Moje pravo JA

I evo nas! Četvrti i finalni dio moje tetralogije uvoda u transcendenciju i smisao postojanja! Preporučam da pročitate sva tri posta koji su nastali prije ovoga, kako biste imali širu sliku i podlogu za najslađi dio: upoznavanje svojeg pravog Ja!

Za razliku od prvog posta o Non-duality-u, u kojem objašnjavam da smo mi beskonačna svijest i da smo svi dio jedne cjeline, u ovom postu pod „pravo Ja“ mislim na autentični izražaj naše individualizirane svijesti. Kao što sam opširnije opisala u prošlim postovima – u osnovi smo beskonačna svijest, ali se rađamo kao individualizirana svijest („duša“, „Više Ja“) koja u ranim godinama nauči ponašanje koje zahtjeva njezina okolina (naučeno ponašanje = identitet). Svrha i želja svih nas je da se vratimo našem originalnom izričaju, odbacimo naučeni identitet i ostvarimo svoje pravo Ja u ovome svijetu. Naša okolina i rani odgoj određuju koliko smo si težak zadatak zadali. Neke duše su se možda već prije realizirale, pa se u ovom životu žele odmah od ranih nogu primiti svojeg izričaja (veliki talenti, jasan put, podrška obitelji). Neki su si možda zadali veliki talent koji se neće priznati za njihova života. Neke duše odabiru put isključivo u svrhu buđenja neke druge duše (npr. bolesna djeca). A neki tek kreću na put. U literaturi se taj put naziva Putovanje junaka (Hero’s journey) koje opisuje duhovno putovanje na kojem se svatko od nas nalazi. Junakovo putovanje koristi se kao osnova svih priča koje je čovjek ikada ispričao (u svakoj priči, filmu, knjizi – junak prolazi putovanje, vidi: https://en.wikipedia.org/wiki/Hero%27s_journey.) Na kraju putovanja junak se transformira, ispunjava svoju sudbinu i prenosi svoje nasljeđe (legacy) na buduće naraštaje.

Kao i svaki junak na početku putovanja, mi smo lijeni i tromi i teško nas je nagovoriti na putovanje. Kako bi se pokrenuli, mora se dogoditi neki veći poticaj/događaj, to mogu biti: gubitak voljene osobe, gubitak posla, bolest, nezadovoljstvo, depresija i slično. Iako je pronalaženje, odnosno ponovno otkrivanje, svojeg pravog Ja težak i mukotrpan posao – nagrada je velika. Kad se ponašamo u skladu s onime što jesmo osjećamo se sretno, ispunjeno, u „flow-u“, pozitivno gledamo na život – živimo ispunjen život.

Većina nas u dubini duše zna što voli i želi raditi. Konfuzija nastaje zbog dvije stvari: prvo, zbog silnih uvjerenja i naučenih priča, nismo više sigurni što je naš autentični izražaj, i drugo, svi ti naši snovi čine nam se kao daleka magla i dječja pričica, ništa što bi se u ovom „ozbiljnom“ svijetu dalo ukeširati. Najveći blok kojeg doživljavamo kad se želimo početi baviti onime što osjećamo da stvarno volimo jest osjećaj da to ne znamo, da je to neka ideja koju smo izmislili, i da je to glupo.

Najvažnija stvar koje se morate sjetiti kad se osjećate nedoraslo svojem talentu i interesu je ona ista stvar na koju vas u svakom postu upozoravam: kad ste preuzeli svoj naučeni identitet bili ste jaaaaaaaaaaaaaako mali! Što vam to govori? Da ste bili dijete kad ste odustali od svojih snova. Naravno da su to dječji snovi i naravno da se čini glupo, jer je to dijete u vama koje sanja!

S obzirom da ste svojom strašću zadnji put vjerojatno bavili dok ste bili dijete – vaše sposobnosti i znanja na tom polju su jako, jako limitirana. Prisjećate se kako ste zadnji put crtali kućicu u cvijeću ili precrtavali Mickey Mousa – kakve to veze, pobogu, ima s idejom da biste željeli biti slikar? Ili crtač stripova? Ili dizajner? Vidite sebe kako držite olovčice i bičujete se po leđima jer ste uopće pomislili na to!

Da li vas iritira ovaj savjet: „Pa ako to tako jako želiš, zašto se time onda ne baviš?“ Ha-ha-ha! Bravo, bis! Kakve li genijalnosti! To kažu ili oni koji rade već ono što vole i nemaju blokade, ili oni koji su zaboravili da su ikada imali san.

Nemoguće se pokrenuti dokle god ne shvatite da vaš mali umjetnik, slikar, vozač formule, pilot ili programer igrica ima oko 5 godina. Taj vaš mali sanjar gleda u odrasli svijet u kojem žive ili su živjeli Picasso, Maradona, Ayrton Senna, Stephen King ili Bill Gates. Uzmete sramežljivo olovčicu u ruke i povučete jedan potez i brzo to razdrapate ili sakrijete, lupite se po glavi „koja sam ja budala, daj se primi posla“ i vratite se računovodstvu, financijama, programiranju ili čemu god, što je već izabrao vaš sigurnosni sustav i auto-pilot.

