MINIMALIZAM – KAKO (P)OSTATI MINIMALIST

Ako vas je zaintrigirala ideja o minimalizmu (vidi moj prvi post o minimalizmu) i želite čim prije postati minimalist dobro je znati nekoliko stvari prije nego počnete. Lako je početi bacati stvari, i ništa vas ne sprječava da počnete dok još istražujete teritorij. U ovom postu dat ću vam nekoliko savjeta i ideja za koje mislim da će vam dobro doći. Put kojim ćete ići ovisi samo o vama. Ne postoji „dobar“ minimalist i nema pravila koliko stvari smijete imati u kući ili stanu. Važno je ono što minimalizam za vas znači i dobro je o tome malo razmisliti prije velikih zahvata.

Savjet br. 1: osim ako ne živite sami u svom stanu ili kući, velika je vjerojatnost da postoje ljudi oko vas koji za tu vašu ideju još ne znaju. Nemojte pokušavati druge konvertirati na minimalizam (osim ako se i oni jednako ne oduševe idejom, što je malo vjerojatno). Minimalizam je životna filozofija i ako druge počnete „minimalizirati“ vrlo vjerojatno će doći do svađa. Budite kreativni i shvatite da se radi samo o obračunu između vas i vaših stvari i koncepata. Velika je vjerojatnost da drugima neće smetati vaš minimalizam, a još je vjerojatnije da će vam se prilagoditi.

Ja sam imala sreće. Moja bolja polovica nije minimalist, ali je „nemarnist“, odnosno nije ga briga. Ide u kupaonicu kad baš mora, pjena za brijanje mu traje 6 mjeseci, majicu presvlači kad ju ja sastružem s njega i sl. No, mora imati 150 jastučića kad spava jer ga boli kičma i televizor zbog njega gori 24 sata. Hoću li mu pobacat jastuke i zgasit televizor? Pogađate, neću.

Kad sam krenula mislio je da je to samo još jedno od mojih velikih čišćenja. Ni dan danas ne zna što sam točno napravila, osim ako ne čita ovaj post (bok dragi!). Zagunđao je samo kad je morao prebacivat i bacat ormare i police. Sve manje je ormara u stanu pa se nadam da vidi benefit i za sebe 🙂

Ako ste u vezi ili braku, probajte naći kompromis (moja polica, tvoja polica, jedno mjesto za jednu vrstu stvari, itd.). Ako imate djecu, ionako se vi brinete za njihove stvari. Objasnite im nov način funkcioniranja, ako su dovoljno veliki da razumiju, ili im na drugačiji način približite što se dešava.

Ne želite postati minimalist-terorist. Bavite se sobom i pustite druge na miru. Vrlo vjerojatno će vam se pridružiti kad vide benefite.

https://wordinfo.info/words/images/defenestration-2-vb.jpg

Savjet br. 2: definirajte razlog/e zbog kojih želite postati minimalist. To nije baš tako jednostavno kako se čini, no ne mora biti ni komplicirano. To će vas voditi kroz cijeli proces i davati vam motivaciju, jer ako ste nagomilali ideja i stvari, moglo bi potrajati i mogli biste izgubiti entuzijazam. Moji razlozi bili su, između ostalog – način življenja, želja da manje kupujem, želja da se riješim viška stvari jednom zauvijek, želja da nemam toliko obaveza, želja za većom slobodom, želja da se posvetim sebi, da više čitam i pišem i radim ono što stvarno volim… Bilo je teško izvući jedan motiv koji bi me vodio, ali on se formulirao nekako sam po sebi – željela sam da u jednom danu mogu napraviti veliko čišćenje. Taj jednostavan razlog za mene je značio da neću više provoditi vrijeme brinući se za svoje stvari i vječito pospremati i čistiti i premetati, nego da ću sve svoje obaveze moći odraditi u najkraćem mogućem vremenu, a ostatak vremena raditi ono što sam cijeli život odgađala. To me dovoljno motivirao kroz cijeli proces, a sve ostalo – što sam isto tako željela – otvaralo se iz dana u dan kao dodatni bonusi.

Probajte formulirati jedan razlog zašto želite postati minimalist, a koji će vas motivirati kroz cijeli proces.

Neki minimalisti su željeli da im sve stvari stanu u jednu torbu i putovati po svijetu i seliti se svaka tri mjeseca. Drugi su željeli smanjiti svoje financijske obaveze. Treći su željeli pojednostavniti svoj život. Neki su željeli više prostora u stanu ili kući kako bi se posvetili svojim hobijima. Razloga za minimalizam ima koliko i minimalista, probajte naći svoj razlog. Jednom kad krenete rovarit po stvarima i životu, dobro je znati zašto to radite.

