\u0107 zaboravio. To<\/em> je minimalizam.<\/p>\n\n\n\n Resursi:<\/p>\n\n\n\n\n
\n
Pravi obra\u010dun tek dolazi\u2026<\/p>\n\n\n\n
\n