No, sjetite se: ono što vas interesira – za to imate i talent. Ako mislite da nemate talent, onda vas to barem interesira. Što je opet za nijansu bolje od nečega što vas uopće ne interesira. A sve što nas interesira ili za što imamo talent, učimo i svladavamo brže. Vidimo nepremostiv problem, a zaboravljamo da smo svaki posao svladali za 6 mjeseci, ili da smo završili studij – i to onaj koji nas možda uopće nije interesirao – za 5 godina.

Najveća frustracija koju ćete ikada imati kad se počnete baviti onime što želite jest osjećaj da to ne znate, da to nikad nećete svladati i da će vam trebati 50 godina da to naučite raditi „kao odrasli“.

Pokušajte si pomoći tako da se sjetite da ste na tom polju još uvijek dijete, da djeca znaju kako se uči i vježba, i da će vam možda trebati malo vremena da počnete u toj aktivnosti osjećati samopouzdanje. I podsjetite se da se ne radi o slijedećih 50 godina. Dr. John Demartini u svojoj knjizi „The breakthrough experience“ navodi da se svaka aktivnost ili polje rada može dovesti na trenutno najviše stanje u svijetu ako se dnevno izdvoji tri sata kroz tri godine. To znači da ako se nečemu posvetite 3 sata na dan, u vrlo kratkom roku bit ćete na top-of-the-pops, bit ćete stručnjak. No, ako ste kao ja, ili većina ljudi, bit će vam dosta ako znate dovoljno da u tome počnete uživati. A za to je potrebno puno manje vremena.

Dakle, osim što sebe vidite kao malog debila koji pokušava biti Picasso, dolazi još jedna uputa koja vas zbunjuje. Kaže se da kada radimo što volimo, da smo u flow-u, da vrijeme nestaje, da smo sretni. I onda si postavljamo krivo pitanje – što je ono što volim raditi tako da mi suze radosnice idu na lice? To je krivo pitanje! Vi još ne znate raditi to što volite tako dobro da biste u tome uživali – i onda smatrate da ta aktivnost nije ono što želite!

Eto, to su dvije zamke koje će vas vječno kočiti da se krenete baviti onime što volite:

  1. Zadnji put ste se time vjerojatno bavili kad ste imali 5 ili 10 godina, osjećate se glupo, neadekvatno, smiješno, jadno
  2. S obzirom da se niste time aktivno bavili, vi to ni ne znate dobro raditi, pa u tome ni ne uživate – pa mislite da to zapravo ne volite raditi.

Prvi savjet koji ću vam dati za pronalaženje svojeg pravog Ja i autentičnog izražaja jest da se vratite u djetinjstvo i prisjetite što ste voljeli i željeli raditi. Samo sad taj savjet ne zvuči totalno idiotski, ja se nadam 🙂

A evo još par ideja:

1. Ovo je dobra fora koju sam čula u jednom od popodnevnih TV filmova (na čudnim mjestima se nalaze ideje 😉 : Zamislite da čovjekov životni vijek ne traje 80-ak godina, nego 200. Što biste radili?

2. Da ste sad završili srednju školu i idete se upisati na fakultet – što biste upisali?

3. Kad gledate film i pratite likove u filmu i njihove živote, poslove, zanimanja – kad vas obuzme nelagoda? Pomislite – blago njemu, ili vam pomalo lik ide na živce s uživanjem u svom poslu ili slavom koju ima zbog svog posla?

4. Ista stvar i u životu – htjeli biste biti kao netko, ali ga ujedno mrzite jer se taj netko ostvario u svom poslu. Tko je taj i što radi? Da li dobiva malo previše zasluga za to što radi?

5. Vizija za vaš život. Da, znam, užas! 🙂  Ljudi koji ne slijede svoje interese teško vizualiziraju idealnu sliku svojeg života. Sjetite se da samo zato što nešto ne znate raditi ne znači da to ne volite raditi i još bitnije – da samo zato ako nešto znate raditi, to ne znači da to volite. Vizija treba sadržavati sliku, prizor iz vašeg idealnog života. Tu vam može pomoći da zamislite prostore u kojima se ugodno osjećate ili koji vas fasciniraju (knjižnice, galerije, auto-sajam, radione, miris gline, cvjećarna, zoološki vrt, sajam pasa, miris trave, plesnjak, dobra papica…). Zamislite vašu kuću kako ima taj prostor, što radite u njemu? S kime? Zašto je to tako ugodno?

6. Kad dođete u neki novi grad na vašem putovanju – što prvo radite u tom gradu? Što idete pogledati? U koje dućane ulazite (ako baš niste u šopingu odjeće ili najnovijih gadgeta)? Što radite nakon što ste kupili sve što (mislite da) vam treba?