Savjet br. 3: ne morate baciti sve što vam više ne treba, probajte čim više pokloniti ili prodati. Neki minimalisti su zaradili čuda kad su počeli prodavati svoje stvari. Neki su se odlučili na poklanjanje i dobrotvorne svrhe. No, nemojte svoje stvari zbacat kod roditelja u garažu, ili ih jednostavno premjestiti u podrum, jer niste ništa napravili. Stvari imaju svoju energiju bez obzira gdje se nalazile, i ako vi želite imati manje stvari, ne moraju drugi zbog toga patiti. Osim toga, ako ih samo negdje pospremite, znači da se niste stvarno od njih odvojili. Ako se odlučite na poklanjanje i dobrotvorne svrhe ili prodaju, proces bi se mogao oduljiti i budite spremni na to i strpljivi. Procijenite sami. Ono što je gotovo sigurno je da ćete osjećati grižnju savjesti kad bacate neke stvari. Naročito one koje „se ne bacaju“. Zapamtite taj osjećaj. Sjetite se koliko ste naporno radili da si to priuštite i sada stojite na smetlištu i tu stvar bacate. Zamislite koliko je resursa potrošeno za tu stvar koja sada vama više ništa ne znači. Naročito osjetite koliko ste se vezali za neku nebitnu stvar s kojom sad na smetlištu pregovarate. Zapamtite dobro, jer će vam pomoći da ostanete minimalist.

One man’s junk, another man’s treasure

Savjet br. 4: strah da će vam nešto ponovno zatrebati, a onda to nećete imati je – preuveličan. Nijedan minimalist vam neće reći da je plakao za nekom stvari koju je bacio. Mentalitet „možda zatreba“ je upravo taj koji producira gomile stvari.

Naravno da nas je strah rješavati se neki sitnih sigurnosti koje kao tampone premećemo po stanu, ali svaki minimalist će vam reći da se osjeća sigurnije otkako ima manje stvari!

Radi se o promjeni mentaliteta iz „zatrebat će“ u „imam sve što mi treba“. A s minimalizmom postajemo izuzetno svjesni koliko malo nam treba, pa tako raste sigurnost da ćemo to nekako moći i osigurati.

Savjet br. 5: Koliko dugo traje proces metamorfoze u minimalista? Ovisi isključivo o vama. Ako živite sami i imate mentalitet Chuck Norris – htjet ćete u čim kraćem periodu – po mogućnosti sutra, biti gotovi. Postoje ideje za takve situacije. Ryan Nicodemus upravo je to želio – čim prije se riješiti svega, pa je sve svoje stvari potrpao u kutije (apsolutno sve, od gaća i kefice za zube do suđa) i dao si mjesec dana. Svaki dan, kad bi mu nešto zatrebalo, uzeo je to iz kutije. Sve što je nakon mjesec dana ostalo u kutijama, bacio je. Druga ideja koju su dali je da se dogovorite s nekim jednako zagriženim kompićem i da se natječete – prvi dan bacite jednu stvar, drugi dan dvije, treći dan tri, itd. Pa tko pobjedi. Možete se dogovoriti da onaj koji pobijedi njemu se pofarba stan ili odnese viška ormara i polica. Možete biti kreativni i nitko vas ne sprječava da radite ludosti.

Ja sam išla nekako polu stihijski polu organizirano. Kad sam imala jake nalete entuzijazma, učinila sam goleme korake. No, kad bi došla do nekih problematičnih stvari ili kad bi to u meni izazvalo komešanja, znala sam stati po nekoliko dana. Obično sam onda probila led, pa dobila još jači nalet entuzijazma. Nisam išla nekim redom nego kako bi me puknula inspiracija. Naravno i vremenski sam bila ograničena, pa je ovisilo i o poslu, o fizičkom stanju, tlaku zraka i tako 🙂

Savjet br. 6: Koliko stvari mogu zadržati?

Naišla sam na primjer jedne žene koja je rekla da ne može postati minimalist jer onda mora pobacati sve knjige, a one joj tako puno znače!

Zapamtite, ne morate baciti ništa što vama čini veselje i daje vrijednost vašem životu! Nije bitno koliko stvari imate nego što s njima radite!

Jednog minimalista su napali na internetu jer su vidjeli da ima više od četiri vilice. Ponavljam, nemojte postati minimalist-terorist. Ako svaki vikend imate kod sebe doma zakusku, dolaze vam ljudi u posjet, družite se, obožavate za njih kuhati i s njima jesti i piti – onda pobogu možete imati 12 vilica i žlica! No, ako nikad nitko kod vas ne dolazi, ili možda samo jednom u 6 mjeseci napravite neki roštilj, onda je možda za razmisliti da imate plastične tanjure i beštek za tu priliku… I oslobodite sebi kubični metar stana za ono što radite svaki dan i što vas veseli! Ako volite pozivati ljude k vama da čitate knjige, da posuđujete svoje knjige ili vodite book club, onda nemojte pobacati svoje knjige!