7. Postanite minimalist (vidi moje postove o minimalizmu). U procesu rješavanja suvišnih stvari iz svojeg životnog prostora postat ćete svjesniji što vam je stvarno bitno, što vam stvarno treba i što želite imati u kući. Minimalizam je stil života koji nas odvraća od konzumerizma, otvara nas iskustvima i ljudima i vraća našim pravim vrijednostima. Kad bacite sve suvišno iz vašeg prostora (i života), stvari i iskustva koja ostanu izmamit će vam osmijeh na lice.

8. Za više ideja i savjeta preporučam ove knjige/seminare (ima tisuće i tisuće knjiga i osoba koje se bave ovom tematikom, ovdje sam navela samo one koji su me se najviše dojmili i koji su dali najviše rezultata):

Knjiga Talane Miedaner: Coach Yourself to a New Career: 7 Steps to Reinventing Your Professional Life – knjiga izvrsno ide u dubinu procesa stvaranja nove karijere, izvrsni savjeti i primjeri, dubinsko istraživanje sebe i svojih motiva i vrijednosti.

Knjiga Barbare Sher: I could do anything if I only knew what it was – U ovoj knjizi Barbara Sher se bavi problemom: “Ja ne znam što želim raditi” i koji bi to mogli biti razlozi zašto se ne bavimo onime što volimo. Ona je skovala nazive Diver i Scanner, i postala još poznatija po svojim daljnjim knjigama o Scannerima (osobama koje vole raditi više stvari odjednom i ne mogu se odlučiti za jednu karijeru). Njezina knjiga Refuse to choose bavi se isključivo Scannerima. Dugo sam vjerovala da sam i ja Scanner, no zapravo sam bila nesretni Diver, jer se nisam usudila uroniti (dive-in) u ono što stvarno želim.

Stephen R. Covey: 7 navika uspješnih ljudi. Knjiga daje puno više nego što naslov obećava. Savršen alat za postavljanje prioriteta i vrijednosti u životu. Uči nas kako živjeti po vlastitim načelima i vrijednostima, a ne da se borimo s vjetrenjačama i ovisimo o vanjskim čimbenicima. Stavite važnu stvar na prvo mjesto glavna je poruka knjige.

Seminari i predavanja Srđana Rojea (https://www.manifestiranje.com/) – Srđan često i puno priča o strasti i što to točno znači „slijediti svoju strast“, i kako manifestirati (stvarati) svoj život.

Za umjetnike: knjiga Julie Cameron Umjetnikov put – piše o tome kako pristupiti umjetniku u sebi i njegovati svoju kreativnost.

Da, bolno je znati da vas vaš san može činiti nesretnima i da ćete se morati potruditi ako želite živjeti svoj san. To bi trebalo biti nešto što nam samo dođe, zar ne? Zašto si drugi dozvole kreativnost, slavu i ispunjenost, a neki od nas to mogu samo sanjati? Život nije fer, zajebali su vas vaši roditelji ili vas je život gurnuo u drugom smjeru. I zato ste ljuti i prkosni, i, dapače, vaš san vam se počeo gaditi.

Ako se i počnete baviti onime što volite, to više neće imati onaj osjećaj kao iz djetinjstva. Nikad nećete biti slobodni u izražavanju kao dok ste bili dijete. Morat ćete puno učiti, paziti na pravila, pravopis, na marketing svojih radova, morat ćete razgovarati o novcu, morat ćete i dalje plaćati račune i prati kupaonu. No, sama spoznaja o tome tko ste stvarno u duši, i samo trenutak prihvaćanja svojih želja i snova, samo dozvola da budu prisutni u vama, dat će vam osjećaj da ste se pronašli. Možda ne morate ništa s time napraviti, ali se barem prestanite vrijeđati zbog svojih želja.

Kažu da želja ne dolazi od nas, nego iz nekog drugog svijeta, i da kao takva ima sve u sebi potrebno da se ispuni. Ona traži kanal kroz koji će se ispuniti. Ne morate napraviti baš ništa da prodate ili živite od svojih snova – ako dozvolite želji da se ostvari kroz vas, ona sama će vam donijeti sve što vam treba. Odluka postaje sudbina. Odlučite se da ćete ostvariti svoj san. Uvijek ga možete ponovno napustiti i jednom zauvijek ušutkati. Želite li doista da umre zauvijek?

I ne zanemarite vrijednost života kojeg trenutno živite. Samo zato što ne izražavate svoje pravo Ja ne znači da vaš život ne vrijedi. Naučeno ponašanje donijelo vam je bogatstvo vještina i znanja, a vrijednosti vas kao osobe nikad nisu ni bile upitne. Živjeti svaki dan i davati najbolje od sebe je umjetnost samo po sebi. Budite dobra osoba i pomažite drugima, budite zahvalni za ono što imate i trudite se. Svemiru je to dovoljno.