Ja bih sa svojih 50-ak majci prošla kao jaaaako loš minimalist, no, ja se jako znojim, a po ljeti se presvlačim i po 3.-4. puta dnevno. Ako si želim smanjiti posao i osloboditi sebi vrijeme, onda neću svaka 2 dana prati majice samo da bi ih imala 5. Želim reći, nemojte ni sebe terorizirati samo da biste bili bolji minimalist.

Savjet br. 7: Što kad sve zbacam, jesam li onda minimalist?

To ovisi o vašem razlogu kojeg ste definirali na početku. Jeste li došli do svog cilja? Ili ima još nešto? Kad sam postigla da mogu počistiti stan u jednom danu, bez premetanja zimske-ljetne robe, bez stoljetne prašine i slično, nisam stala. Kroz proces odvajanja od stvari i ideja, shvatila sam da je minimalizam filozofija, koja za sobom vuče čitav niz drugih odluka i promjena ponašanja. Moj slijedeći korak je bio sređivanje papira i dokumentacije koju sam vukla godinama, ako ne i desetljećima. Krenula sam i s čišćenjem inboxa, zatim elektroničkog smeća kojeg je još lakše nakupiti. Neki minimalisti se žele osloboditi mobitela i tehnologija, neki žele manje vremena provoditi pred televizorom i biti više u prirodi, pa se riješe i toga. Sve ovisi o vama, gdje je početak i gdje je kraj. Iako, kraja nikad nema, jer se radi o pristupu životu, kojeg treba njegovati. Automatski ćete imati više vremena za ono što vam je doista bitno i prije nego znate bit ćete involvirani u razne projekte koji služe drugima, a ne samo vama.

Osloboditi se potrebe da gomilamo stvari vježbanje je nevezivanja (detachment) koje se kasnije pokaže kao krucijalni element življenja. Nevezivanjem na stvari, osobe, mjesta – postiže se protočnost, pa tako shvatimo da se većina života odvija kroz nas, a ne zbog nas.

Savjet br. 8: Uspomene. Većina minimalista želi se riješiti i uspomena. Zašto o zašto, pitate se. Uspomene su ultimativno vezivanje na stvari i svaki minimalist to valjda doživljava kao izazov. Uspomena je ono kad se kaže da se nekoj stvari ne može odrediti cijena jer ima „sentimentalnu vrijednost“ (drugim riječima, neprocjenjiva je). Tu je granica koju isto morate povući sami. Meni je pomoglo pitanje „Koja ideja stoji iza ove uspomene?“. Obično se radi o nekom periodu u prošlosti koji mi je bio važan. Nekad se čak radi i o uspomenama iz perioda kad sam se očajno osjećala, pa opet imaju neku sentimentalnu vrijednost. Kad pogledam unazad – mislim da su baš uspomene i bitne ideje o meni bile te koje su me najviše kočile da radim sada ono što volim. Nekako sam uvijek mislila da sam u prošlosti bila sretnija, a to me samo činilo nesretnijom u sadašnjosti. Živjeti u sadašnjosti nevezana za prošlost, budućnost i stvari je ultimativno ono što želim postići, jer sam vidjela da kad sam se počela od tih stvari odvajati, da sam tek onda krenula naprijed. Barem malo. Baby steps.

Za odvajanje od uspomena – ovisno o tome što one vama znače i ako se uopće možete odvojiti od njih – postoje isto minimalistički trikovi. Mnogi minimalisti fotografiraju stvari od kojih im se teško odvojiti. I onda od tih slika naprave knjigu. Kažu da se više dive i cijene te stvari i da ih češće gledaju otkako su ih tako pospremili. Stvarno je dobar trik, isprobala sam ga i stvara jednak osjećaj kao kad stvarno gledate te stvari. Za mene je to, pak, značilo napraviti podsjetnik da sam živjela. Napravila sam jedna veliki CV u kojem sam ispisala sve gdje sam radila, što sam radila i što mi se za to vrijeme i privatno dešavalo. Baš ono, životopis – opis života u kratkim crtama. To mi je strašno pomoglo. Kao da bi ikad mogla zaboraviti na svoja putovanja ili studij u inozemstvu, ali svakako mi je dalo poticaj da se nekih nepotrebnih uspomena riješim.

Nakon toga shvatila sam što želim sada. A to je za mene bio potpuno nov i nepoznat osjećaj. Trebalo mi je vremena da se sprijateljim s tim osjećajem, sva u nevjerici, bez distrakcija i stvari i obaveza o kojima se moram brinuti. Bilo je scary. Ako se i vama pojavi osjećaj straha, da preduboko kopate i da biste mogli izgubiti svoj identitet, usporite. Nitko vas ne tjera da radite nešto na silu. Idite svojim tempom, zabavljajte se i nađite ono do čega vam je stvarno stalo i što stvarno trebate.

Nadam se da će vam ovi savjeti pomoći da stvorite svoju strategiju i tijek metamorfoze u minimalista. U slijedećim postovima pozabavit ću se konkretnim benefitima koje minimalizam donosi u raznim sferama života i zašto se isplati izdržati.

Live long and prosper!